ZTC

Mislim da što sam starija, to sam sretnija. Djetinjstvo pamtim naravno kao vrlo lijepo, ali nešto ne pamtim kao vrlo lijepo. Nisam bila najsretnija. Nisam se znala izboriti za sebe. Nisam znala reći što mislim, zašto mislim to što mislim, oni glasniji bi me redovno ušutkali. Možda ne niti pametniji, niti bolji, samo glasniji i samouvjereniji.

Nisam bila djevojčica, a kasnije ni djevojka za koju se moglo pretpostaviti da ću ikada raditi medijski posao, stupiti na scenu i pustiti glas. Moja je djevojčica drugačija, ona već sada s osam godina zna stati na scenu i pričati. Ja to nisam mogla, znala, ja sam se bojala. Zato vidjeti nju takvu meni znači puno više od toga da joj to leži. To znači da ima samopouzdanja, a to znači da iza sebe ima svoje navijače. Nisu to samo roditelji, to je cijela obitelj, to je školski kolektiv, to je zdrava sredina. I to je nešto predivno.

Na prvoj godini fakulteta na jednom od meni najtežih kolegija profesorica mi je rekla da odustanem jer nisam ja za to. Šutila sam. Osjećala sam se poniženo. I razočarano. Bezvrijedno i beznadno. Fakultet sam završila, ali radi nje, svaki put kad bi doživjela neki neuspjeh, čula bi njezine riječi. Užas. Ali, možda sam zato danas toliko oprezna i pažljiva u komunikaciji prema drugima…

U biti često sam se kroz život osjećala tako i onda kad bih se krenula izgrađivati neki val zlonamjernih riječi  ne bi me malo udaljio od slike sebe kojoj sam težila. Vratio me na početak. Vratio me nesigurnoj djevojčici koja nije znala reći svoje mišljenje. Koja je u velikim društvima bila nesretna jer nije znala doći do riječi, svojih pet minuta ne slave već samo poštovanja.

Danas nije tako. Imam dva najbolja motiva na svijetu da budem ono što želim biti i da gradim svijet u kojem želim živjeti. Nisa i Noel. Ne mogu pričati njima, a ne živjeti sama svoju istinu.

Danas znam da odbijanje sukoba znači živjeti taj sukob u sebi i da neće nestati kao balončić od pjene već će me iznutra pojesti. To si ne mogu dopustiti. Ne radi sebe, ne ni radi njih da mene ne gledaju takvu nego da ne pristanu i sami na to.

Ne mogu reći da sam apsolutno uspješna u manevriranju ovih situacija, ali mogu reći da sam sretna što vrlo brzo kanaliziram emocije  u akcije i iako neki niski udarci bole, isti čine da visoko dignem svoju glavu.

Zauzeti se za sebe. Nekad nimalo lagan korak, ali jedini ispravan. Zauzeti se i za druge kad zatreba. Zauzeti se za život, dostojanstvo, poštovanje.

Uzeti si za pravo za zauzeti se za nešto vrijedno. 

Pripremila: Marija Mažar

Vaši komentari