ZTC

Naša današnja gošća od djetinjstva je fascinirana glumcima i filmom, a kako i sama kaže njezino zanimanje je definitivno odredilo mjesto rođenja jer je živjela blizu Jadran filma. Ona se bavi produkcijom filmova, a prvo zaposlenje potražila je upravo u svom susjedstvu, iako je po struci trebala raditi u banci gdje nije radila niti jedan dan. S godinama rada u filmskoj industriji i mijenjanjem pozicija pronašla se u produkciji. Filmski je producent, a danas ima i svoju producentsku tvrtku Balduči Film. Osim toga, ona je i direktorica i osnivač, zajedno s Turističkom Zajednicom grada Zagreba, međunarodnog festivala turističkih filmova Zagreb TourFilm Festivala koji organiziraju već osmu godinu za redom, festivala koji je u toj kategoriji među najcjenjenijima u svijetu.

Radi puno i sa strancima koji dolaze na snimanje u Hrvatsku i traže dobre lokacije, a često je i član žirija na filmskim festivalima u svijetu. Turistički filmovi u njenoj produkciji jedni su od najnagrađivanijih hrvatskih turističkih filmova. Njeno ime je Spomenka Saraga i danas ćemo vam ispričati priču o njezinoj ljubavi prema putovanjima, spoju posla i zadovoljstva, kakva su njezina iskustva s upoznavanjem različitih kultura i destinacija, ali i na što treba paziti.

“Na putovanjima uvijek mi je osobni zadatak promovirati moj rodni grad Zagreb, moju veliku ljubav Dubrovnik, ali i cijelu Hrvatsku naravno.”

Azerbajidžan

Gajite veliku ljubav prema putovanjima i putujete vrlo često, a bavite se i turističkim filmom, kako spajate posao i vaše zadovoljstvo koje vam donose putovanja, možete li nam reći nešto više?

Kako sam niz godina radila u odjelu dokumentarnih filmova, a jedna od kategorija bio je naručeni film u koju spada turistički film, zavoljela sam tu vrstu filma i intenzivno se time počela baviti još onda kada su „veliki“ redatelji izbjegavali raditi takve filmove, jer se nisu smatrali umjetničkim. No vidimo danas, da se veliki redatelji itekako vole baviti i tom kategorijom. Upravo snimajući tu vrstu filmova zavoljela sam putovanja, najprije po Hrvatskoj, a onda naravno u skladu s mogućnostima počela sam otkrivati svijet. Najprije su to bila mala putovanja, na bliže destinacije, ali onda kada sam se „inficirala“ apetiti su se povećavali i putovanja su bila sve duža i sve dalja. Nije uvijek bilo jednostavno uskladiti obitelj i želje, tako da je i moja kćer često putovala sa mnom. S obzirom da danas imam svoju tvrtku, da sam zapravo slobodna profesija – što znači radim kad imam posla, a kad nemam putujem ili planiram putovanja. Naravno kad ne radim nemam niti prihoda, tako da dobro treba isplanirati i uskladiti želje i mogućnosti – u čemu mi uvelike pomaže moje prvotno zanimanje – bankarstvo. S godinama nanizala su se tu poznanstva koja su prerasla u prijateljstva, pa me i prijatelji često pozovu u goste diljem svijeta. Zadnjih nekoliko godina često i radim u inozemstvu, upravo na snimanju putopisa ili turističkih filmova. Tako da mi je posao hobi, a hobi posao – može li biti ljepše?

Kako birate gdje ćete putovati i koje države ćete posjetiti, ima li to najviše veze s vašim poslom?

Ponekad da, ali vrlo često i ne baš. S obzirom na godine, imam tek 55 (smijeh) biram teže i dalje destinacije dok sam još u formi. Europu, iako sam bila gotovo u svim njenim glavnim gradovima, ostavljam za starost i mirovinu – polako sa štapom uokolo. Nije isto putovati po Peruu i Boliviji ili šetati po Parizu. Visinska razlika i rijedak zrak, forma, zdravlje, a i godine određuju vam na neki način stil i vrstu putovanja. Odavno ne putujem s turističkim agencijama i ne smatram se turistom već putnikom. Volim putovati u zemlje koje još nisu posve turističke i u kojima nema puno turista, koje još nisu spremne na turizam. Takve zemlje znaju biti i na popisu opasnih zemalja, no do sada sam imala sreće i putovala sam bez većih problema. Kad planiram putovanje mislim na tisuću i jednu stvar: kako ponijeti što manje stvari, a da imate sve što vam treba, od tople odjeće na dalje; kako kupiti najbolju i najjeftiniju avionsku kartu; naći dobar hotel koji je blizu svega, a da mu cijena nije previsoka; transferi; izleti itd. Putno osiguranje napravite za cijelu godinu, jer je to najbolje i najpovoljnije itd., ne zaboraviti lijekove koji vam mogu zatrebati itd. Kad putujem poslovno, a to je barem 2-3 puta mjesečno, manje brinem jer to su uglavnom putovanja od 3-5 dana i onda drugi brinu o meni. Često su to mjesta na kojima sam bila više puta, pa mi je sve više-manje poznato.

