Svi mi imamo očekivanja od drugih ljudi, sklapali poslove s njima ili ih pomalo primali u svoj život kao prijatelje. U samom početku komunikacija je sigurno sudržana, ne dajemo sve odmah na pladnju i to je u redu no nije u redu pretvarati da smo nešto što nismo kako bi možda zadivili osobu preko puta sebe.

To nam neće donijeti ništa dobroga, ni nama ni osobi s kojom trebamo ispisati zajedničke stranice života. Kad smo ono što nismo, koliko god to čudno zvučalo, privući ćemo isto tako ono što ne želimo. Samo naša istinska energija i naša bit mogu nam otvoriti nova vrata i time ulazimo u neki mikrosvijet koji će nam odgovarati jer tamo pripadamo.

Ne mogu reći da sam to naučila na teži način, ali mogu reći da sam iskušala i onaj put koji ne valja. Kad sam kretala u poduzetničke vode,  kretala sam iz potrebe i svoje želje, bez backgrounda, imala sam samo oči pune znatiželje, srce puno želja i znanje. Prestala sam raditi u PR agenciji koju sam jako voljela jer je nastupila kriza. Bio je to težak period, moja Nisa imala je godinu i pol dana i bila sam na prekretnici. Odlučila sam probati, uz podršku muža koji je vjerovao u mene i u tim najtežim trenucima pružio mi ruku.

Bez sigurnih poslova, bez roditelja koji bi financirali taj moj put, bez jakih kontakata, bez zaleđa, krenula sam. I tada su počeli savjeti.

“Pojest će te, pa ne možeš biti topla i draga pa je li ti znaš kakva je ekipa u tom dijelu, moraš biti kruta!”, “Ostavi dojam kao da vas je puno, kao da si glavna, nitko neće htjeti raditi s tobom jer si solo u svemu.”, “Budi malo bitchy, ljudi ti to vole.” …

Ne moram dalje, shvatili se. U tim trenucima velikog životnog uzbuđenja , ali i straha i sama sam pomislila da na prve sastanke ne smijem dolaziti onakva kakva doista jesam. Smatrala sam da moram suzbiti svoj optimizam i  staviti ga u neki kalup, možda ne smijem biti toliko vedra, nasmijana, razumijete, bez puno iskustva, referenca, projekata,  u svom poduzetničkom svijetu mogu ispati neozbiljna. 

I pokušala sam i drago mi je. Par sastanaka odigrala sam u nekom ulozi. Tih istih par sastanaka prošlo je bez ikakvih dobrih rezultata. Naravno da je tako završilo. Ljudi preko puta mene imali su osobu koja je suzbila najveće vrijednosti i došla kao jako puno drugih ljudi prije. Nisu mogli osjetiti moju životnu i radnu energiju jer sam ju uspješna prekrila i neuspješno stavila masku preko svoje osobnosti.

Sve je u životu izgradnja odnosa, mic po mic, korak po korak, ja sam neke ljude toliko zavoljela zahvaljujući Stilueti, a počelo je nekim usputnim mailom ili intervjuom koji smo dogovorili. Ali bila sam to što jesam. Kad imam loš dan, ispričam se. Kad imam jako dobar dan stavim u mail smajlić više, personaliziram pozdrav, pitam Kako si iako dosad nikad nismo tako komunicali.

Slušam intuiciju, ništa drugo nema mi smisla, a maske.. Pa ima prilika kad su i maske itekako dobrodošle, a to je u vrijeme Karnevala.  U stvarnom životu najljepši je osjećaj odbaciti svaku masku, sa lica, sa srca. Budite ono što jeste, kaže i Balašević “samo rijetki nađu rijetke”, pronaći ćete sve što trebate dok god naglašavate sve ono što u sebi imate. 

Pronaći svoju bit, e to je bitno, a za to se ponekad moramo potpuno ogoliti, ne pred drugima već u nekim solo trenucima. Onima kad sve maske, šminke, etikete padaju… Uživajte u sebi, okolina će to itekako primijetiti i nekim novim trenucima nagraditi.


Pripremila: Marija Mažar

Foto: Iva Kjaer

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE