MENU
16506870_10211013466508167_1438692408_n

INSPIRATIVNA PRIČA: VI NEMATE ŽIVOT. VI JESTE ŽIVOT!

„Adrijan će ti sve objasniti. On sve zna.“, kaže meni moj trener tijekom jednog treninga uz smiješak i pogled prema dečku koji je trenirao nekoliko metara od nas. I sve bi bilo uobičajeno jer ću odgovor dobiti od djelatnika gyma, da nije riječ o Adrijanu Osmaniju, mladiću za kojega slobodno možemo reći da može biti primjer mnogima kako se pravilnim vježbanjem može poboljšati zdravstveno stanje, te da invaliditet nije prepreka za bavljenje sportom. U nastavku vam neću podastrijeti patetičnu priču o osobi s invaliditetom koji može vježbati, nego motivirajući tekst o mladiću koji vas, svojim mogućnostima, može i posramiti i natjerati da se više disciplinirate i revnije prihvatite vježbanja.

Sjećam se, ne želeći biti patetičan, veselja koje me je obuzelo, nakon mojih prvih devedeset minuta  u teretani, rekao nam je Adrijan govoreći o prvom susretu s trenerom i spravama 18. rujna 2015. „Teretana je do tada, za mene bila potpuno nepoznat ‘teren’. Iako, vježbanje kao vježbanje, prati me cijeli život. Kako bolujem od infantilne cerebralne paralize, tjelovježba je neophodna kako bi se očuvale postojeće motoričke sposobnosti. Cijelo mi je djetinjstvo stoga bilo obilježeno satima provedenim na obveznim fizioterapijama, ljudima u bijelim kutama, koje i još uvijek promatram sa strahopoštovanjem.“

Danas mu je tjelovježba – užitak i prilika za razvoj novih sposobnosti i spoznaja. Na tom putu ima neupitnu podršku svoga trenera Michaela Bana. „On se meni zna prilagoditi na pravi način! Ne popušta! Dosljedan je! Uporan, baš kakav se i ja trudim biti redovito dolazeći na treninge. Govorio je: .Nema toga što ti sa mnom nećeš raditi…Radit ćeš sve, samo kada za to budeš spreman…’ I doista, danas zahvaljujući njegovom strpljenju, mojoj snažnoj volji i prije svega međusobnom povjerenja koje smo vremenom izgradili, radim stvari za koje sam mislio da ih nikada neću moći raditi!“

Do prije godinu dana Adrijan se zbog bolesti nije usudio trčati, a danas trči do pet kilometara samo na jednom treningu! Radi visokointezivne treninge,  nosi se s velikim težinama te mu ni 110 kg nije nepoznanica. „Za mene je tjelovježba puno više od tjelovježbe. Smatram je dijelom svoga odrastanja, njome rušim predrasude (strahove) koje sam postavio ispred sebe. Zato je važno usuditi se raditi ono što do sada nikada nisam! Dati sebi prostora! Dati sebi priliku! Učiti se odgovornosti…“

Danas mogu više. Bolje razumijem da je život isprepleten i pozitivnim i negativnim iskustvima. Svjestan sam svojih strahova! Ne bojim se svoje ranjivosti! Širim svoje vidike! Danas uza sebe imam pravog prijatelja koji me razumije, poručuje Adrijan. I upravo iz zajedničkog vježbanja rodilo se prijateljstvo, ali i prvi posao – Adrijana je Michael zaposlio u svom gymu. „Do sada je, ako ćete me bolje razumjeti, moje zdravstveno stanje upravljalo mojim životom, a danas ja upravljam njime! Sretan sam! Zadržao sam ono ‘dijete  u sebi‘  koje je moralo naglo sazreti…“ To ‘dijete’ prepoznat ćete čim uđete u Iron Gym kada vas s prijemnog pulta pozdravi Adrijan i nerijetko ‘ispuca’ neku šalu koja će, ako vam je dan i bio loš, namamiti osmjeh na lice i popraviti dan.

Govoreći o radu s Adrijanom, Michael poručuje kako je njegovom prijatelju u treningu najteži ‘mentalni trening’, odnosno koncentracija i upijanje pokreta. On može zadano napraviti, ali potreban je trener koji će ‘misliti’ za njega i paziti da se sve zadano odradi.

A Adrijan svima na kraju poručuje – vjerujete sebi. Zadržite radoznalost. Ostanite samokritični. Budite zahvalni jer ništa nije slučajno! Naučio sam i sljedeće što Vam također prenosim:  vi ste spoznaja, a ne stanje koje spoznajete. Vi nemate život, vi JESTE ŽIVOT!

Pripremili: Helena Anušić i Michael Ban

Vaši komentari