MENU
Silvija_razgovor

Grad koji kreira: Kava, torta od mrkve i bijele čokolade, kist Silvie Golje

Silvia Golja nakon srednje škole Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer likovnu pedagogiju, odjel slikarstva. Do sada je stvarala na akademiji no od 10. mjeseca kreće stvarati u ateljeu u Rijeci. Veseli je taj korak, a najprije kreće renovacija i uređenje prostora, zatim uživanje i bavljenje umjetnošću. Prvenstveno se bavi slikarstvom, u planu joj je i dizajn nakita te istraživanje performansa i body-arta. Kao kreator sudjelovala je 2013. godine s kolekcijom od tri haljine na humanitarnoj reviji *Svi smo mi jednaki*.  Imala je nekoliko skupnih izložba od kojih valja izdvojiti *SuncEEEEE* u sklopu 13.-og Festivala znanosti, *Mozaik 2- Slikarstvo za vječnost’* te fotografije na temu *Lovran kao grad sjena* u galeriji Laurus u Lovranu 2014., u ateljeu galeriji Paulić u Bakru, Izložba u Erste clubu-galeriji u Rijeci, izlagala u Kortilu u Rijeci, na Sketchbook Station projektu koji je uključio umjetnike iz mnogih Europskih zemalja, izložba *Sketching Connections* u Galeriji *Laval Nugent* u Zagrebu te u Labinskom uzletu likovnosti LUL sa tri rada u crkvici Sv. Stjepana u Labinu. Također, sudjelovala na izložbi u sklopu *Student Day Festivalu* organiziranog na Samovar trgu u Rijeci te organizirala samostalnu izložbu pod nazivom *U čast Marti i Marinu* u Labinu, na Dubrovi, 2016. godine. Isto tako je i volontirala u vrtiću vodeći likovne radionice. U ovome trenutku je diplomantica na akademiji. Više o njoj i njezinom radu možete saznati na:

Facebook – https://www.facebook.com/silvia.golja

Instagram – https://www.instagram.com/silvia.golja/?hl=hr

Silvia Golja

 

Kako je sve počelo?

Kada me netko pita kako je sve počelo, uvijek krenem od toga da sam još od vrtića htjela postati slikarica i modna dizajnerica. Od malena sam po cijele dane crtala, slikala, kolažirala, ručno šivala haljine za lutke i torbice od trapera, izrađivala nakit i strpljivo nizala perlice tako da zapravo cijeli život znam da se želim baviti umjetnošću. Također, završila sam i osnovnu glazbenu školu, sviram klavir.

Čime se danas naviše baviš, namjerno te to pitam da razbijemo stigmu. Biti zvanično slikar u biti znači nešto puno puno više i šire od samoga istraživanja u jednome području!

Da,  upravo tako! Najviše se bavim slikarstvom, najčešče slikam akrilom, ugljenom, zatim akvarelom, tušem, kolažiram. Često kombiniram tehnike te dodajem npr. izmrvljenu kredu. Motivira me sam proces rada koji mi je jednako, ako ne i bitniji od gotovog djela. Istražujem slikarske tehnike, način nanošenja boje; struganje, skidanje boje, pastuozni namazi i sl. Zatim utjecaj okoline, većinom ljudi, njihove kretnje, geste, ponašanja; ponekad i priroda, sve ovisi što me u tom trenutku zanima, čime se želim baviti i da li mi je nešto u mojoj okolini posebno privuklo pažnju. Ljudska figura se uvijek provlači kroz moje radove, a interes za nju javio se na samom početku studiranja. Najprije su me privlačili portreti, zatim statične figure/aktovi te figure/aktovi u pokretu. Većinom se prepuštam slučajnosti u radu jer se tada zapravo ne brinem da li će taj rad izgledati točno onako kako sam ga zamislila, a to je sloboda. Prepustim se i u dosta slučajeva rad nastao na takav način ima više energije, *bolje diše* nego onaj pomno isplaniran.

Kako pronalaziš modele?

Crtam/slikam iz glave, po sjećanju ili izmišljanju određene poze. Većinu vremena nemam modela ispred sebe, no kada se model nađe ispred mene, to je sasvim profesionalno odrađeno, ne gledam ga kao golog čovjeka, nego kao izazov oblika i oblina, kao karakter koji želim prenijeti u sliku.