Peru
Peru
Peru

Volim putovati slobodno, bez ograničenja kada i gdje trebam biti. Ako mi se ostaje na nekom mjestu više sati, dana – volim o tome sama odlučiti. Trebam i sve manje stvari za putovanje. Nekad sam putovala s velikim koferima koje bih jedva digla. Danas je moj maksimum 12 kilograma, a imam čistu robu za sve dane. Treba se znati i spakirati za putovanje, odabrat dobar kofer ili ruksak…haha treba znati putovati.

Ako se pak odlučim putovati na neka mjesta s agencijom, jer je previše komplicirano ili jako teško putovati sam, pogotovo ako ste žensko onda se tako posložim u glavi i nemam problema.

Kada ste se zaljubili u putovanja, sjećate li se svog prvog putovanja i gdje ste išli?

O kako ne. Mislim da to svi pamte. Putovala sam u London, još za bivše države, u posjet prijateljici, pa iz Londona u Pariz. Bilo je to moje prvo samostalno putovanje, naravno ne računam maturalac u Češku – jer smo pola vremena proveli u hotelu i ne sjećam se niti jedne lokacije na kojoj sam bila, ne računam niti šoping u Trst, Graz ili Beč  jer smo samo gledali izloge trgovina. To moje putovanje u London bila je bajka. Prijateljica je čuvala djecu jedne bogate obitelji, u prekrasnoj staroj viktorijanskoj kući u jednom od bogatijih dijelova Londona. Vodila me uokolo, pokazivala grad, a naše putovanje u Pariz bilo je predivno, divno sunčano vrijeme… To putovanje u London i Pariz bilo je davno, kada kod nas nije bilo baš svega kao danas, a osjećaj je bio kao da sam ušla na filmski set nekih od filmova. Vratila sam joj tu „uslugu“ gotovo 30 godina kasnije i povela sam je prošle godine na Maldive, na otok iz snova… Nakon tog mog prvog putovanja u London,  krenula je zaraza i nizala su se putovanja u Španjolsku, Grčku, Egipat itd. i do danas me strast za putovanjima nije prošla. Ako sam i bolesna, čim sjednem u avion sve prođe. (smijeh)

Maldivi
Maldivi

Putovali ste Etiopijom, Kenijom, Bangladešom, Indijom, Sri Lankom, bili ste i na Maldivima, u Americi, a ni europska putovanja vam nisu strana. Zapravo možemo reći da ste bili skoro na svim krajevima svijeta, a znamo da je teško izabrati, ali koje vas se putovanje najviše dojmilo, na koju destinaciju bi se već sutra vratili?

Nisam još bila u Australiji i Novom Zelandu i to me trenutno privlači. Ne privlače me zemlje u kojima je hladno, volim putovati tamo gdje je i zimi toplo. Tako da zapravo kada je kod nas zima, a tada nemam puno posla – naime meni je sezona proljeće – jesen – zima, putujem na mjesta gdje je ljeto ili barem proljeće. Nakon Maldiva, po prvi put sam imala putnu depresiju. Ostala bih tamo zauvijek, makar i kao sobarica (smijeh). No uz sve lijepe zemlje koje sam obišla kao što su Mexico u koji sam se vraćala nekoliko puta, Indiju u koju ću ponovo i vjerojatno još nekoliko puta, Afriku koju obožavam, Ameriku u koju idem svake godine, zapravo moje putovanje po Bangladešu ostavilo je najjači dojam. Možda zbog ljudi koje sam tamo upoznala i družila se tijekom cijelog putovanja. Naime bila sam gost vlade te zemlje s još desetak turističkih novinara iz cijelog svijeta i proputovali smo cijelu zemlju uzduž i poprijeko. To je najprljavija zemlja u kojoj sam bila, ali to siromaštvo – Bangladeš je jedna od najmnogoljudnijih i najsiromašnijih zemalja na svijetu, ostavi na vama otisak. Ti ljudi rade teške fizičke poslove, neki oru tako da sebe upregnu u plug jer nemaju životinje, ali osmjeh im se ne skida s lica. Kako nema puno turista, naročito bucmastih plavuša koje hodaju uokolo same, htjeli su se fotografirati sa mnom kao s filmskom zvijezdom, tražili me pramen kose i nisu bili nimalo grubi ili nasilni. Imam danas tamo puno prijatelja i vuče me želja ponovo tamo. Iako su Maldivi raj, ipak su na drugom mjestu.

