skip to Main Content
MENU
Luka Filipan: “Mi muškarci se ne prestajemo igrati, samo nam igračke postaju skuplje!”

Luka Filipan: “Mi muškarci se ne prestajemo igrati, samo nam igračke postaju skuplje!”

Naše sugovornike često pronađemo na Instagramu, društvenoj mreži gdje vlada estetika i vizualna umjetnost, pa tako ni današnji intervju nije iznimka. Mlad i perspektivan fotograf rodom iz naše Rijeke, Luka Filipan, prvenstveno nas je zainteresirao svojim životopisnim fotografijama, no otkrili smo da krije još puno talenata. Uz sviranje u nekoliko riječkih bendova, bavi se elektronikom odnosno programiranjem, a snimanje fotografija i videa predstavlja mu prije svega zabavu i užitak. Mi smo uživali u intervjuu i divnim fotografijama, a sada prepuštamo glavnu riječ Luki…
Tvoje prekrasne životopisne fotografije zamijetili smo na Instagramu i zaključili da se iza objektiva krije jako zanimljiva osoba, no otkrij nam sam nešto više o sebi 🙂
Baš ti hvala na lijepim riječima, evo stvarno nisam ovako nešto očekivao 🙂 Pa evo ja zapravo nisam fotograf iako mi instagram tako kaže, nego sam programer sa puno hobija haha. Većinu života sam proveo u Rijeci ali trenutno radim u Zagrebu. Kad nisam na poslu uglavnom se bavim elektronikom, mikrokontrolerima, radim procesore signala za gitare, sviram u par riječkih bendova, a onda snimam videe i fotkam 🙂 
 
Kako si se započeo baviti fotografijom? Što ona za tebe predstavlja?
Dosta spontano zapravo, uvijek sam volio slikati, s mobitelom ili fotićem kojeg bi posudio/našao, ali ništa ozbiljno. Onda sam s par kolega pred 2 godine pokretao jednu crowdfunding kampanju i trebali smo snimati promotivne fotke i video. Kako nismo baš bili za ideju da dajemo nekome drugome, odlučio sam te novce uložiti da si kupim Canon 70D. Ne znam zašto baš taj fotić, privukao me nekako iako realno nisam znao puno o DSLR-ovima u tom trenutku. Instantno sam se zaljubio u sve te tipke i ekrane i objektive i sve što se s time može. Meni je fotografiranje čista zabava, igranje sa oblicima i bojama i stvaranje nečega iz praktički ničeg. Mi muški se ne prestajemo igrati, samo nam igračke postanu sve skuplje haha.
 
Na tvojem profilu pretežito su fotografije ljudi, jesu li oni tvoja največa inspiracija? Koje motive najčešće fotografiraš?
Najčešći i najdraži motiv su mi svijetla i boje, i nekako nastojim da mi se to ponavlja koliko može. Volim slikati i ljude i mjesta i ljude u mjestima, da se pozadina onako lijepo kremasto zamuti taman da bude zanimljivo. Mislim da nisam dovoljno dobar s pejzažima samim po sebi još da bi bili dovoljno atraktivni, ali ako stavim neku osobu u taj pejzaž odma dobije puno više dinamike i jednu ekstra dimenziju. Iskreno nemam preferencu ljudi naspram pejzaža, ali mi je puno lakše reći nekoj osobi “ok sad se igraj malo s LEDicama” nego recimo kamenu ili drvu haha. A LEDice obožavam, imam ih nekoliko tisuća doma za razne projekte. Što je najbolje slike sa raznim svijetlima mi i najbolje prolaze.
 
