ZTC

Postoji jedno mjesto u gradu koje kad se spomene u nekim casual razgovorima svi imaju nešto lijepo za dodati. Kad se to dogodi jednom, čujete i prečujete. Dogodi se drugi put, postaje zanimljivo. Dogodi se treći i četvrti put u razmaku od nekoliko dana i novinar u meni zna da ima priču koju treba ispričati.

Ovo je priča o Fiorello pubu, mjestu na samom Korzu koje se voli od početka do kraja dana, različite generacije, životni stilovi, različiti pogledi na svijet gostiju, a jedna stvar ista. Svima je lijepo. Svi uživaju… Naš gost na Stilueti je Dalibor Blagojević.

Dado, dobro nam došao na Stiluetu. Tvoja priča u Fiorellu počinje prije 14 godina, što je za tebe danas Fiorello?
Hvala na pozivu i pozdrav, pa Fiorello je meni prije svega način života! Iskreno kada sam kretao nisam bas previše znao šta me čeka tako da mogu reći da smo rasli skupa i sazrijevali i da ono sta je Fiorello bio prije 14 godina nema veze s ovim danas.

Koji ti je bio najveći izazov svih ovih godina?
Najveći izazov je svakako imati kontinuirani rast, a za to nisu dovoljne samo ideje moga partnera i mene, već prije svega kako ćemo to prenijeti na naše konobare, a oni na naše goste. Hvala Bogu još uvijek mislim da smo na dobrom putu i nadam se da ćemo još dugo ostati.

U razgovoru si mi nekoliko puta istaknuo koliko je bitan dobar tim, koje osobine mora imati dobar tim da bi prenio dobru energiju i sinergiju na goste?
U ovom poslu je najbitnije ne mijenjati personal. Možda i 70% naših gostiju je svaki dan kod nas i jednostavno vole osjećaj kada se osjećaju kao doma, a to se ne može postići čestim izmjenama. Mi smo u Fiorellu imali sreće šta su ljudi većinom dugo radili kod nas, a u današnje vrijeme je to rijedak slučaj. Pod dugo mislim na 9,8,6 godina, čak i danas imamo dvoje ljudi koji su skoro šest godina s nama.

Znači odgovor na pitanje bi bio odnos i komunikacija s gostom i volja za rad…. Sve ostalo se nauči s vremenom.

Otvorili smo i jedno zanimljivo pitanje o tezi je li gost uvijek u pravu. Sada nećemo o tome, ali hoćemo o tome koliko je u ugostiteljstvu bitna psihologija i možda intuicija?
Apsolutno, s moje strane gledajući prvo imamo odnos voditelj-konobari, pa onda konobari-konobari i na kraju konobari-gosti. Znači ako nisi psiholog bolje ne raditi s ljudima, jer gotovo svakodnevno dolazi do “zanimljivih” situacija koje mogu eksplodirati ako nedostaje psihologije.


Podcjenjuje li okolina još uvijek ugostitelje? Imam osjećaj da još uvijek postoje oni koji ne razumiju koliko je ovaj posao kompleksan i koji miks osobina i znanja traži?
Na žalost ne kotiramo najbolje među ljudima koji gledaju površno. Uvijek ima kukolja u svakoj branši pa tako i našoj. Najviše me nasmiju oni koji kažu lako tebi cijeli dan na Korzu, kavice, koja cuga i to je to.

Iza našeg posla ako se radi kako treba – stoji jako puno rada, moj dan počinje svaki dan u 7 sati, a nikad ne znam kada će završiti, nekada je to 15 sati, ali većinom je to samo prva smjena. Isto tako je sa slobodnim danima, godišnjim… I davno su prošla vremena kapučina sa onom pjenastom kapicom, juice-vodke i sl. Danas bi svaka kava, koktel trebali izaći perfektni. Da ne govorim da ljudi stalno imaju pitanja o destilatima, pivama, a za to je potrebna stalna edukacija.


No, mi smo Stilueta, mi razumijemo i mi volimo pozitivne pojedince poput tebe pa s tim na umu i ovo pitanje. Koji ti je najljepši dio u poslu?
Opet ću reći to šta sam kroz ovaj posao upoznao nekoliko divnih ljudi koji kao istinski prijatelji ostaju za čitav život. A drugo bi bilo to šta radim posao koji volim.

Što sve Fiorello ima u svojoj ponudi i što ga čini drugačijim?
Prije svega kava, to je nešto što iziskuje najviše truda i oko čega su ljudi
najosjetljiviji. Prije par godina mijenjali smo kavu želeći ljestvicu podignuti još vise s Illy kavom i na početku su ljudi negodovali jer je to navika koju je teško mijenjati bez obzira sta smo išli stepenicu gore. Danas ti isti ljudi popiju kavu više dnevno, ali trebalo je vremena da to prihvate. Kao drugo bi naveo destilate, svih vrsta…. Destilati su moja najveća ljubav u ovome poslu i Fiorello ih ima nešto preko 450.
Tu spada whisky, rumovi, vodke, tequile, likeri, konjaci, grappe…

Koja pića Riječanke i Riječanke najviše vole, odnosno koja su pića sada u trendu?
Mojito je nešto što nikada ne prolazi i do pred malo smo bili sigurni da će uvijek biti no.1, ali onda su se pojavili Gin Tonici…. To je nešto po čemu je Fiorello poznat zadnjih 3-4 godine i apsolutno vladaju. Nekad je za GT trebalo punih 5 sekundi, čaša, dvije kocke leda, gin nebitno koji) i tonik(opet nebitno koji) i nitko ga nije pio.
Danas vam za isti taj GT treba 3-4 min…. Prvo balon čaša, puna leda, pa odabir gina, pa odabir tonika i na kraju začini, citrusi i dekoracija. Zato smo mi osmislili GinMyTonic listić na kojem naši gosti mogu odabrati između 50 naših ginova, 20 tonika i 20 začina.

Stiže ljeto, konačno, što ćete nam preporučiti kad navratimo jedne vruće ljetne večeri potražiti neko fino osvježenje, nešto posebno, a da je manje poznato?
MARTINI…tu ne mislim na Martini kao brend vermoutha, već na skupinu koktela koji se poslužuju u martini čašama i kao takve ih poznajemo. Imamo ih desetak i za njih je zaslužan moj brat, koji inače radi kao barmen na kruzerima, a koji je u to vrijeme bio naš barmen. Po meni je to daleko najbolja stvar, kod njih je nedopustivo raditi greške. Nema leda, minimalna količina sokova, voća, znači sakriti loš alkohol ili neznanje barmena nemate s čim.

Moram te pitati, Fiorello je sigurno jedno od mjesta koje je u Rijeci na jako dobrom glasu i već ima prepoznatljivost i tradiciju. No, zanima me koja su ti mjesta u Rijeci još posebno draga?
Naravno da postoje takva mjesta, neka osobno posjećujem, a neka ekstremno
cijenim jer su drukčiji od drugih, a jedna od stvari koje ja ne volim su kopije. Izdvojio bih Cukarikafe, BarBar, Teatro, Tapas, Three Monkeys, neka se drugi ne uvrijede!


I za kraj, što je teže – odgovarati na naša pitanja, fotografirati se profesionalno ili rješavati neku situaciju s gostom „izazovnog“ karaktera? 
Bez razmišljanja fotografirati se 🙂 Ivor to najbolje zna.

Hvala na super razgovoru i sretno u radu i dalje, nisi nam dao puno izbora, Gin Tonic, Martini, morat ćemo navratiti uskoro opet!

Foto: Ivor Mažar

 

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE