Men’s Corner: Duško Ilijević

184
SALLY

Znate već koliko volimo posebne ljude, one čija priča budi zanimanje i nadahnjuje, sretni smo što imamo priliku čuti, a zatim i otkrivati njihove životne priče. Naš današnji gost je jednostavan, živi svoju strast i vodi sretan život, osvojio nas je pri prvom kontaktu i šarmirao, a potrudit ćemo se dio te magije prenijeti i vama. On je Men’s Corner: Duško Ilijević, odgajatelj u vrtiću i vlasnik poduzeća SentiMental koji se bavi proizvodnjom motocikala i bicikala te ostalih tvorevina vezanih uz vozila. Sada znate da imamo pravi biser za vas, uživajte u razgovoru!

Krenimo od početka, baviš se proizvodnjom bicikala i motocikala, kako je započela tvoja priča? Nije to baš nešto što čujemo na svakom koraku…

Pa meni je zapravo počela vrlo jednostavno – kreneš se baviti stvarima koje voliš i koje te nadahnjuju.. Tako nekako je bilo i sa ovom pričom, jednostavno je tada bio jedan od mnogih hobija kojima sam se bavio.

Duško Ilijević

Zašto baš SentiMental Bikes, kako je nastalo ime?

ZTC

Za neke stvari jednostavno ne treba objašnjavati zašto ih radimo, što one nama znače…ne treba tražiti razlog zašto trošimo energiju, vrijeme, trud,…određene svote novca na “to nešto” jer to radimo iz sentimentalnih razloga 😉

S druge pak strane ima nešto i u tome da ime evocira ona lijepa dizajnerska vremena kada su stvari rađene za ljude a ne za potrošnju.

Smatram da i jedna i druga “definicija” dosta dobro opisuju moje tvorevine.

Osim velike ljubavi prema biciklima i motociklima također si i odgajatelj u vrtiću, što te je privuklo da ostvariš karijeru u ovom području? Nama je ovaj spoj fenomenalan, iako naizgled nespojivo, tvom mirnom, toplom, kreativnom i pozitivnom karakteru jako pristaje!

Odgajateljski posao zaista shvaćam kao poziv. To nam je pomalo i obiteljska crta u neku ruku, dosta nas se bavilo “prosvjetljavanjem” hahaha, pa možda i geni imaju tu dosta utjecaja. kao odgojitelj sam radio nekih 16-17 godina, kao waldorfski odgojitelj zadnje 4. Istovremeno mi je čast da imam priliku raditi i sa waldorfskim studentima kao vanjski suradnik, docent, pri Institutu za waldorfsku pedagogiju. Sam studij sam upisao “slučajno” dok ne upadnem na pedagogiju, ali kako znamo – ništa nije slučajno pa tako ni taj moj studij… Sada je došao trenutak da se privremeno maknem iz vrtića i potpuno posvetim kreiranju vlastite firme, ali zasigurno ću se vratiti odgoju kada za to bude prilika.

Koji je najveći izazov u radu s djecom, kao majka dvoje poneki su trenuci vrlo izazovni i uvijek se pitam kako vi odgajatelji uspijevate održati red, mir i disciplinu u tako velikim skupinama?

Svi izazovi su najveći u onom trenutku kada se suočimo s njima – ono što je najbitnije, i što treba imati na umu je da prije svega djeca ne promišljaju na nivou odraslih i da neke stvari rade iz razvojnih situacija, a ne da nama napakoste ili da nam namjerno prkose. u takvim situacijama treba upravo to imati na umu. A mir i disciplinu je najjednostavnije potražiti u sebi, kakvi smo mi takva će biti i djeca koju odgajamo – odgajamo postupcima i djelovanjem, a ne uputama i riječima.

Dijete uči oponašanjem odraslog.

Isto tako, da bismo mogli što kvalitetnije utjecati na život/ponašanje/učenje djeteta treba se i informirati o razvojnim fazama kroz koje vam dijete prolazi i tako možete steći uvid u ono što se događa i naslutiti kako reagirati u pojedinim situacijama.

A sad ipak jedno slađe pitanje, koji je najljepši dio u radu s djecom?

