16939239_1369363443126001_5687921872984381419_n

“Ja sam jedna od najnesigurnijih osoba na svijetu, ali svjestan sam snage svojih riječi..” Neven Kapov za Stiluetu

Danas jedan poseban intervju. Dosad smo ga upoznavali kroz njegove riječi, a sada smo odlučili saznati tko se krije iza njih…. Neven Kapov svojim je riječima iz Kaštel Kambelovca proputovao svijet i pronašao put do brojnih osoba koje su u nekim trenucima osjetile iste emocije…

Tko je Neven Kapov?

Pisac, pjesnik, dizajner i sanjar. Ovo potonje radi najbolje i najčešće. Zapravo, iz sanjarenja proizlazi i sve ostalo. U suštini jedna obična osoba koja čvrsto stoji objema nogama na tlu, čijim venama ne teče krv, već tinta, koja ne voli da joj se obraćaju na Vi jer se ne smatram nečim posebno – tek čovjekom iz naroda. Od škole imam završene tri srednje škole, s nikad neostvarenom željom o upisu na fakultet. Što se tiče životne škole, e tu sam već magistrirao s odličnim – nema situacije u kojoj se nisam našao do sada. Zbog borbe za vlastiti život i identitet te posezanje rukom na samoga sebe, uz nagovor tadašnjeg najboljeg prijatelja, odlučio sam sve stvari i osjećaje koji me guše pretočiti u riječi i time pomoći ne samo sebi, već i drugim ljudima koji se nađu u naizgled neizlaznoj situaciji i koji se uz svoje tzv. prijatelje  uvijek osjećaju samima kad im je potrebna njihova pomoć.

Neven Kapov

U malo više od godinu dana Vaše su riječi pronašle put do brojnih čitatelja, kakav je to osjećaj, ponekad u samo par pravih riječi reći tako puno i probuditi emocije?

Osjećaj je doista predivan. Većina govori kako pišu radi sebe samih, kako bi se čuo njihov glas, no ja se ne slažem s takvim izjavama jer prateći popriličan broj ljudi i analizirajući napisano čovjek lako uoči kad netko to radi zbog popularnosti i većeg broja pratitelja. Ja se nisam mijenjao od samog početka i ostao sam vjeran samome sebi – uvijek se trudim pronaći vremena za druge i pomoći im kroz razgovor i savjetima

Ima li mjesta u današnjem svijetu za sanjare, emotivce, “pisce I odmetnike”?

Kratki odgovor bi bio da ima, no naravno sve ovisi o samome pojedincu koliko je spreman uložiti u razvitak samoga sebe i u svoj pronalazak mjesta u moru internet pisaca. Na vlastitoj sam koži osjetio kako je teško probiti se, no bez obzira na razne prepreke s kojima sam se suočio te s kojima se suočavam i dalje, bez potpore drugih stranica, pronalazim načina kako zadržati istinske pratitelje, a ne one koji su samo tu zbog uzvraćenog praćenja. U vremenu smo kada svi zapravo žele osjetiti tu instant slavu preko noći, a malo tko je uistinu spreman na žrtvu i trud koju ista iziskuje. Svi ljudi mogu pisati, samo je pitanje koliko dobro i koliko originalno. Isto kao i sa slikanjem – svatko može uzeti kist u ruke i nanijeti boju na platno, ali samo oni koji su talentirani/koji imaju talenat će uspjeti napraviti remek-djelo iz/od toga. Toliko mi se ljudi javilo, da ih više ne mogu ni pamtiti, kako su novi te da vide kako meni ide dobro, pa bih li ih mogao pogurati, a nemaju ni jednu objavu ili eventualno par komada. Sami ne žele pratiti druge, već misle da su tko zna tko, pa da njih drugi trebaju pratiti. Isti obično ignoriram, što ne znači da ukoliko u nekome prepoznam doista talent da ga neću, po vlastitoj volji, promovirati. Neki se ljudi jednostavno ne razume u marketing, a tu onda ja uskačem kao ‘Katica za sve’. Zanimljiva stvar je upravo ta sto se umjetničko ime s kojim sam krenuo u ovu emotivnu pustolovinu prvo bilo poetski odmetnik. No to nije bio jedini moj pseudonim. Nakon nekog vremena sam se odlučio početi koristiti svojim imenom i prezimenom kako bih se još više povezao sa svojim pratiteljima. Tu i tamo objavim i svoju sliku kako bi imali uvid s kime razgovaraju i čije emocije upijaju iz dana u dan.

Svoj ste dom pronašli na Instragramu na kojem imate preko 23 000 pratitelja. Zašto baš Instagram?

Iako nezahvalan kao medij, zbog svojih ograničenja, npr. – veličina formata slike koja se ne pokazuje jednako na svim uređajima, a treba voditi računa o tome jer netko tko nema pametni telefon s velikim ekranom, a ima ih podosta ljudi koji su u takvoj situaciji, pogotovo na području Balkana, da se ne stavlja velika količina teksta na sliku, u raznim vrstama slova, sa šarolikom pozadinom jer to onda na kraju postaje nečitljivo. Sam sam mijenjao dizajn svojih citata nekolicinu put dok nisam osmislio trenutni koji zadovoljava sve kriterije koje sam si postavio – da je prvenstveno originalan (ujedno i nemoguć za kopirati), elegantan, čitljiv i prepoznatljiv. Tako kad netko i odsječe dio slike, tipa moj potpis ili adresu stranice, da ljudi i dalje znaju čijih je ruku to djelo. O vremenu koje sam proveo u proučavanju što ljudima najviše odgovara, u koje doba dana, da i ne govorim. U prosjeku gubim oko stotinu pratitelja dnevno i isto toliko ili malo manje novih dobijem. Otpočetka se trudim da to ne ostavi utjecaja na moje emocije i psihu, al’ ponekad, možda čak i prečesto, ne uspijevam u tom pothvatu. Na kraju krajeva – čovjek sam od krvi i mesa. Često sam razmišljao o tome da jednostavno sve pobrišem i prestanem sa pisanjem, da nestanem na jednak način na koji sam se i pojavio na Internetu. Onda se prisjetim svih lijepih i ružnih trenutaka kroz koje sam prošao i svih osoba na čije život sam ostavio utjecaj te na kraju dođem do zaključka kako to ipak ne smijem napraviti jer bih prvenstveno izdao njih, a onda i samoga sebe jer sam obećao kako ću uvijek biti tu za njih 24/7 jer ne želim da se itko osjeti kako sam se ja osjećao, koji pored svojih tkzv. prijatelja, nisam imao prijatelja da mu se obratim u trenutku potrebe.