Ono što me sprečava da  ponovo odem u Bangladeš, možda će čudno zvučati,  je da se bojim da ne pokvarim dojam tog prvog putovanja.  Možda mi sljedeći put neće biti tako lijepo. Zato nikad ponovo ne idem u neke zemlje u kojima mi je bilo predivno, želim zadržati taj osjećaj zauvijek.

Bangladeš
Bangladeš
Bangladeš
Bangladeš
Bangladeš

Možete li nam ukratko reći kakve su razlike u kulturi i načinu života u ostalim dijelovima svijeta s obzirom na Hrvatsku i Europu, ima li nešto što vas je iznenadilo?

Hrvatska i Europa su tu negdje. Ne govorim o ljepoti gradova, ipak su neke zemlje svoju ljepotu izgradile na leđima svojih kolonija, uredile svoje muzeje na ukradenim artefaktima. Kultura i način života idu u skladu s vremenom, iako su neke zemlje niže od onoga gdje su bile prije 50tak godina. Pogledajte fotografije iz 60tih, odijevanje je bilo po mom sudu ljepše nego danas, ljubim ruke danas nećete doživjeti od mladih muškaraca već samo od nekolicine starije gospode – barem kod nas.

No putujući svijetom ponekad dođete i do šokantnih spoznaja. Etiopija  u kojoj sam bila nedavno, zemlja je u kojoj je pronađen najstariji kostur na svijetu i kažu da je civilizacija započela upravo tamo. Zemlja je to s preko 80 narodnosti i jezika, zemlja u kojoj još uvijek žive u plemenima, spavaju u kućama od blata i šiblja, bacaju djecu blizance krokodilima ili ih ostavljaju hijenama, žene se zarezuju žiletima i staklom da bi im ostali ožiljci po tijelu kako bi bile ljepše muškarcima, hodaju polugoli ili potpuno goli – ali imaju i mobitele. Zemlja je to u kojoj muškarci šeću uokolo s puškama na ramenu pod normalno, zemlja je to koja izvozi hranu, a njeno stanovništvo svako toliko umire od gladi… Nakon takvih nekih putovanja, više ništa nije isto. Nakon svakog putovanja postajem bolja osoba, puno stvari mi više nije bitno i neophodno. Ne trebaju nam pusti kvadrati stanova, najnovija kola, sjedenje satima na kavama. Treba nam zdravlje i osmjeh na licu. Definitivno su mi se promijenili prioriteti. Nisam si oduvijek mogla priuštiti putovanja. Roditelji su mi rano umrli i bila sam prepuštena sama sebi. No napravila sam svoje kalkulacije, čega se mogu odreći i staviti novac na stranu… Jedan dan Venecije – 20 kutija cigareta ili 40 kava – i eto ti putovanja. Lijepe cipele ili putovanje… Sretna sam da sam došla do toga da si danas mogu priuštiti i jedno i drugo. Sve se može ako imate cilj i odredite prioritete.

Etiopija
Etiopija
Etiopija
Etiopija
Etiopija
Etiopija

Jeste li imali loših iskustava na nekom od putovanja i kako se s njima nositi?

Srećom nisam. Ostajala bih u zračnim lukama jer sam zakasnila na transfer ili je otkazan let; došla bih u hotel, a moju sobu su dali nekom drugom, došla bih na granicu, a viza nije bila dobro napravljena od strane ambasade pa na sljedeći avion i kući; dogodilo se da su nam blokirali kartice, no ja uvijek putujem s kešom i rijetko trošim nešto na karticu. Imam svoj jedinstveni stil sakrivanja novca (ne mogu ga otkriti javno hahaha), a koji znaju oni koji putuju samnom. Često na putovanjima ljudi dobe dijareju jer ne paze dovoljno. Dakle nikad, pa ni onda, ne jedite zelenu salatu u zemljama koje nemaju pitku vodu, jer je u toj vodi peru, ne jedite prstima, koristite salvete ili ponesite svoj pribor, ne perite zube u tekućoj vodi, pijte coca colu, ponesite rakiju (u boci od tonika) ili jeger (u boci od coca cole) kako bi ih mogli piti i tamo gdje je zabranjeno piti alkohol jer će vas to spasiti od infekcija. Ne jedite lubenicu, jedite samo voće koje se guli, kuhano povrće i sl. Moram priznati da svih ovih godina koliko putujem, nisam imala tih problema. Ukoliko osjetite tegobe, odmah uzmite aktivni ugljen i stvar riješena.