Za mene je to ona mogućnost da se boravi i živi s najneiskvarenijim slojem ljudi koji nemaju predrasude, kojima ništa nije prekomplicirano, koji žive u trenutku (i kojima jučer ili sutra nisu toliko bitni kao ovdje i sada), koji su spremni okušati se u svemu za što im se pruži prilika. Od njih trebamo učiti o tome, o takvom životnom stavu.

Kao odgajatelj definitivno si u manjini, imaju li ljudi predrasude? Je li bilo i nekih slatkih dječjih komentara?

Pa nas muških odgojitelja ima manje nego kolegica, ali i te se stvari mijenjaju. Sigurno nećemo biti brojčano ravnopravni u iduće dvije tri godine ali s vremenom će, nadam se, i do toga doći. Predrasuda uvijek ima, nikad od djece, uvijek od odraslih. NEkad davno su me ti komentari znali dosta pogoditi, ali onog trena kad prihvatimo da ti komentari govore o osobi koja ih govori, a ne o osobi o kojoj se govori, tada i komentari prestaju smetati. Djeca će tu činjenicu, da imaju odgojitelja, negativno komentirati isključivo u slučaju da su to čuli od odraslih iz svoje okoline. Vrlo često se na te stvari samoinicijativno uopće ne obaziru, i to da oni nemaju komentara na činjenicu da imaju “stričeka” je najbolji komentar 😉

Sad kad znamo sve o tom dijelu, vratimo se mi SentiMental priči, kada si otkrio ljubav prema motociklima, je li ona u tebi od malena pa si čekao pravu priliku za krenuti u akciju ili je došla spontano s godinama?

Prije bih rekao ovo pod B) hahaha. Nekako sam oduvijek volio raditi nešto rukama, raditi od nečega nešto drugo, novo, bolje, ljepše. Motocikli su mi oduvijek bili zanimljivi.

Nisam nikada vozio “pravi” motocikl, i dalje nemam položenu A kategoriju, ali kroz odrastanje sam se samoinicijativno susretao s mopedima i skuterima da se tako izrazim. Kasnije, na fakultetu se stvorila jedna nova veza između mene i oldtimera – vozeći prvi obiteljski – predivan crveni Spaček. Na njemu sam se upoznao i s prvim nekim mehaničarskim zahvatima i popravcima.

Kasnije su se stvari događale pomalo spontano. Iz waldorfske pedagogije sam objeručke prihvatio moto “što glava zamisli a srce poželi ruke mogu izraditi” i nime se zaista vodim u svom profesionalnom i privatnom životu. Tako su nastali i moji proizvodi na kotačima, i moje drvene igračke, i kamp kućice, i bavljenje glazbom,…

Kakav je bio tvoj put do uspjeha?  Ideja je bila tu, ali sama realizacija cijelog projekta i na kraju krajeva pokretanje vlastite firme, u Lijepoj našoj to uvijek traži dozu hrabrosti i rizika, kako je taj proces tekao kod tebe?

Uspjeha? za mene je uspjeh da radim stvari koje volim. Da sam bio motiviran zaradom zasigurno nikad ne bih uspio hahaha. Sada sam sretan jer se mogu pohvaliti da sam od hobija kreirao prvo SentiMental, a nedavno, s partnerom i EXPERIMENT – novu zajedničku firmu u kojoj smo udružili znanja, resurse, inovativnost i kreativnost u jednoj potpuno novoj dimenziji. I jedna i druga firma su se jednostavno “materijalizirale” u trenutku koji je bio savršen da se to dogodi. Mislim da ne postoji nigdje mjesto na kom je jednostavno, sigurno i minimalno rizično pokretati privatnu tvrtku, kod nas je samo malo teže nego negdje drugdje 😉

Nedavno sam na međunarodnom skupu angel investitora i voditelja start up projekata čuo vrlo zanimljivu rečenicu – “Ako uspijete u Hrvatskoj, svugdje drugdje ćete uspjeti deset puta bolje!”

Hrabrost se rađa iz straha od nepoznatog i tada smo spremni riskirati.

Rizik ćemo preuzeti tada kad nam je do nečeg iznimno stalo. Iz ugodnih situacija se nikada nije kreirala odlična ideja ili rješenje. Upravo ove suprotne situacije nas tjeraju na promjene, na iznalaženje novog najpovoljnijeg rješenja. I to je ono što me fascinira promatrajući dječju igru – kreirati nešto iz ničega i biti sretan u tom procesu, i rezultatima tog procesa.