U kojim trenucima nastaju Vaše riječi emocije I inspiracije?

U šali volim reći kako 30% mojih citata nastaju upravo u trenutcima kad popijem čašicu previše, što zapravo i nije daleko od istine jer tada prodrem u najdublje zakopane dijelove sebe, svoje prošlosti, u koje ne volim zalaziti u trijeznom stanju.
Ostalih 70% njih nastaju sasvim spontano. Dovoljna je tek neka riječ da me vrati u prošlost ili osvijetli sadašnju situaciju.

Postoje li neki citati s Vašim potpisom koji su vam najdraži?

Ja sam jedna od najnesigurnijih osoba na svijetu, ali svjestan sam snage svojih riječi koja je u većini slučajeva uistinu kvalitetna. Prije sam si dozvoljavao svakakve propuste do jednom, negdje u Veljači prošle godine kada sam odlučio sve to podići na viši nivo unajmivši lektoricu koja mi radi ispravke na citatima. Također, prije samog objavljivanja, pošaljem iste nekolicini prijatelja kako bih testirao njihovu kvalitetu na njima. Ovisno o povratnim informacijama, odlučim na kraju hoću li ili neću isti objaviti. No, vratimo se mi vašem pitanju – Kaže se: ”Nikada ne poželi drugome loše.”, stoga bih svim svojim bivšima želio poručiti: ”Neka vam se u životu vrati sva ”ljubav” koju ste mi dali.” Kad mi je prijatelj javio prvi siječnja prošle godine kako je Nina Badrić objavila upravo taj citat na svom Instagram profilu, nisam mogao vjerovati dok nisam vidio na vlastite oči. To je meni osobno značilo puno, jer bez obzira na njezin status mega zvijezde, osjetio sam se priznatim kao pisac.

Život je ljepši I lakši uz umjetnike, a osobno jako volim umjetnike riječi, jeste li se bojali otvoriti prema svijetu I postoji li I danas neki blagi adrenalin dok objavljujete svoje riječi javnosti I otkrivate dijelove sebe I svoje duše?

Strah je tu uvijek prisutan. Od samog početka. Strah od ismijavanja i neprihvaćanja. Na samoj osobi je hoće li dozvoliti tom strahu da ga svlada ili će ga ipak uspjeti pobijediti u samome sebi. Ja sam odlučio biti vjeran sebi i svojim osjećajima i na isti ih način izražavati, bez ikakvog filtra – ako se nekome ne sviđa i ima nešto protiv toga, hvala dragome Bogu, nitko ga ne zadržava; što se kaže „široko mu polje“. Adrenalin postoji posebno u situacijama kod objave citata za koje drugi ljudi ne bi imali hrabrosti objaviti, bilo to iz razloga da ne izgube svoje pratitelje ili da ih ne bi razbjesnili. Čist primjer toga je moj citat „Moj te je jezik natjerao da mi ispričaš priče koje sam imao poteškoće čuti, s tvojim bedrima pritisnutim tako čvrsto uz moje uši“ koji je erotske prirode ili pak „Jebeš Spasitelja. Budi svoj vlastiti heroj.“ koji je religiozno orijentiran. Zbog njega sam najviše bio i prozivan od strane svojih pratitelja, ali ga svejedno nisam uklonio jer je to moja misao koja je nastala u danom trenutku i moje je pravo iznositi ju na svom malom djeliću pod Suncem, kako nekad volim od dragosti nazvati svoj profil na Instagramu.

Nakon dugog pitanja, vrijeme je za jedno kratko – što je veća inspiracija – bol ili sreća, pronalazak ljubavi ili gubitak, lijepa duša ili ružna duša… ima li kod vas pravila jer često umjetnost progovara isključivo iz tuge?

Da umjetnost progovara iz tuge u većini je slučajeva istina. Baš kao i kod mene, ‘na sreću’ kroz život sam prošao sito i rešeto tako da je bunar moje inspiracije nepresušan. Iako i ono zna nekada zakazati. Iz moga iskustva vidljivo je da bolje prolaze citati s depresivnom tematikom jer više je utučenih i nesretnih ljudi, od onih koji su istinski sretni. Čak i ti koji su sretni prošli su kroz neki period u životu koji nije toliko bajan. Ako ćemo iskreno, ja kad sam sretan, kao što je to trenutna situacija, pogubim se u svojemu pisanju jer osjetim kako mi dijelovi prošlosti izmiču poput tla pod nogama i onda me uhvati strah što da radim sada. Kako izvući nešto preko čega prelazi, poput novog sloja boje, sreća? Tada samo upalim neke tugaljive pjesme koje stvore u meni flashback efekt i riječi se počnu same od sebe pisati na papir ili računalo – ovisi što mi je pri ruci u tom trenutku.

Pripremila: Marija Mažar

NEVEN KAPOV FACEBOOK

NEVEN KAPOV INSTAGRAM

 

 

Vaši komentari