SALLY

Znate onaj osjećaj kada dođete prvi put u teretanu i ugledate neku ženu za koju pomislite da je profesionalna sportašica? E baš taj ‘feeling’ sam imala kada sam prošle godine ugledala Anamariju Grbčić- Pahlić – i prevarila se. Ne samo da nije profesionalna sportašica, nego sportom se uopće nije bavila do prije dvije godine kada je iz dosade krenula trenirati. O da, majka dvoje djece, učiteljica, odlučila je ne gubiti dragocjeno slobodno vrijeme na kavama, nego učiniti nešto za sebe.

Anamarija Grbčić- Pahlić

Oduvijek je voljela boravak u prirodi, šetnje, no nikada se nije odlučila ozbiljnije rekreativno baviti sportom, sve do dana kada je počela dijete voziti na trening. Tada se dogodilo ono što ju je motiviralo da umjesto sjedenja u kafiću i  dugotrajnog čekanja djeteta koje je bilo na treningu – učini nešto korisno za sebe. Preko puta njegovog sportskog poligona ugledala je rješenje svog problema – vježbanje u gymu.  Obzirom da nikada nije bila u teretani, zatražila je stručnu pomoć i uz ispravno vođenje kondicijskog trenera Michaela Bana zavoljela trening i napredovala u istom. E sad, mnoge će reći: „Nemam vremena.“ Ispravno je zapitati se: „Želim li trenirati?“ jer ako uzmemo u obzir da Anamarija ‘hendla’ dvoje djece, radi kao učiteljica u školi u Crikvenici (gdje i živi!), redovno dolazi trenirati u Iron Gym u Rijeku, teško da vam prolazi izlika da nemate vremena za trening. Organizirati se uvijek može i mora… jer sve što činiš za sebe – dobro činiš, poručuje Anamarija.

Njen dan počinje u 5:30 jer ima i prekrasnog psa kojega treba prošetati. Zatim, pripremanje za posao, da bi nakon odrađene školske satnice na red došle one majčinske obveze: kuhanje ručka, pripremanje djeteta za trening, a usput i odradi svoje pripreme za odlazak u gym. Nakon treninga klasična rutina kao i kod većine žena, a u tom vremenu nađu se trenuci i za popiti kavu.

ZTC

Dakle – može se, ali pitanje je: Želite li se organizirati? Ona sama ističe kako se odrekla bespotrebnog izležavanja pred TV-om i ‘razvlačenja po kavama’. Za osobnog trenera na početku se odlučila jer joj je bilo potrebno vodstvo i imala je cilj: učvrstiti tijelo. Nakon dvije godine i oko 365 odrađenih treninga (s trenerom ili sama), ušla je u ritam i ukoliko izbiva s treninga, isti joj nedostaje.

Dodaje kako joj se u treningu često pridružuje i suprug te da je uvijek ljepše trenirati u društvu. Osim toga, ono što ona, a i Michael poručuju svima koji žele trenirati je: slušajte svog trenera jer bez toga nema napretka. Ipak, za vaš uspjeh zaslužan je TRENER – bar tako on tvrdi.

Pripremili: Helena Anušić i Michael Ban

ADVENT NA GRADINI