Menu
ana srpanj

Kolumna: Anine sitne radosti VII.

Ne znam kakva je situacija u ostatku Hrvatske, ali mi, u Dalmaciji, ako nismo par (stotina / tisuća) puta dnevno uzdahnuli i rekli: “Ajme šta je vruće!”, valjda nitko ne bi imao pojma da je vani živa na termometru usijana na visokih 39 stupnjeva. I tako, uz puhanje, volimo popiti nešto hladno, baciti se u more i osunčati (ali ne pretjerano, jer je ipak vruće) i onda je sutra novi dan i nova prilika da se bacimo u emotivno- meteorološke dubioze.

To traje sve dok ne dođe neko vrijeme kad bi trebalo zahladiti, makar po kalendarskim i klimatološkim činjenicama, ali u Dalmaciji to nije slučaj. Pa dok se svi rashlađuju, mi tugujemo zašto i nama nije tako. Ali, zadržimo se na nesnosnim vrućinama. Živimo u sadašnjosti. Ljeto je, nećemo tugovati.

Ova uvertira je dostojna početka ovog ljetnog mjeseca, punog visokih temperatura, zadovoljstva i godišnjih odmora. Je li srpanj mjesec u kojem trebamo povući ručnu i reći sebi da je vrijeme da stanemo i usporimo? Dopušta li nam život da se posvetimo, pa makar jednom godišnje, jednostavnosti i zadovoljstvu? Utažiti žeđ na ovim nesnosnim vrućinama i nije najlakši posao, ali kako se nosimo s našom gladi? Možemo li u ovom mjesecu tražiti od sebe da budemo realni i iskreni u potrazi za osobnom srećom? Ne znam jeste si postavili koje od navedenih pitanja, ali možda vam moja ovotjedna kolumna pripomogne u vlastitim premišljanjima. Pa počnimo!

ŽIVOT U SRPNJU I U SADAŠNJEM TRENUTKU

Sve je u zraku nabijeno mirisima kreme za sunčanje i zujanje pčela u letu postaje čujnije nego ikad. Omamljeni smo i ne osjećamo da bismo trebali tražiti mnogo od sebe. Osjećamo da bi bilo dobro popiti nešto hladno, u mom slučaju to je ledena kava, i dopustiti sebi da se zaustavimo i osjetimo sklad koji nas ispunjava. Radost koju nam ovo doba godine pruža, neusporediva je s bilo kojom drugom. Imate li priliku otići na more ili ne, uvijek su tu načini na koje se možemo domognuti rashlađenja. Ne očajavajte ako nemate sol u kosi, pa kozmetička industrija je plasirala na tržište salt sprej (Google kaže da postoji bezbroj kompanija na tržištu koje prodaju proizvod, pa neću nikoga reklamirati). Radije se posvetite trenutku i mjestu na kojem se sada nalazite.

ana srpanj2

Vrijeme je na našoj strani, ako smo mi na njegovoj, a najjednostavnija od svih radosti je prihvaćanje onoga što imamo u svom sadašnjem trenutku i posljedično razvijanje osjećaja zadovoljstva. Činjenica je da nam ne može svaki dan u životu biti satkan od boravka na plaži, ispijanja koktela, kupanja u moru i slavljenja života u tom kontektstu, ali dani koji su ovakvi, služe za razvijanje osjećaja zahvalnosti, i to baš u trenucima kad ih nema.

Ovdje bih rado citirala jednu irsku poslovicu koja mi je otvorila oči ovaj tjedan, a glasi: “Bolje jedna dobra stvar koju sad imate nego dvije koje su bile, ili tri stvari koje se možda nikad neće dogoditi.” Da se razumijemo, apsolutno nam je dopušteno prisjetiti se ljepših vremena, ako ova u kojima se nalazimo zakazuju. Podjednako polažemo pravo na maštanje o nečem boljem, ali ključ je u vremenu koje odvajamo za to. Ne bi trebali pretjerivati u zakutnim boravcima svojih misli duže od onoliko koliko je minimalno potrebno da se napunimo dobrom energijom, a da pritom ne osjetimo žalost jer nam u sadašnjosti nije tako.

Pazite, upravo zbog ovakvih stvari, možda vam promiče prilika snova ili prilika kompromisa u ovom vašem, tvojem i mojem, našem, sadašnjem trenutku. To ne želimo, zar ne?

Lekcija iskustvenog naslova “Ne može biti sve onako kako si ti zamislila” naučila me da sreća ne leži uvijek u mojim željama, prioritetima i planu A. Nekad je plan B ono što mi uistinu treba. Taj B razvoj događaja nekad sam pronađe put do nas, a nekad mu i nesvjesno pomažemo u realizaciji. Kako god, u njemu leži jedna od možda najvećih životnih lekcija, a ta je: Uspjeh u životu se sastoji upravo od toga koliko dobro se nosimo s planom B!