Koliko je vremenski potrebno za izradu jednog motocikla?

Sve to ovisi o jaako puno varijabli i složenosti narudžbe i željama klijenta. Oni najjednostavniji projekti mogu možda biti gotovi i za desetak dana, a ponekad se proces kreiranja rastegne i na nekoliko godina. Sada u s novom tvrtkom se kreće u realizaciju serijske proizvodnje pa će tako i vrijeme čekanja/isporuke biti kraće a i sama krajnja cijena za određene proizvode će biti pristupačnija.

Prije nekoliko mjeseci dizajnirao si i električni bicikl EXPERIMENT koji je ubrzo pridobio pažnju mnogih, čak i izvan granica Hrvatske, zašto si se odlučio za izradu električnog bicikla?

Pa kako samo ime kaže – to je bio moj eksperiment sa električnim pogonima – s ponosom mogu reći da je EXPERIMENT uspio i da je pokrenu čak i osnivanje istoimene tvrtke koju sam ranije spomenuo. Interes je iznad svih mojih očekivanja i trenutno na isporuku idu prvi modeli za klijente. Do kraja godine se nadamo ishoditi sva potrebna rješenja i papirologiju da EXPERIMENT postane i službeno kategoriziran kao električni moped i u tom trenu su nam vrata globalnog tržišta otvorena što će zasigurno obradovati neke, već vrlo nestrpljive, klijente! Iskoristio bih priliku da se pohvalim kako EXP nije jedni proizvod na kojem radio – paralelno razvijamo još dva modela koje ćemo ponuditi tržištu. O njima ću vam rado pričati kada dođe vrijeme za to, ali budite sigurni da spremamo nešto vrlo vrlo interesantno!

No nije samo električni bicikl koji plijeni pažnju iz inozemstva, narudžbe redovito stižu iz svih krajeva svijeta, gdje se sve voze tvoje bicikli?

Da, dosta proizvoda je otputovalo van granica Lijepe Naše. Najviše ih ima po zemljama EU ali je bilo situacija kada smo isporučivali i na druge kontinente, u neke nama vrlo udaljene krajeve poput Dalekog istoka i sl.

Bližimo se kraju… tko je Duško kad ne radi, koji su neki tvoji trenuci za uživanje, punjenje baterija, danas jako bitni svima nama u ovom užurbanom svijetu?

U zadnje vrijeme punim baterije tako da trošim baterije na EXPERIMENTU 😉 Mislim da se o privatnom vremenu za uživanje zaista nema što puno reći jer je ono – privatno, ali siguran sam da se niti malo ne razlikuje od vašeg vremena koje provodite “izvan pogona” – putovanje, obitelj, prijatelji, druženje…

volio bih da imam više vremena za čitanje…

I za kraj moram te upitati kakvi su planovi za budućnost, možemo li opet od tebe očekivati neočekivano?

To je jedino što od mene trebate očekivati hahaha. Planova ima jako puno, kako sam spomenuo, uz EXP razvijamo još dva proizvoda na kotačima, ali se nedavno pojavila još jedna opako dobra ideja koja može, ali i ne mora, imati kotačiće i koja će nas predstaviti u još jednom neviđenom svjetlu. Sretan sam da imam tim s kojim takve velike ideje sada mogu provesti u djela puno prije i puno jednostavnije nego da ih radim sam sa svoje dvije ruke.

Hvala vam što ste željeli poslušati moju priču, nadam se da će i u Vama, čitateljima, pokrenuti onaj jedan kotačić i da će Vas potaknuti na akciju. 

Duška smo upoznali kao jednog od ambasadora projekta Eudaimonia čiji je inicijator Gentlemen’s Shop, kalendaru se jako veselimo, naglasit ćemo još kako naš dragi sugovornik nosi Fidelio odijelo, frizuru potpisuje Gentlemen’s Shop, make up Ana Mikulec, video je izradio Karlo Marković, a snimanje smo odradili u Babaloo Design Concept Store-u. I ovom prilikom zahvaljujemo Hendrick’s Ginu,  svima navedenima dok s nestrpljenjem čekamo idući intervju koji će vrlo skoro osvanuti na našim stranicama nakon što smo cijelu priču započeli s prvim ambasadorom, DIZAJNEROM INTERIJERA ALEXOM PILEPIĆEM. 

Pripremila: Stilueta

ADVENT NA GRADINI