skip to Main Content
MENU
Marija Mažar: Dogodilo mi se konačno evo, da zagrli i mene grad Sarajevo!

Marija Mažar: Dogodilo mi se konačno evo, da zagrli i mene grad Sarajevo!

Sarajevo, ljubavi moja. Moje je srce danima pjevušilo Kemalove stihove i nisam se makla od ove tri riječi, sram me priznati, no više od ovoga nisam ni znala no i ove tri riječi bile su dovoljne, pitke i zvonke budile su mi uzbuđenje prije puta, sreću dok smo koračali ulicama ovog najposebnijeg grada i sjetu po povratku.

Ja sam ostavila komad svoje duše u Sarajevu, nisam dosad doživjela toliko intenzivno posjet nekom novu gradu, pronađem ljepotu u svemu i mene su velebni neki gradovi osvojili prije no niti jedan mi nije probudio toliko emocija kao Sarajevo.

Jer Sarajevo je emocija prošlosti i duša ljudi sadašnjosti. Sarajevo nije postaja u koju ste stigli, Sarajevo je samo po sebi  putovanje. Sarajevo je specifično po nesfecifičnosti, ovako bogat grad okusima, mirisima, kulturama, vjerama nikad nisam vidjela i baš kao ta jedna linija koja spaja istok i zapad, Sarajevo je jedno veliko sve, grad koji je očarao toliko ljudi koji su se nagledali svijeta, grad koji je očarao i Angelinu Jolie, i Annie Leibovitz, Bona Voxa, Morgana Freemana, grad je koji me učinio poniznom više nego bilo koje drugo putovanje.

Ovo nije samo kava, ovo je pravi mali doživljaj!

Dakle, savršenstvo!

Možda bi sve bilo drugačije da nisam imala svoja neke dojmove, oblikuje nas sve što prije čujemo i doznamo, a ja sam imala izvrstan start. Koje li sreće da su me  roditelji odgajali na timu Top Lista Nadrealista, koje li sreće da sam obožavala Plavi orkestar i imala sam svega tri godine kad me tata odveo u Dvoranu Mladosti na koncert,  a završila sam na bini s Lošom i dečkima. Naravno, da se toga ne sjećam no sjećam se noći kad sam zabavljala ukućane gromoglasno pjevajući sve hitove, a teta Zlata i dan danas priča o putovanju busom Rijeka – Ražanac u kojem sam zabavljala cijeli bus neprestano pjevajući Lovac i košuta, Puteru puteru i omiljenu Zelene su bile oči te jer pogađate, ona koja vam piše ima zelene oči 🙂 Moja majka rođena je u Livnu i iako su se vrlo brzo preselili, ostane ta neka čežnja da moramo upoznati kraj koji ima neke veze s nama, Mostar nas je očarao, Sarajevo me toplo zagrlilo…

Pogled koji se ne zaboravlja najveći je motiv skorog povratka!

Sarajevo sam tako neprestano ja posjećivala u pjesmama i videima, u ljudima, tako da kad sam konačno došla, imala sam osjećaj kao da se vraćam u zagrljaj prijatelju kojeg dugo nisam vidjela, a koji je u tim našim godinama prošao velike patnje. Zagrlila sam tako svog prijatelja, a on mi je pokazao svu svoju ljepotu. U danima našeg druženja pila sam bosansku kavu, upoznavala Baščaršiju, jela bosanska jela, sjetila se nebrojeno puta bake koje nam je doma radila zeljanicu i uvijek imala šećer u kockicama, vidjela toliko fascinantnih građevina, posjetila najljepši vidikovac, uživala u Vrelu Bosne i ono što mi je najteže opisati… ostao mi je taj neki miris Sarajeva koji mi nedostaje, ostala su neka mjesta koja nisam vidjela, neka jer nisam imala hrabrosti suočiti se  s njima, a neka jer jednostavno nismo stigli.

No, Sarajevo nije tek tako neko mjesto. Sarajevo su ljudi. Čuli ste vjerojatno za gostoljubivost i ljubaznost, no moram priznati šarm starijih generacija i otvoreno i toplo srce na trenutke me toliko pridobilo, osjećala sam se kao da tu pripadam.

Na Istok ili na Zapad?

Dobijete li ikad priliku posjetiti Sarajevo, zgrabite ju! Ovaj jedinstveni grad spajao je svjetove – Osmansko i Austrougarsko, u srcu Balkana tako sada diše jedan grad koji je grlio vjere i nacionalnosti, a sada je spreman zagrliti vas i ispričati vam svoju priču.

Sarajevo je najljepši spoj nespojivog, miran i nemiran, svjetovan i balkanski, a mojoj duši konačno dogodilo se evo, da upoznam i ja to famozno Sarajevo!

Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode, čekam s nekom čeznjom, na svjetla tvoja, Sarajevo ljubavi moja… Kemal 

Sebilj

Kao neko drugo vrijeme. Baščaršija.

Vrelo Bosne, prekrasno!

Nevjerojatni krajolici na odlasku…

P.S. Umjesto konkretnog razgledavanja, ponijelo me pisanje srcem, no ono što smo stigli vidjeti nas je oduševilo: Baščaršija, Sebilj, točka gdje ste spaja Istok i Zapad,  Gazi Husrev – begova džamija, vidikovac, vrelo Bosne, prošetali smo uz Miljacku i doživjeli sarajevske mostove, vidjeli predivnu Vijećnicu, jeli smo u famoznom restoranu koji ima odličnu priču 4 sobe gospođe Safije, morate probati čevape u Sarajevu, zeljanicu i naravno pravu bosanku kavu! 

Zahvaljujem na pozivu televiziji OBN i prilici da gostujem u Dejana Talk Showu koji mi je pružio  priliku da ostavim svoje riječke ulice i zamijenim ih za idilične sarajevske avlije!

Na OBN televiziji.

Pripremila: Marija Mažar

Foto: Ivor Mažar

 

Vaši komentari
Back To Top