Inače si iz Labina, tamo živi mnogo umjetnika…

Ljeti sam doma u Labinu, ali radim u turizmu te mi posao nije dopuštao previše vremena za umjetnost. Odlično je da u Labinu ima mnogo umjetnika, najljepše je biti okružen umjetnošću i ljudima koji se njome bave, koji ju cijene. Labin ima galeriju Alvonu i Gradsku Galeriju Labin, te Galeriju u Lamparni. Svako ljeto se, već preko dvadeset godina održava LUL ( Labinski uzlet umjetnosti ) koji okuplja i spaja ljubitelje umjetnosti, renomirane umjetnike i studente umjetnosti. Uvijek mi je bilo inspirativno i izgledalo mi je sasvim ”moguće” baviti se umjetnošću, živjeti od umjetnosti uz takvu okolinu nadahnjujućih i talentiranih ljudi, koji su uvijek spremni pružiti savjet i podršku. 

I što nakon diplome, vječito pitanje?!

Kada diplomiram otići ću na stručno osposobljavanje, zatim na stručni ispit. Planiram se nastaviti baviti umjetnošću svakako! Aktivno slikati zato sam i uzela atelje. Vidim se u radu s djecom, možda voditi i likovne radionice. Voljela bi i otići van države, živjeti i stvarati negdje gdje je možda povoljnija klima za umjetnost nego kod nas! Otvorena sam za sve opcije i gdje me život odvede…

Silvia  je telentirana mlada djevojka koja uspješno komunicira preko svojih radova, ima zanimljiv stil i slikarski potpis. Nesumnjivo radi se o velikom talentu koji samo čeka da započne onu drugu, poststudentsku fazu pravoga stvaralaštva gdje će punim plućima, srcem i okama zariti i stvarati umjetnosti! A sada selimo na Grad koji kreira predivne slastice…

Silvia, Maja i Lorena

Torta od mrkve i bijele čokolade

(„ne, to nije moguće da je mrkva, to je nešto prefino“ – Toni i Luce)

Sastojci:

6 jaja, 170 g smeđeg šećera, 200 g lješnjaka (tostiranih i oguljenih, smljevenih), 200 g bijele čokolade za kuhanje, 2 žličice kokosovog ulja, dvije mrkve

Priprema:

Od bjelanjaka istucite čvrsti snijeg, dok žutanjke smiksajte sa šećerom.  Dodajte mljevene lješnjake, naribanu mrkvu(2komada) i lagano kuhačom sve zajedno izmiješati. Staviti u prethodno namazani lim (20 cm). Peći na 180 cm (ovisno o snazi pećnice ) oko 30 minuta. S vrhom noža probati da li je tijesto pečeno (ukoliko je nož suh, kolače je pečen). U posudi na pari istopiti bijelu čokoladu s kokosovim uljem. Nakon što se tijesto ohladi preliti s rastopljenom čokoladom. (Nadam se da će vas torta oduševiti kao i moju obitelj i prijatelje).

            Uz ovu tortu preporučam divnu knjigu „Sissi – u potrazi za slobodom“ Allison Pataki;

            „ Kupola je tako visoka da ptice prelijetaju čovjeku iznad glave ispod oslikana stropa. Taj prizor, kao i toliki drugi iznimne ljepote, pobudio je u meni čežnju za Vama – jer sam znao da bi njihova ljepota bila još veća, doista savršena, da ste ovdje uza me.“

Lorena Basara Zupčić

            Do idućeg druženja,

Lorena Basara Zupčić po struci je pravnica i specijalistica kriminalističkog istraživanja, mama desetogodišnje Lucije, zaljubljenica u knjige, modu, glazbu, šivanje i ručni rad. Listajući godinama časopise o hrani i uređenju doma u skladu s godišnjim dobom, razvila je strast prema pravljenju kolača (na svoj način) i njihovu ukrašavanju.

                Kolač nije samo „smiješati sastojke“ već je to priča od stotinu riječi, od ideje, pripreme, izrade, mirisa koji kruži domom i njegova ukrašavanja.

 Lijepa riječ zaustavlja vrijeme, pa učimo, onda, od nje kako proustovski zaustaviti vrijeme zalogajem kolača uz šalicu aromatičnog čaja ili omiljene kave.

Kolumna Grad koji kreira: Maja Vizjak

Foto Nikki Vancaš

Zahvala: Vintage Bar Trsatska gradina

Vaši komentari