Što želiš prenijeti svojim fotografijama, kako bi opisao svoj stil?
Uglavnom kada mi neki dio neke pjesme ili neki lyricsi ostanu u glavi pokušavam to pretvoriti u sliku. U idealnoj situaciji namjenski slikam fotku i znam da ću ispričati taj dio pjesme kroz tu sliku, ali uglavnom slikam puno fotki koje mislim da mogu iskoristiti, i sve te lyricse zapišem negdje pa kasnije gledam koji bi pasali uz koju fotku. Ponekad mi to dosta jasno ispadne, ponekad se to vidi samo u mojoj glavi, ali još se učim. Ono što bih rekao da je karakteristično za moj stil su kontrast narančaste i tirkizne boje. To sam prvi put vidio na videima Sama Koldera i Jordana Wrighta i baš mi je bilo wow. Htio sam to neko oduševljenje evocirati u drugima kroz svoje slike pa sam se pridržao te teme.
 
Što po tvojem mišljenju čini ne samo kvalitetnu fotografiju već i ono koja će se izdvojiti u masi?
Pa ovo mi je dosta teško pitanje jer se kao prvo ne smatram dovoljno stručnim da bih mogao o tome suditi a još k tome smatram da je to jako subjektivno. Ali ono što sigurno mogu reći je da mora imati onaj neki “wow” faktor, e sad kako to kvantificirati, to ne znam. Mislim da treba pronaći dobar balans između eksperimentiranja i onoga što je gledateljima comfort zona, tako da ne bude još jedna dosadna slika u nizu, a isto tako da ne bude prečudno da odbije interes. 
 
Kada bi mogao zamisliti photoshooting iz snova gdje ti je sve dostupno kako bi on izgledao?
New York negdje oko Božića. Nisam kompliciran po tom pitanju, samo skupiti par ljudi koje bi fotkao, i otići tamo. Dobro ajde volio bih i do Tajlanda otići malo više tropske fotke raditi, ali radije New York. Nisam nikad bio tamo, ali ono što sam vidio, mislim da bi na svakom kutu mogao napraviti fenomenalne fotke. I ajde ako mi je baš sve omogućeno, fotić s koji malo bolje podnosi noćne i mračnije situacije, ali to je čisto da mi slike budu oštrije, ali samo New York bi bio dovoljan haha.
 
Danas je sve više amaterskih fotografa koji polako grade svoju karijeru k profesionalnosti, kako gledaš na konkurenciju?
Sad će ovo opet zvučati malo klišej ali iskreno ne gledam na to kao konkurenciju. Da objasnim, ovo što ja slikam mi je prvensveno da ostvarim neku svoju kreativnu viziju, iako shvaćam kako bi se to moglo odnositi na profesionalne fotografe. Meni to nije kao recimo programiranje, gdje se treba odraditi zadatak taj i taj i sad tko će ga efikasnije odraditi će dobiti posao. Mislim da treba kao prvo ostati doslijedan sebi, a konkurencija, ili da se bolje izrazim istomišljenici bi se trebali međusobno podupirati. Za ovo barem smatram da ima dovoljno kreativnog prostora da ljudi isplivaju i dođu do suradnji s brendovima, pogotovo ako jedni drugoga međusobno guraju naprijed.  
 
Za kraj, otkrij nam kako zamišljaš razvoj svoje fotografije u bližoj budućnosti? Otkrij nam neke snove, planove… 🙂
Znam koliko moje fotografije vrijede, to jest ne vrijede. Zato pokušavam sa svakom novom isprobati nove tehnike, bolje iskoristiti stare, ulagati više truda, optimizirati rad, generalno napredovati. Tu se isto mogu povezati na konkurenciju, drago mi je da postoje drugi koji su uspješniji od mene jer vidim gdje ima prostora za napredak kod mojih fotki i kako da bolje ostvarim svoje vizije. Volio bih i nadam se da ću neki od hobija pretvoriti u puno radno vrijeme, pa evo snimanje videa i fotografiranje mi se čini kao jako dobar put 🙂 nadam se da ću moć u neko skorije vrijeme napraviti nekakvu suradnju s nekim brendovima, a dalje tko zna 🙂
Pripremila: Katja Grubiša
Photo: Luka Filipan
Vaši komentari
Back To Top