image-0-02-05-b6846ac3ba1d7cfea7f15f6bd87c7ba22d2d98eb66d54c3bf4f87ca62e2ca38d-V

Iron Gym Rijeka: Vječno pitanje – motivacija!

„Kako ti se da?“ – rečenica je koju mi nerijetko prijatelji upute, a vezana je uz moje treniranje. Ponekad nemam volju jer budem umorna nakon posla, ali se ‘natjeram’ otići jer znam da ću se poslije odrađenog treninga puno bolje osjećati.

Također, potreba za motivacijom nerijetko dolazi zbog monotonije treninga (što kod mene nije slučaj) i zato postoje male, ali bitne ”stvari” koje sportašu i rekreativcu razbijaju tu monotoniju i vode k cilju. Prema riječima mog trenera, Michaela Bana, postoje dvije vrste motivacije: unutarnja i vanjska. Unutarnja (intrizična) motivacija može se definirati kao unutarnji razlog za participaciju (sudjelovanje) u nekoj aktivnosti zbog nje same, zbog uživanja koje se aktivnošću postiže, a bez namjere da se dobije neka vanjska nagrada. Dok o vanjskoj (ekstrizičnoj) motivaciji govorimo kada je participacija u nekoj aktivnosti kontrolirana vanjskim razlozima (novac, trofej, ocjene), odnosno kada bi izostanak vanjskih razloga izazvao prestanak participacije ili manji intenzitet sudjelovanja u aktivnosti. Ljudi su češće vođeni ovim drugim tipom motivacije, ali zapravo nisu svjesni da bi njihova sreća i zadovoljstvo trebala proizlaziti iz unutarnje motivacije. Ona je ta koja nas čini boljima, pametnijima, odlučnijima, spremnijima na izazove.

Zato treba raditi na povećanju unutarnje motivacije, poručuje Michael i u potpunosti se slažem s njim.

Jer, kada nakon nekog vremena počnete uviđati pozitivne promjene, dodatna motivacija vam ne treba. Nemojte samo odustati kada nakon prvog treninga dobijete ‘muskulfiber’ i kada vas bole mišići na mjestima na kojim niste ni znali da ih imate. Ne odustajte – proći će. U takvom stanju pomaže andol ili aspirin, ali popijte ga odmah nakon treninga, nemojte čekati da vam se mišići ohlade i krenu ‘muke po saginjanju, hodanju, ustajanju’ itd.

Kako nas motivirati? Pa, ako imate osobnog trenera – znate da Vas netko čeka i da se morate dignuti s kauča i krenuti na trening. Tijekom treninga, osim što vas trener vodi i pazi da sve, ali baš sve odradite, postoji i motivacijski govor kojega se ne libi Michael koristiti kako bih ja predviđeno napravila: „Što si sjela?“, „To ti je treća serija.. Daj još jednu kad si u motu.“, „Diži se!“, „Hajde!“, „Umorna si? I trebaš biti, na treningu si.“, „Vidi je, sjela je. Diži se.“ itd.  Sve to pozitivno utječe na moj napredak tako da – cilj opravdava sredstvo.  S druge strane, moramo i sami biti ti koji će se znati motivirati. Apostrofirajući dr. Roberta Weinberga, Michael navodi šest savjeta u nastavku.

  1. Organizirajte si mjesto treninga tako da se u njemu ugodno osjećate (gym u kojemu se osjećate dobro, šuma kroz koju volite trčati itd.)
  2. Korisno je dopustiti sebi prihvaćanje veće osobne odgovornosti za odluke i pridržavanja pravila (hm.. e sad mi pada na pamet jedno od onih Michaelovih pravila – ‘Trener je uvijek u pravu’ i ‘Ne misli, trener misli za tebe’. Mogla bih se pozvati u nekim slučajevima na članak 2. Weiberovih savjeta, smijeh)
  1. Ako trenirate s osobnim trenerom, pozitivno djeluju i pohvale. Također, priznat ćete da će vas motivirati za nastavak znojenja u gymu i pohvale vaših prijatelja o tome kako dobro izgledate J Ovome ću dodati i jednu motivacijsku rečenicu koja stoji u Iron Gymu: Što više okrećete pedale na tom biciklu, više će se glava okretati za vama 😉
  2. Postavite si realne ciljeve. Nemojte se pripremati za Olimpijadu ili one Nindža ratnike. Dostupni ciljevi osiguravaju veći postotak uspjeha. Ako se već želite dokazivati, počnite se npr. pripremati za polumaraton na „Homo si teć“ ili slične sportske manifestacije. Meni je dovoljno da se osjećam puno bolje od kako treniram, da sam popravila svoju tjelesnu kondiciju i pronašla nove prijatelje.
  3. Budući da ljudska bića posjeduju unutarnju potrebu za istraživanjem i stimulacijom, trening treba organizirati da variraju i sadržaj i redoslijed vježbi. Iste tipove treninga moguće je realizirati na različite načine, poručuje Michael.
  4. Posljednji savjet odnosi se na još jedan od mogućih vidova motivacije, pojam tzv. ″preplivavanja″ (flow). Osnovne karakteristike takvih aktivnosti su stalni izazov sposobnostima i drugim mogućnostima pojedinca, te prilagođenost zahtjeva aktivnosti svim mogućnostima pojedinca. Ukoliko je aktivnost prelagana, izostat će kvaliteta izazova, pa će se javiti dosada; ukoliko je aktivnost preteška, vjerojatno će se javiti aksioznost. Dakle, korisno je naći stanje u kojem sportaš ili rekreativac ne primjećuje ništa drugo, osim same igre i samo zadatka, stanje u kojem je potpuno obuzet aktivnošću koju čini. To mogu potvrditi i iz osobnog iskustva. OK, postoje trenuci kada nešto ne doživljavam kao igru, nego kao jedan od Danteovih krugova pakla, ali sve u svemu – uvijek je zanimljivo.

Bilo da ste profesionalni sportaš ili rekreativac, nadamo se da će Vam ovo pomoći u svakodnevnom životu i učiniti ga drugačijim.

Živite svoj san, a neka vam motiv bude taj koji će Vam pomoći da ga i oživite!

Pripremili: Helena Anušić i Michael Ban

 

Vaši komentari