SALLY

Iva Znaor mlada je i talentirana riječka fotografkinja koja je osvojila specijalnu nagradu direktora Zagreb Tour Film Festivala za svoj film “Watu wa Afrika” kojeg je snimala za vrijeme svog boravka u Tanaziji i Etiopiji. Dobiti ovakvu nagradu velika joj je čast jer konkurencija je bila velika, čak 807 prijava iz 91 različite zemlje, a osim jake konkurencije to je ujedno bio i njezin prvi video u životu, potpuno spontan i bez adekvatne tehničke opreme. O njezinom afričkom iskustvu, zašto se prijavila za nagradu ali i kada se zaljubila u fotografiju otrkivamo u kratkom razgovoru.

Draga Iva, čestitamo ti na nagradi, to ćeš zaista pamtiti cijeli život, reci nam kada si se zaljubila u fotografiju i počela se ozbiljnije njome time?

ZTC

Još u srednjoškolskim danima počela sam fotografirati, ali tada mi je fotografija služila kao „skica“ odnosno temelj nekog projekta na kojem sam počela raditi, konkretno govoreći o grafičkim tehnikama poput suhe igle ili bakropisa. Tada nisam ni slutila da ću se jednog dana u potpunosti zaljubiti u fotografiju te da će mi ona postati i posao. Posao koji neizmjerno volim. Na prvoj godini Akademije primijenjenih umjetnosti upisala sam izborni kolegij fotografije gdje smo počeli raditi analognu fotografiju, te mi se fotografija kao medij i način izražavanja počela sviđati više nego grafika koju sam upisala kao glavni kolegij. U međuvremenu, radila sam kao video montažer u firmi za snimanje vjenčanja, a fotografiranje vjenčanja krenulo je sasvim spontano unazad 3 godine. Nakon prvog vjenčanja, uslijedila je lavina poslova, pa tako i moja suradnja s portalom Extravagant.

Možeš li mi reći nešto više o svom iskustvu u Africi, kako si se odlučila na to, što si novo naučila, kakav je način života u Africi….

Afrika je oduvijek bila moj san. Neki riječima neopisivi poziv. U Afriku sam prvi put otputovala 2014. godine gdje sam mjesec dana provela u Tanzaniji i Keniji s domorodačkim plemenima. Već tada sam se zaljubila u taj drugi svijet, svijet bez vremena. Nisam se još ni vratila kući, a već sam razmišljala o povratku u Afriku. Tri godine nakon, to sam i učinila i krenula sama na tromjesečni put kroz Tanzaniju i Etiopiju. Ruksak na leđa, aparat u ruke i put pod noge. Mi, kojima je svijet pružen na dlanu, sve uzimamo zdravo za gotovo. Zaboravljamo na temeljne životne vrijednosti. Mi njih nazivamo primitivnima, međutim oni su daleko od toga. Boraveći s plemenima u teškim uvjetima, podsjetili su me što je zahvalnost. Bez interneta i sata, podsjetili su me da živim i uživam u trenutku. Bez zajedničkog jezika, podsjetili su me da je jedan osmijeh sasvim dovoljan kako bi se razumjeli. Put bez plana u nepoznato, postao je put na kojem sam našla dom. Ti daleki i neobični ljudi, postali su moja obitelj. Potpuno različiti svjetovi, ujedinjeni u stisku šake. U potrazi za njima, pronašla sam sebe.


Od kud ideja za “Watu wa Afrika”, što znači ime filma?

„Watu wa Afrika“ na swahiliju znači „Ljudi Afrike“, a to je ujedno i naziv mog diplomskog rada. Moj diplomski je bio zamišljen kao fotoknjiga koja sadrži dokumentarnu i portretnu fotografiju koja kronološki prati moje putovanje kroz ugrožena domorodačka plemena. Zabilježila sam način života koji se nije promijenio tisućama godina, plemenske ceremonije poput bičevanja žena i skakanje preko bikova. Prije samog putovanja rodila se ideja o snimanju videa, ali pošto nikada u životu to prije nisam radila, nisam očekivala nikakav spektakl. Ne samo da nisam imala u iskustva u videu, nego nisam imala niti osnovnu opremu poput stativa, tako da su svi snimci snimani iz ruke, a kasnije u montaži, koliko toliko, stabilizirani.


 

Možeš li mi reći nešto više o nagradi, zašto si se prijavila i jesi li očekivala nagradu? Kako se osjećaš nakon ovakvog priznanja?

Zagreb Tour Film Festival međunarodni je festival turističkog filma, a prijavu sam vidjela samo nekoliko sati prije nego li se natječaj zatvorio. Pogledala sam foto i video galeriju nagrađenih dobitnika prošle godine i tek tada shvatila da je konkurecija iz čitavog svijeta vrlo ozbiljna. U tom trenutku pomislila sam da nema šanse da uopće uđem u neki uži izbor , međutim kada sam pred dvadesetak dana pročitala mail da sam dobitnik jedne od nagrada, doslovno sam pala sa stolice. Tada još nisam znala što sam točno osvojila pa sam na dodjeli nagrada bila prilično uzbuđena. Voditeljica je prozivala dobitnike nagrada, a u jednom trenutku je pozvala direktoricu Zagreb Tour Film Festivala na binu da podijeli specijalne nagrade za filmove po njenom izboru. Takve nagrade su bile samo tri, a među njima se našao i moj video Watu wa Afrika. Među 807 prijava iz 91 zemlje, nevjerojatna je čast primiti ovakvu nagradu. Ovo je svakako poticaj za daljnje stvaralaštvo, razvijanje, kako u fotografiji tako i u videu. Uskoro se ponovo spremam na put za Afriku i jedva čekam da ponovo ostvarim sve svoje vizije i snove.

 


 

Ponosni smo što naši Riječani ostvaruju ovakve rezultate, ali i najvažnije od svega ulažu trud i puno ljubavi u ono što rade. Cijeli tim Stilueta ti ovim putem želi čestitati  i zaželjeti puno sreće u daljnjem razvoju i ostvarenju vlastitih snova i vizija.

Foto: Iva Znaor

Pripremila: Ines Cunjak

ADVENT NA GRADINI