MENU
vedrana

Naša nova kolumnistica – Mu Chepei by Vedrana!

Dopustite mi da se predstavim!

Fotor07037266

Izašla je danas moja prva kolumna, a većina vas se zasigurno pita:”Tko je sad ova i što ona sad hoće?!” Možda je jos jedna u nizu glupačica koja pati na titulu ispod imena i prezimena, ili još jedna u moru sponzoruša koja hladi jajca u sjeni palminog drveta ne radeći ama baš ništa! Možda se pravi pametna, a pojma nema, ili je letimično znam sa bloga kojeg piše pa ću je ipak nastavit čitat! Muke ti jezove, što mi je činit?! Dugo sam razmišljala kako da se predstavim čitateljma s obzirom na pozamašan broj stvari kojima se u životu bavim, i baš kad sam pomislila odustat od pisanja kolumne i cijele ove ludorije, odlučila sam da pišem jednako kao i do sad – iskreno i nepretenciozno, baš onako kako mi leži na duši!

Inače, ja sam Vedrana, punopravni predstavnik imena kojeg nosim, vječiti optimist dobrog raspoloženja, pozitivac, majka duracell petogodišnjaka, luda žena jos luđeg muza, ljubitelj dobre spize i još bolje kapljice! Obožavam životinje, prirodu i naravno društvo! U to se ubrajaju dragi prijatelji iz djetinjstva, leteći poznanici kojima sam brzinom vjetra uvijek širom otvarala svoja vrata, koja u zadnje vrijeme jednakom brzinom i zatvaram i naravno obitelj koja mi je osnovni temelj i vjetar u leđa na putovanju zvanom Život! Odrasla u čergi socijalizma okružena s puno djece, muzike i pjesme, nekim čudom osuđena na samostalnost od svoje dvanaeste godine, pa sve do danas, kad sam u potpunosti izgrađena ličnost (barem se ćutim tako) osjećam slobodu da pustim svoje životno iskustvo da govori umjesto mene! Ali taj film ipak nećemo gledat jer ovdje ćemo se prvenstveno opuštat od svakodnevnih briga i punit baterije za oluje koje nas čekaju!

vedrana

A čime se zapravo u životu bavim? E , pa da krenemo redom! Na opću žalost mojih roditelja netom nakon završenog ekonomskog fakulteta strogo sam odlučila da se ekonomijom ne namjeravam bavit niti u najluđim snovima! Devet godina sam bjesomučno jurila svoju diplomu i kad sam je konačno držala u rukama osjećala sam se toliko jadno, kao da sam uzalud potratila pola života na brojke i slova umjesto da sam završavala studij glume i primijenjene umjetnosti koji u ono poslijeratno vrijeme kod mojih roditelja nije dolazio u obzir, niti pod razno! Zato sam sad u svojoj 33-oj upisala modni dizajn i konačno studiram ono što volim i molim Boga da ne ponovim njihovu grešku sa svojim djetetom! U međuvremenu sam radila ko pas i ludo se zaljubila! Strastveno i svim srcem punih trinaest godina živim u sretnom braku, a roditelji smo in vitro djecaka, kojeg od milja zovemo Umjetnik! Vćc vidim da mu nadimak u potpunosti opravdava karakter! Nikad me nije bilo sram javno govoriti o tome posebno u današnje vrijeme kada svaki drugi par ima problem neplodnosti u svom zdravstvenom kartonu! Nisam rođena sa zlatnom žlicom u ustima, niti sam jedna od onih tatinih curica kojima je mama oblačila najljepše haljinice, staklene cipelice i plela savršene frizurice za odlazak na nedjeljnu misu s bakom i djedom, nisam glumica bez pokrića koja pegla muževe kartice (zapravo je čak ni ne posjedujem) a za ručak jede stari kruh i poli parizer, nisam licemjerna i dvolična kuja koja ti se smješka u lice, a iza leđa radi spletke dostojne sulejmanovog scenarija, nisam umjetna u svom životnom veselju ni radosti koja proizlazi iza mog smiješka!

Benigna sam u potpunosti prema ljudima istih osobina, a moji životni ciljevi su jasni i nimalo nedostižni. Oni utjelovljuju sreću mojih bližnjih i radost u malim stvarima! Sad ćete sigurno pomislit kako sam zasigurno neka skromna dušica, ali daleko sam od toga! Jedan moj stari prijatelj znao je govoriti kako je skromnost mana, a ne vrlina! Čak sam do nedavno bila ljuta na sebe kako puno tražim od života i kako bih trebala biti zahvalna na ovome što imam (što uistinu i jesam), a onda sam otišla na godisnji odmor iz snova i shvatila kako nemam pojma o čemu pričam! Ali o tome u sljedećoj kolumni!

vedrana

Yoga, zdravo kuhanje, škola, majčinstvo (odgoj sina i male bijesne čivave) razlog su zbog koje sam odabrala biti kućanica! S naglaskom na odabrala jer to gledam kao privilegiju u državi u kojoj živimo! Sretna sam sto sam velikim dijelom prisutna u djetinjstvu našeg sina  i trudim se najbolje što mogu u njega usaditi one prave životne vrijednosti! Ni jedan sekund se nisam osjetila manje vrijednom od svih onih zrihtanih majki koje svakog jutra bjesomučno jure u ured !Moj dan starta u šest ujutro, a obično ne sjednem prije deset navečer! S dijagnozom hiperaktivmosti, a s naglaskom na kreativnosti marširam kroz surovu stvarnost u nekom svom ludom filmu! Još od djetinjstva volim pisanje, posjedujem sve svoje dnevnike od dvanaeste do dvadesete i divno mi je ponekad ponovno proživjeti lude mladenačke dane uz šalicu čaja u tmurno nedjeljno poslijepodne! Uvijek pišem bez naknadnog dotjerivanja, kako mi izađe iz srca i duše! Skakanje s teme na temu moja su specijalnost i nemojte mi zamjerit na tom! A sad idem polako, ipad mi se usijao na suncu dok pokusavam uhvatiti barem malo brončane boje dok zvijer spokojno spava! I da znate da uopće nije lako pisat kad znas da te ljudi čitaju, da ne bude predugo, prekratko, predosadno, preintimno! Uh! Ako mi ne vjerujete pokusajte napisati ispod komentar pa ćete vidjet! A sad adio, uzivajte u ovom predivnom jesenskom ljetu!

Do sljedećeg čitanja veliki pozdrav iz jedne male kućice uz more!

Voli vas Vedrana

KLIK KLIK MU CHEPEI BY VEDRANA FACEBOOK

MU CHEPEI BLOG

A Vedranu potražite i na INSTAGRAMU 🙂

Vaši komentari