Nisam imala problema s krađom, uvijek vodim računa da je torba na sigurnom, a novac barem u tri novčanika… jedan veliki koji ne mogu izvaditi iz  torbe nit kad mi treba, jedan koji ćete vratiti kući jer su vam u njemu rezervni novci „ne daj bože trebalo“ i mali novčanik u kojem uvijek imam do 100 EURa koji stalno vadim i iz njega plaćam.

Najgori slučaj bio je nedavno u Etiopiji kada se nismo vratili u hotel do mraka, jer smo se zaigrali, pa smo ostali bez benzina – a benzinska zatvorena. Dok smo pronašli nekog da nam natoči uhvatio nas je mrak, počela je kiša, a do hotela je bilo još nekih 3-4 sata vožnje. Dobili smo informaciju da su pljačkaši na cesti po kojoj moramo proći i da spremimo novac i putovnice. Gdje spremiti putovnice u vozilu, a da ih ne nađu. Savjetovala sam suputnicima da spreme samo dio novca, polovicu, a ne sve. Zašto?, pitali su me… E zato, ako pronađu dovoljno novca neće nas čačkat do kraja…dakle ako imate 800 EURa, spremite 400 jer s tim možete preživjeti, a njima će se 400 vidjeti puno, pogotovo ako su im plaće 100 EUR. Ako ostavite u novčaniku 20 EURa, neće vam vjerovati da s tom količinom novaca putujete uokolo, nisu toliko bedasti. Dakle skinut će vas do gola da bi pronašli novac…Budite staloženi i mudri kod putovanja. Mi smo imali sreće da je počela zbilja jaka oluja i kiša pa su se i oni sklonili s ceste. Pritom smo se cijelu noć vozili bez upaljenih svjetala na autu, da nas ne vide iz daljine. Dakle noć, nema svjetla, nema nit mjeseca, samo bijela crta po sredini koju slijedite.

Kad me pitaju zašto onda putujem u te opasne zemlje, moj je odgovor uvijek isti „…kradu i ubijaju i u Europi i u Americi, a i u Hrvatskoj.“

Osim putovanja, što volite raditi u slobodno vrijeme kada ste kod kuće i imate svoj mir?

Kad sam kod kuće ponekad danima ne izađem iz stana. Kuham, perem, spremam i gledam televiziju…planiram sljedeće putovanje (smijeh). No najveće veselje mi je moj unuk od 4 godine, koji se veseli i već sad zna i pita kad se vratim s putovanja „…baka kaj si mi kupila?“

Tajland
Azerbaijdžan
Indija
Indija

 

Za kraj možete li nam otkriti gdje se sljedeće spremate ali i imate li neki savjet za sve naše čitatelje koji žele putovati, a nikako da se odvaže na taj korak?

Ova godina je puna putovanja. Upravo sam se vratila s Malte gdje sam bila na službenom putu i sudjelovala na 6. Turističkom forumu mediteranskih zemalja, gdje je bilo više od 1000 delegata iz 36 zemalja, ali sam i usput razgledala Maltu što je više bilo moguće. Preporučila bih baš Maltu nekome tko je tek počeo putovati, jer nigdje dosad mi nije bilo sve tako jednostavno. Od transfera iz zračne luke do šetnje otokom. Malta koja je nešto manja od Krka, sve je podredila turizmu kao osnovnoj privrednoj grani, toliko je dobro sve organizirano, od lokalnog prijevoza autobusima da se zbilja svatko može snaći, uz to i vrlo jeftino (1,5 EUR) stići s jedne na drugu stranu otoka. Uskoro idem na sajam u Berlin, pa idem na duže u Ameriku, zatim Japan, u Koreju na vjenčanje dragom prijatelju, zatim Rigu, Istanbul, Portugal, Španjolsku, Azerbajidžan, Češku, to je ono što je potvrđeno. Ono što je želja su Australija i Novi Zeland, Afrika.

I da, ako se odlučite putovati na Maldive, ne nosite svoje psiće – to je jedina zemlja na svijetu u kojoj su zakonom zabranjeni psi, čak i turistički.

“Putujte, istražujte, jer ćete u poznim godinama uživati u lijepim sjećanjima.”


Facebook: Spomenka SaragaZagreb Tourfilm Festival

Instagram: @spomenkasaraga

Linkedin:Spomenka Saraga

Foto: Spomenka Saraga privatni arhiv

 

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE