POŠALJI NAM UPIT

Vaše ime (obavezno)

Vaš mail (obavezno)

Naslov

Vaša poruka

Naša baza je Rijeka no pratimo zanimljive teme iz područja mode, ljepote, živnotnog stila regije, ali i puno šire. 

 

Vaše mišljenje nam je bitno!

Menu
Redakcija 099 3177320
14045776 10153645448171470 5397675328830507507 N

Hana Šoljan Galić i inspirativni koncept “Hana kad piše diše”

Malo je toga što može tako brzo ogoliti žensko srce i taknuti ga u samo par sekundi, to mogu pogledi, zagrljaji, poljupci, no bez fizičkog kontakta, to mogu samo riječi. Danas opet slavimo postojanje Instagrama koji ako ga koristite u svrhu motivacije i inspiracije nudi svijet na dlanu, a današnji svijet posvećujem ženi o kojoj jako malo znam, ali sam odlučila da želim saznati više, ne brinite budući da znamo da su ljubav i sreća najveći kad se dijele, pitanja stižu i vama, krenimo na ovo putovanje zajedno… Mene je zaintrigirala, a sada bez intriga i tajnosti upoznajmo Hanu Šoljan Galić.

Imam osjećaj da si žena kojoj osmijeh neprestano titra na licu, koja uživa u putovanju egzotičnim destinacijama, ali koja isto tako uživa u svakodnevnim životnim trenucima. Imam osjećaj da si žena koja slavi život svaki dan, no stavimo intuitivne osjećaje po stranu, otkrij ti nama sama, tko je Hana Šoljan Galić?
Kad bi čovjek znao tko je, život više ne bi bio zanimljiv. Jer životni smisao je u vječitom traganju za nečim nepoznatim i tajanstvenim. Otkrivajući te tajne, otkrivamo istine o samom sebi koje su skrivene negdje duboko u nama. Onog trenutka kad se prestanemo pitati tko smo, predali smo bitku. Predati bitku znači odlučiti tko smo i ako ikada u životu više ne povjerujemo da smo to što smo nekada odlučili da jesmo, mi postajemo nesretni. A čovjek se uvijek u životu može predomisliti i okrenuti jedro svog života k sreći jer čovjek je svakog dana bar malo drugačiji no što je bio jučer, i puno drugačiji no što će biti sutra. I zašto da uokvirimo i zarobljujemo naše snove? Mi smo naši snovi , bez nas samih nema naših snova.

Ako već morate odgovoriti na pitanje tko ste, uvijek odgovarajte na pitanje tko ste DANAS. I pišite običnom olovkom kako biste mogli pobrisati gumicom i pružiti sebi priliku mijenjati budućnost.

14457497_10153745655331470_8612642870229448829_n

Olovkom ću odgovoriti ovako :Hana Šoljan Galić je stara duša zarobljena u novom vremenu. Romantična, idealističkog pogleda na svijet. Zaljubljena u putovanja, knjige,životinje, filmove Woodyja Alena, crno-bijele fotografije, starinske kuće. Ovisna o pjesmama Franka Sinatre i Deana Martina. U mom životu sve je ili crno ili bijelo, baš nikad sivo. Kad volim, volim beskrajno. Ne znam ne voljeti, u takvim slučajevima se samo mičem što dalje. Kreativna i vječno puna ideja i snova.

Strastvena pokerašica, puna žudnje za lutanjem i divljim morima , a opet toliko sretna u toplini obitelji i mirnoj luci. U vječnoj borbi između ići i ostati…

Marija, željela bi ti se zahvaliti na tvom uvodu. Uvijek sam sretna kad me ljudi dožive kao nekoga tko ne skida osmijeh za lica. Smijeh je često prva riječ kojom me drugi ljudi opisuju. Ljudi koji me dugo godina poznaju i ljudi koji me moderno „instagramski upoznaju“. Otkrit ću vam svoju tajnu.

Kada sam sretna, imam osjećaj da ne postoji baš nitko na ovom svijetu tko je sretniji od mene . I sreću obožavam dijeliti osmijehom, motivacijom, energijom, inspiracijom i kreativnošću. Svojom srećom pokušavam promijeniti svijet. Organiziram druženja, spajam ljude, u svemu vidim dobro. Kada sam sretna, pišem.

Ali, u vrijeme svoje tuge…e tada sam uvjerena da ne postoji niti jedna osoba na ovom svijetu koja je od mene tužnija. E, tada me nema! Tada se povlačim od ljudi. Kao vuk samotnjak koji bježi u šumu, pa zavija sam na Mjesec, kao da mu i on smeta što kvari taj njegov mrak i samoću. Jednostavno , ne volim dijeliti trenutke koje ni ja ne volim s ljudima koje volim. Samoća liječi i uvijek me vrati u onu Hanu koju svi baš po osmijehu znaju.

E vidite, tu povucite paralelu s Instagramom. Često ljudi kažu, kako je Instagram svijet nerealan, a moj život savršen! Misle da zato lijepo pišem… jer sam uvijek sretna, jer se puno smijem, jer puno putujem… Ma ne! Naravno da nije sve uvijek pjesma. Puno radim, imam i ja briga, loših dana… Ali ne dopuštam da to budu sličice mog života. Možda da u našim glavama posložimo misli kao sličice s Instagrama, možda bi samo lijepo pamtili, možda bi tako puno ljepše živjeli.

To je tajna mog osmijeha jer pamtim samo sretne dane i želim da mi samo oni ostanu trajno zabilježeni. Inspiriram se svojom i tuđom srećom.

Ali ako me pitat kada sam najsretnija i kada zaista dišem…to je baš onda kada i o životu pišem.

Ja sam te otkrila putem tvoje pisane riječi, no kada si ti otkrila da ti pisanje ide, sjećaš li se možda što je prvo što si napisala?

Otkada znam za sebe ili je možda bolje reći otkad znam pisati. Odrasla sam u kući u kojoj su većinu prostora uvijek zauzimale knjige. Majka, koja je profesorica hrvatskog i filozofije, odmalena je u meni budila ljubav prema knjigama. Sjećam se kada sam krenula na razgovor povodom upisa u prvi razred osnovne škole…pitali su me da prepričam svoju najdražu priču i tada sam pričala priču „Ero s onoga svijeta“. Nakon puno Pepeljuga i Snjeguljica, osmjehujući su rekli: Hana , veselimo ti se u našoj školi. A čim sam krenula u školu , pisanje mi je od samog početka bilo najdraže. Prva moja pjesma objavljena u školskom listu visila je godinama na školskom panou. Bilo je to vrijeme rata i imala sam 8 godina kada sam napisala tu pjesmu:

Tužna vrba

Tužna je, ali i lijepa,

uvijek predivno i mirisno cvjeta.

Bol u zemljama nije nužna,

zato je ona tužna.

Možda želi zatvoriti vrata

Tog besmislenog rata.

Dijete poviče:Tata!

A vrati mu se samo crnina rata.

Vrba ima spuštene grane

Jer neka djeca nemaju sretne dane.

Kad rat stane,

Sve vrbe dignut će grane.

Bit će vesele i sretne

Kao kad otac pred djecu slatkiše metne.

I to će biti jednoga ljeta,

i nitko neće reći:To mi smeta.

Vrba je kao golubica mira

što ratnicima tihu pjesmu svira,

da bude vječnoga mira.

I moj je život riječ koja je oblikovale moj privatni i poslovni put. Često i zapišem misli, citate, afirmacije, no teško mi ih je objaviti, nekako ih još uvijek čuvam za sebe, najčešće…
Kakav je tebi bio osjećaj krenuti pisati i potpisati se ispod, je li bilo onih pozitivnih toplih leptirića i slatke treme?

Imam jako puno neobjavljenih tekstova baš iz razloga što sam se često puta bojala da ću ostati neshvaćena. Ali što sam starija više se ohrabrujem objavljivati, a putem društvenih mreža nalazim i mene nalaze ljude koji slično razmišljaju kao i ja. To je prelijepi osjećaj i to me jako motivira. Obitelj i prijatelji motiviraju me već godinama da počnem više pisati i da pustim svoje misli u svijet. Moja divna direktorica Iva me konstantno motivira da pišem knjigu i našla je za mene posao u kojem svakim danom sve više i više mogu izraziti svoju kreativu u osmišljavanju copyja za kampanje.

