SALLY

Jedan pogled na torbe domaćeg brenda Herman, dovoljan je da odlutate mislima u neki daleki, čaroban svijet, ispunjen najrazličitijima bojama i maštovitim uzorcima, objedinjenim u torbama i nakitu visoke kvalitete i izdržljivosti. Od same ideje, do proizvoda i fotografija, svaki je detalj pomno promišljen i napravljen sa puno ljubavi. Odmah sam poželjela upoznati ovu dizajnericu i predstaviti njezin kreativni svijet vama – našim čitateljicama i čitateljima. Uživajte u svijetu kreativnosti, koja jednostavno ne poznaje granice…

Tko se krije iza brenda Herman? Tko je  Kornelija Herman?

Iza brenda Herman krije se vlasnica obrta Kornelija Herman, dizajner po struci, no ona voli istaknuti da je za rad ovog brenda jednako važan i mali tim suradnika koji joj pomažu pri izradi printa, modeliranju, fotografiji, grafičkom oblikovanju ambalaže i slično.

ZTC

Koliko vam je pomoglo obrazovanje na Tekstilno-tehnološkom fakultetu? Mnogi kreativci i dizajneri, pronađu ljubav prema stvaranja jer njihova prvobitna struka ne zadovoljava njihovu kreativnu stranu… Kada ste shvatili da se u životu želite baviti modom?

Kornelija je poslovna žena i mama dražesnog šestogodišnjaka, a  priznaje, često joj nije lako pomiriti ove dvije strane. Van svake sumnje, obrazovanje na Tekstilno-tehnološkom fakultetu umnogome  mi je pomoglo. Ne daje ono samo neka bazična znanja već vas i potiče da razmišljate šire, inovativnije.  Zapravo je stvar u tome koliko ste se vi sami spremni dalje razvijati, koliko ste uporni da ostvarite svoje snove. Ništa ne nastaje preko noći, mnogo toga gradi se kroz godine. Vjerojatno će izgledati da sam upala u prepoznatljiv obrazac  što se tiče izjava poput onih: …“ od treće sam godine već znala da ću biti kreatorica…“, ali, iskreno, zaista se sjećam omiljene igre papirnatim lutkama iz slikovnica koje sam „oblačila“ u razne odjevne kombinacije. Nekako se sve kretalo po toj inerciji: prabaka, baka …, njih pamtim često nagnute nad šivaćom mašinom ( moja je prabaka davnih tridesetih godina prošlog stoljeća, naporno radeći, sama sebi kupila singericu, prvu u mjestu; danas ta singerica zauzima počasno mjesto u mom domu i još uvijek radi!).  U mojoj obitelji ima dosta kreativaca – da se našalim – dokaz sam da ne pada jabuka daleko od stabla. Nije nikakvo čudo što je od samog početka kreativan rad bio moj odabir. Ovdje je u vašem pitanju možda jedino upitno da li se ja danas zaista bavim modom. Naime, ako možda i pripadam nekakvom modnom miljeu zapravo se ne trudim pratiti modnu scenu, pogotovo ne u smislu da slijedim njezine diktate. Ne bih željela da ovo zvuči bahato, ali radim neopterećena time koja se boja, primjerice, nosi ove sezone, kakav stil je aktualan, kakav se oblik predlaže… Smeta me „uniformiranost“, voljela bih je izbjeći. Da, trudim se ne podilaziti trendovima , želim stvarati nešto svoje pa što bude!   

Je li za vas bio izazov istopiti iz „zone ugode“ i profesionalno se baviti upravo izradom modnih dodataka tj. modom? Što biste savjetovali onima koji se nalaze na sličnoj prekretnici u životu?

Sad kad vodim vlastiti posao rekla bih da razdoblje prije toga u punom smislu te riječi mogu nazvati „zonom ugode“. Odradiš svojih osam sati i ostatak dana je tvoj. No, kockice u mom životu tako su se posložile da sam se našla na raskrižju puteva: učiniti jedno, drugo ili nešto treće… pa sam odlučila iskoristiti ono čim sam u tom trenutku raspolagala – svoje znanje, iskustvo i kreativnost. To, realno i jest ono što volim, ali kad vam s vremenom kreativnost počne „nagrizati“ svakodnevna borba s novim zakonima, propisima, financijama, knjigovodstvenim poslovima, kad prestanete biti samo kreativac, a počnete raditi i sve drugo… to prelazi u čistu borbu za opstanak. Sve ste manje svoji, sve više rob vlastitog posla. Znam,  djeluje  demotivirajuće,ali   ću dodati i ovo:  svakom tko se nađe u sličnoj situaciji ipak bih rekla – pokušaj! Da se ne bi kasnije kajao zbog propuštene prilike I jer svatko može imati svoju priču

Samo treba dobro odvagnuti razloge „za“ i „protiv“, procijeniti situaciju na tržištu, ponudu i potražnju, kupovnu moć  potencijalnih kupaca, biti realan oko plasiranja, svjestan toga je li tvoj rad osvježenje u moru onog što se nudi, je li dovoljno   inovativan i drugačiji.

Vaši su radovi vrlo osebujni i artistički, gdje pronalazite inspiraciju?

Zvuči kao klišej, ali u svim segmentima života.  U cvatu voćaka, u pjevu ptica, u starim filmovima, dalekim destinacijama, slikarstvu, glazbi, najviše glazbi. Ponekad „seciram“ list, ponekad „snimam“ pero u gro-planu. Ponekad se vraćam u djetinjstvo – omiljenim pričama.

Što biste istaknuli kao najveće kvalitete svojeg brenda?

Kvalitetu izrade i kvalitetu samog materijala. Neki se proizvođači istih ili sličnih artikala doslovce „razbacuju“ izrazom „kvalitetna“ koža kad opisuju svoj rad, a da sami ne znaju prepoznati niti ocijeniti istu. Ne znam da li se tu radi o namjernom zavaravanju ili neznanju.

Kupujem kožu od provjerenih,  renomiranih  domaćih i njemačkih dobavljača . Osim s pravom, radim i s vrlo kvalitetnom eko-kožom. Ne koristim lagane, poliesterske podstave koje se brzo razvuku i pokidaju već čvrste i postojane. To sve, jasno, onda utječe i na cijenu, ali znate onu: „Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari.“

Specifičnost brenda je „custom made“ print, a prepoznatljiv je i rad u slojevima s nizom zatvarača.    

U zadnje vrijeme i sama mnogo razmišljam o riječima poput kreativnosti, originalnosti, unikatima… Smatrate li da je danas uopće moguće predstaviti nešto novo i drugačije?

Ponekad se čini da je već sve izmišljeno, da su se sve ideje potrošile, da nemate ništa novo za pokazati. No oni koji se bave npr. likovnom umjetnošću ili možda modom ne bi se s tim složili. Kad umjetnik i dovrši neko djelo  često  ima osjećaj  da je mogao bolje, da bi mogao još nešto dodati…Slično tome, mislim da i onda kad postoji ista ideja kod različitih tvoraca, postoje ui različite tehnike da se ona ostvari, drugačiji pristupi i načini izražavanja te ideje. Dakle, da – uvijek se može biti drugačiji!

Novi dizajneri i kreativci rađaju se svakog dana, kako komentirate domaću kreativnu scenu? Što je potrebno za uspjeh i što on za vas predstavlja?

Nedavno sam pročitala nečiji komentar na jednoj  internetskoj stranici kako kod nas ima malo dobrih kreativaca.  Ne bih rekla da je tako – ima ih dosta i dolaze iz svih mogućih zanimanja – bilo kao hobi, bilo kao poslovni podvig. Pitam se zašto nismo otvorenijeg uma po tom pitanju jer još uvijek mnogi kod nas razmišljaju na način da se čude kad netko tko je završio pravo ili ekonomiju okrene list i počne se baviti kreativnim radom. Zašto ne? Pokreću nas različite, čudne životne situacije.  Uspjeh je relativan. I što je, ustvari, uspjeh? Ili da si postavim pitanje: –  Postoji li neuspjeh? – Svaki put kad pokušavam iznova – to je već uspjeh  jer ulažem  određeni trud. Možda je premalo ambicije u tome, ali meni je dovoljan uspjeh kad moj rad netko prepozna, kad mi se kupac  opet vraća…

Gdje vidite Herman design u budućnosti? Otkrite nam pokoju ideju, san, cilj…

Vremena su takva kakva jesu – nesigurna. Ne planiram previše unaprijed. Biti ću zadovoljna ako u ovoj teškoj poslovnoj klimi uspijem pristojno živjeti od svog rada. I ako ću naći malo više vremena za svoje dijete. Inspiracija, ideje… nešto su što ne možete planirati. Ponekad miruju, ponekad su kao tsunami. Samo se nadam da će uvijek biti tu. Pretačem  svoje snove u stvarnost i ne smijem biti nezahvalna životu – ako sve i  ide sporo, na kapaljku – važno je da ide.

HERMAN

Pripremila: Katja Grubiša

ADVENT NA GRADINI