I upamtite, na sve na što možemo utjecati u svom  životu, odraz je našeg djelovanja. Ako želimo da se sve crni od negativnosti, bit će tako. Ako želimo prihvatiti izbor da u životu postoji cijeli spektar boja i situacija, bit će tako. Uvijek imamo izbor. Činjenica je da nismo uvijek najsretniji sa šahovskim potezom kojim nas život smjesti u određenu poziciju, ali to je naša pozicija. Smjestimo se na njoj dostojno, borbeno i pokušajmo ostati čvrsti. Poslije će nam biti drago.

“ZA MENE JE SREĆA…”

Upravo dok smo smješteni u realnosti, iskoristila bih priliku za otvaranje jedne slične teme.

ana srpanj 3

Jeste li se zapitali kad ste bili sretni posljednji put? Je li to uistinu vaša osobna emocija? Jeste li toliko realni da ste očekivanja okoline i snove stavili u isti koš, a živite na rezervi kad su uzbuđenja u pitanju?

Tema nije lagodna za ovako visoke temperature, ali svakodnevno se nalazimo u ovakvim situacijama. Ja smatram da nam nitko, ali stvarno nitko, nema pravo uništiti snove. Taj isti nitko nema pravo suditi naše sposobnosti, naše mogućnosti, naše nade i naše želje. Pod ovim “nitko” obuhvaćam sve one koji vam ne žele dobro i koji se hrane vašom tugom i nesrećom.

Snovi su naše duhovno gorivo, naš pogon i naš način izražavanja. Ne sastoje se od gomile dijelova, lima, plastike i ostalih materijala, ali se sastoje od dvije stvari: vjere i energije. Ako vjerujemo u sebe i ako smo sposobni ustati i učiniti nešto o čemu sanjamo, ta čemu mišljenje nebitnih pojedinaca koji od svog života nisu ništa učinili?

Sjetite se što sam pisala o strasti. Sve što strast čini, to čine i snovi. Uzdižu nas i našu sreću guraju i kad je gomila očekivanja okoline poput najtežeg utega zakačena o naš mali pogon zvan snovi. Vjerujte da zaslužujete život koji će bit radosan i ispunjen snovima. I sanjajte. Sanjajte kao što nikad dosad niste!

OSJEĆAM GLAD, ALI KAKO ĆU JE UTAŽITI?

Tanka je granica koja razdvaja sitost i glad naše duše, ali ono što zaista znam je da u današnje vrijeme zaista nije lako nahraniti dušu. Kako nahraniti svoj duh kad vidiš što te sve okružuje? Kako pronaći kvalitetno u gomili lošeg i lažnog? Pokušava li nam netko učiniti štetu? Želi li netko na našoj nesreći sagraditi svoju sreću? Na našu veliku žalost, danas postoji gomila ljudi koja ne zastaje pred ničim. Često se pitam: Boje li se takvi, pa ako već u ništa ne vjeruju, makar neke više sile ili su se toliko uživjeli u svoju božansku ulogu da sude svemu što hoda i ponosno paradiraju ljigavi od ponosa i lažne časti?

ana srpanj 4

Nije lako, dragi moji, ali nitko nikad nije rekao da je život lagan. Ukoliko se borimo protiv ovoga, a s vremenom i izbacimo ovakve ljude iz svojih života, filter čistoće i kvalitete ljudskosti u našim životima radit će punom parom, ostavljajući nam dovoljno vremena da gradimo sebe. Zapamtite, sve što vam šteti, a možete ukloniti iz života, učinite sad i to brzo, kratko i odrješito. Sjedite i opustite se, niste učinili ništa loše. Sumnja koju možda osjećate je zdrava i prirodna.

Sad se zapitajte što možete učiniti sami za sebe i kako možete svoju dušu napuniti i nahraniti. Bilo je dosta eksploatacije vaših vrlina. Kakvu god glad vi osjećali, osjeća je i vaša duša. Bila ona duhovna, emocionalna, stvaralačka, psihološka ili fizička glad, vi to osjećate cijelim svojim bićem.

Stoga, povucimo ručnu i zaustavimo se. Dopustimo sebi da u ovom mjesecu osjetimo zadovoljstvo i sreću dane nam sadašnjosti. Ugrabimo je cijelim svojim bićem i ne dajmo lošem da nam je okalja. Budimo sretni, zajedno, zbog sitnih radosti koje u svojem zbroju čine veličanstvenu punoću trenutka. Sanjajmo kako god znamo i umijemo, sa srcem i otvorene duše. Tko zna, možda su snovi  baš ta hrana koja nedostaje duši; tvojoj, mojoj, našoj, mnogima!

ana -300x300

ANA FATIĆ – Zaljubljenica u sve što hrani žensku dušu: ljude, prirodu, životinje, knjige, filmove, serije, modu, dobru hranu, putovanja i shopping. Sretno udana doktorica dentalne medicine. Diše sitne radosti i njen životni poziv je tražiti sreću u svemu i uvijek.

ANA WITH INSTALOVE

Vaše mišljenje nam je bitno!