SALLY

Branimir Gazdik, glazbenik iz Rijeke, već dugi niz godina djeluje na hrvatskoj glazbenoj sceni surađujući s mnogim imenima kao studijski i live bubnjar. Posljednjih 7 godina aktivno surađuje sa Zlatanom Stipišićem Gibonnijem kao bubnjar u njegovom bandu, a uz njega često koncertira sa Elvis Stanić group i Marko Ramljak „Mindset“ sextetom, riječkim „Porto Etno orkestrom“.Povremeno nastupa i sa Matijom Dedićem te kamerunskim basistom Francisom Mbappeom.Bavi se i pedagoškim radom u sklopu „studija Maraton“ u Rijeci. Uz suradnje sa brojnim glazbenicima, izdaje i 2 samostalna albuma : „Friendly“ (Croatia records, 2008.) i „Link“ (Dallas records, 2018.). Vodi i svoj quartet sastavljen od vrhunskih glazbenika (Vedrana Ružića i Maaseja Kovačevića, te slovenskog saksofonista Lenarta Krečiča) s kojima trenutno koncertno promovira svoj novi album „Link“. Prema glasovima svojih kolega glazbenika, osvojio je 4 puta nagradu „Status“ Hrvatske glazbene unije za najboljeg bubnjara u kategoriji urbane glazbe,te jednu 2009. god. kada je proglašen najboljim instrumentalistom.Od 2010. god. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Paralelno uz glazbu studirao je i na medicinskom fakultetu u Rijeci, studij stomatologije,gdje je diplomirao 2003.god.Više o Branimiru možete saznati na:

Facebook: Branimir Gazdik

Youtube: Branimir Gazdik quartet

Branimir Gazdik

Tvoj glazbeni put…

Glazbenim virusom inficirao sam se jos kao dijete, prvenstveno uz oca koji je po struci bio liječnik, ali se u svojoj mladosti glazbeno obrazovao. Svirao je klavir, bio je zaljubljenik u klasičnu glazbu, sjećam se da bi svaki dan po dolasku s posla prvo sjeo za klavir i otvorio Beethovena (to sam zapamtio mada je tu bilo još svačega) i svirao, a ja sam tada kao dijete stajao sa strane, očima do nivoa tipki, gledao, slušao i upijao neznajući ni blizu za svoj daljnji glazbeni put. Uz njega sam naučio „nabadati“ prve melodije na klaviru, prisjećam se, “Ero s onoga svijeta“ i arija iz „Aide“. Bubnjevi su došli tek u sljedećoj epizodi. Tada, kao razigrani klinci, na tjednoj smo bazi mjenjali ambicije. Bili smo sportaši, ugostitelji, gradjevinari… Tako smo jednoga dana odlučili osnovati i band. Mene je dopala uloga bubnjara, imao sam tada možda 9 godina. Nastupali smo na susjedovoj terasi, šuma nam je bila publika. Gitare od dasaka, bubnjevi od kanti za naftu, autorske kompozicije.No medjutim,ambicije su splasnule u dva popodneva, osim meni do dan danas i to svakim danom sve više! Iako sam danas profesionalni glazbenik, često imam osjećaj da sam ponovo na početku. Nikada nisam izgubio strast prema glazbi i što sam stariji, sve se više osjećam kao razigrano dijete. U mom slučaju, to je začarani krug iz kojega nema van. I zbog te ovisnosti sam presretan.

Ono kada dijete sjedne za bubnjeve…

Sjećam se kada sam prvi puta sjeo za set bubnjeva, odmah sam krenuo svirati neke osnovne ritmove, nitko mi ništa nije pokazao. Znao sam odmah dovoljno da mogu zasvirati sa lokalnim bandom sastavljenim od svojih vršnjaka. Sjećam se, okupljali smo se u tadašnjem „domu pionira“, svirali smo zabave po osnovnim školama, imali smo subotom probe i živilo se za to! Ma tko je uopće mislio na školu.Predivno doba, doba čiste emocije bez ikakvih kalkulacija. Tako sam i nastavio. Tada nije bilo interneta, nije baš bilo niti dostupne literature. U školi sam gladovao jer sam šparao novce od marende i kupovao bubnjarske video škole. Svaku slobodnu sekundu sam svirao na svom prvom setu bubnjeva „amati“ , pokušavao oponašati bubnjare koje sam gledao na video školama. Ništa nisam znao, sve „na žlijezde“. Na nagovor tadašnjeg profesora glazbenog, gospodina Ivice Badurine, upisao sam osnovnu glazbenu školu I.M.Ronjgov koju sam završio 1988. god. Odlazio sam i na privatne satove kod bubnjara Joška Serdarevića (nekadašnji bubnjar grupa „Xenia“ i „Vrijeme i zemlja“). On mi je puno pomogao u upoznavanju tog novog svijeta. Krcao me vježbama i notama, posudjivao „modern drummer magazine“, pokazivao rudimente. Svakim danom osjećao sam sve veći nemir, vježbao sam sve više, odlazio na razne svirke i upoznavao brojne glazbenike. Svirao sam svirke sa lokalnim bandovima na gitarijadi, Ri rocku, a jedno sam vrijeme i bio član grupe En Face. Nekako u to doba sve više sam počeo osjećati ljubav prema jazz/fusion glazbi, najviše pod utjecajem bubnjarskih video škola i Joškovih materijala.Sjećam se prve video škole legendarnog bubnjara Steve Gadd-a…uffffff…. Odlazio sam na svirke Elvisa Stanića, Henrija Radanovića, Tončija Grabušića te gledao iz kuta, a oni bi me svako toliko pitali hoću li nešto odsvirati. Zasvirao bih s njima i imao osjećaj kao da sanjam, a snovi bi uglavnom prestajali trčeći na zadnji bus.

Onda je to dijete stasalo u vrsnoga glazbenika…

I tako, apetiti su iz dana u dan postajali sve veći, počeo sam svirati svirke sa pokojnim Vladimirom Gašparovićem, imali smo band „9th company“, povremeno sam nastupao sa Denisom Razumovićem, tu i tamo koja svirka sa Elvisom Stanićem (kad Tonči nije mogao), pa sa Abraxasima, Darkom Jurkovićem Charlijem, Henrijem Radanovićem. Uglavnom sa puno glazbenika sa našeg područja. Krug poznanstava se širio, zvali su me u razne kombinacije. Puno sam svirao – od festivalskih orkestara, pratećih sastava raznih pjevača,autorskog banda „No Name“, kruzera po Skandinaviji pa do studijskih snimanja.No band uz koji sam se nekako najviše glazbeno usmjerio je Elvis Stanić Group. Odrastati uz glazbenika kao što je Elvis Stanić je velika privilegija, ne samo meni nego i mnogim glazbenicima sa našeg područja. Član sam njegovog banda već preko 20 godina. Puno smo proputovali skupa od Makedonije do Moskve, preko lijepe naše uzduž i popreko više puta pa sve do „Montreux jazz festivala“, snimili preko nekoliko albuma i svi do jednog su bili nagradjivani „Porinom“. Uz njega sam imao prilike nastupati sa glazbenicima kao što je bio pokojni Boško Petrović, pa sve do nedavno kada smo svirali sa vjerojatno najboljim usnim harmonikašem na svijetu, Antoniom Serranom. Na svojem dosadašnjem putu, nastupao sam i studijski snimao sa mnogim imenima naše regionalne glazbene scene,kako jazz (Elvis Stanić, Matija Dedić, Marko Ramljak, Darko Jurković-Charlie, Henry Radanović, Fingersnap trio sa Zvjezdanom Ružićem,kamerunski basista Francis Mbappe sa big bandom RTV Slovenije…) tako i pop (Severina, Marko Tolja, Massimo, Petar Grašo, Dado Topić, Josipa Lisac, Radojka Šverko, Mavikan, Sergej Četković, Zdravko Čolić, Putokazi i brojni drugi).

Posebno sam ponosan na suradnju sa Zlatanom Stipišićem-Gibonnijem i pokojnim Oliverom Dragojevićem kojem sam i snimao bubnjeve na posljednja 2 albuma.Član sam Gibonnijevog banda već 7 godina, sa njime sam odsvirao neke od najljepših koncerata, pogotovo posljednje 2 i pol godine kada smo uz Olivera promovirali album „Familija“ na kojem sam i studijski imao čast ostati u društvu glazbenika kao što su Manu Katche, Pino Paladino, Antonio Serrano, Vlatko Stefanovski…“once in a lifetime“!

Uslijedili su i samostalni albumi…

Sve te godine muziciranja dovele su me do potrebe i želje za vlastitim izrazom, pa sam 2008. objavio prvi samostalni album „Friendly“ i 2018. album „Link“ koji trenutno promoviram sa svojim quartetom koji uz mene čine Lenart Krečič-sax,Vedran Ružić-el.bass i Maasej Kovačević-keys. Glazba je za mene život! Istinska, bezuvjetna ljubav koja ne poznaje granice. Kada sam bio najsretniji i najtužniji, glazba i instrument su mi bili najbolji prijatelj i inspiracija. Paralelno sa glazbom prošao sam još jedan prilično zahtjevan put, a to je studij stomatologije.Iz sadašnjeg kuta gledanja,drago mi je,puno sam tada dobrih navika stekao…upornost,mentalni trening,koncentracija..ali nisam bio istinski sretan i ispunjen..tako da sam se nakon obavljenog staža odlučio pozdraviti sa tom epizodom i ostati vjeran istinskoj emociji, glazbi!

O novom albumu „Link“…

Nakon uspješnog albuma „Friendly“, nominiranog 2009. za diskografsku nagradu „Porin“ u kategoriji najboljeg jazz albuma,2018. objavio sam novi album „Link“ u izdanju Dallas recordsa. Na albumu se nalazi ekipa vrsnih glazbenika (Zvjezdan Ružić, Lenart Krečič, Elvis Stanić, Marko Ramljak, Maasej Kovačević, Hrvoje Rupčić, Zoran Majstorović, Zvjezdan Marjanović, Antonio Geček, Mario Bočić, Ivan Pešut, Goran Delač, Luka Veselinović, Goran Rukavina, Oliver Ereš, Olja Dešić, Daria Hodnik Marinković) uz gostovanje Federica Malamana (trenutno jednog od vodećih električnih jazz/fusion basista u svijetu) na naslovnoj skladbi „Link“. Izuzetno sam sretan što sam uspio skupiti ovakvu ekipu i na taj način dokumentirati jedno razdoblje svoga života.

https://www.youtube.com/watch?v=CgMgXVbknSg

https://www.youtube.com/watch?v=hcCQ_nvqVo0

 Posljednjih par mjeseci sa svojim quartetom promoviram novi album,sljedeća stanica je 27.11.2018. kada nastupamo u Zagrebu,u jazz & cabaret klubu „Kontesa“.

https://www.youtube.com/watch?v=K1dy4LdsVTg 


Zahvala: Boonker

Foto: Nikki Vancaš

Pripremila: Maja Vizjak

ADVENT NA GRADINI