14642003_10153762654196470_474450675269879499_n
Jer znate što, ja zaista vjerujem da u životu možeš biti sretan, samo ako radiš ono u čemu uživaš i ono što voliš.
Kada sam otvorila osobni blog „Hana kad piše diše“ bilo je ljudi koji su me pitali: A što ti imaš od toga? Ako mislite da je korist samo u materijalnim stvarima, onda ste zakinuti do kraja svog života. Što ja imam? Imam ispunjenu dušu. A kada u životu pronađete način da vam je duša puna, onda čete uvijek znati pronaći način kako da napunite dušu i drugima.

Majci je najgore kad ju pitaju da izdvoji koje joj je dijete draže, uspješnije, ljepše ili bolje. Ja sam prošla uzduž i poprijeko rijekom tvojih misli i imam svoje favorite, imaš li ih i ti ili određene misli predstavljaju određene trenutke i u svima jednako vidiš sebe, vidiš inspiraciju, vidiš ljubav?
Uvijek mi je najdraži tekst kojeg napišem tog dana, jer je inspiriran nečim što me tog dana apsolutno ponijelo i odnijelo daleko, daleko u moju maštu…i onda lebdim s tim mislima po svijetu negdje između realnog i nerealnog.

Ali ako bih baš morala birati, bili bi to tekstovi o mojim roditeljima i mom djetinjstvu koje je bilo bajkovito i koje mi je ugradilo svaku emociju od koje sam satkana.


Koncept Stiluete zamišljen je da inspirira svaku ženu u svakoj životnoj ulozi, da pronađe ono što ju čini sretnom i zadovoljnom, koji je tvoj savjet za žene danas, sažmimo pitanje na tri riječi: Kako biti sretna?
Samoanalizom.Vječito analizirajte sami sebe. Samo analizirajući sami sebe, otkrit ćemo što nas čini nesretnima. Samo ako to otkrijemo, možemo mijenjati sebe i svijet. Samoanalizom ne bacamo

stvari pod tepih. Sve što smo krivo napravili ili rekli, samo mi možemo popraviti. I zapamtite: nikad vas neće toliko mučiti nešto što je netko drugi krivo napravio koliko će vas mučiti nešto što ste sami vi krivo uradili ili rekli.

Koje žene tebe inspiriraju?
Moja mama me uvijek najviše inspirira. Što god kažem o njoj,osjećam da je premalo. Čudesna žena Ne inspiriraju me nikakve slavne osobe, nego me inspiriraju sve dobre majke ovog svijeta i svi dobri očevi. Svi ti ljudi koji si zadaju kao glavnu zadaću svog života odgojiti jednog novog i dobrog čovjeka.


S obzirom da je sve počelo s Instagram profilom Hana kad piše diše, mogu li očekivati da će drugi povod našeg druženja možda biti i promocija knjige?
Tisuće i tisuće neobjavljenih,mojim mislima ispisanih slova nestrpljivo čekaju da ugledaju neke oči pune želje koje ih čitaju.

 Tako da s veseljem mogu reći da je knjiga pri kraju. Imam neopisivu tremu kad se sjetim da će brzo doći taj dan kada ću je morati „pustiti“ u svijet. Sada svaki put kada uronim u njene riječi , nešto mijenjam. Kao da sam zaista svaki dan malo drugačija. Ali u tom i je poanta. Ponekad istu priču s odmakom vremena promatramo na sasvim drugačiji način. Tako da ću se brzo ohrabriti i reći joj: leti, slobodna si !
Najviše se veselim objavljivanju knjige, jer kad ljudi u ruke uzmu vašu knjigu oni vam automatski poklanjaju ono najdragocjenije- svoje vrijeme i povjerenje.

14642315_529936087200807_1894805071341898236_n

Zamolila bih te za kraj za slatke riječi inspiracije za sve naše čitateljice …
Volite, praštajte i maštajte! Ne dozvolite da vas brzina života proguta. Uvijek radite na sebi i uvijek tražite način kako da usrećite sebe i druge.
Brz život je kao prebrza vožnja. Misliš kako imaš kontrolu, a život vozi tebe, ne ti njega. USPORI! Razmisli na svakom križanju, gledaj u retrovizore prošlost,za sporiju i ljepšu budućnost.

Hanin svijet inspiracije potražite na FACEBOOKU kao i na INSTAGRAMU

Pripremila: Marija Mažar

 

Vaše mišljenje nam je bitno!