skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, Ricotta torta, fotoaparat Morena Matkovića

Grad koji kreira: Kava, Ricotta torta, fotoaparat Morena Matkovića

Moreno Matković se nakon prekida srednje škole posvećuje svojim talentima fotografiranju i sviranju gitare. Trudi se svakim danom uči, stvara i budi ljude. Stvara u svoja četiri zida, okružen stvarima koje ga inspiriraju, tjeraju dalje i bediraju, okružen igrama, filmovima i literaturom. Do sada je imao jednu samostalnu mini izložbu i nekoliko u suradnji sakolegama iz struke. Više o njegu možete saznati na

facebook: https://www.facebook.com/dark.indigo.ri/

instagram: https://www.instagram.com/dark_indigox/

 

Moreno Matković

Kao mali igrao si se fotićem i videokamerom?!

Od malih nogu htio sam se baviti umjetnošću i tako mijenjati svijet ili barem okruženje u kojem sam reinkaniran trenutno, to je bilo jednostavno što želim, a to je stvaranje. Počelo je kao crtanje, zapisivanje, a nastavilo se kao fotografiranje. Uvijek su bili aparati po kući i kamere jer ratne depresivne devedesete su se nekako morale zabilježiti. Imao sam prilike kao klinac pucati fotografije po kući, vani i izletima, doduše samo 24 ili 36 komada ali i to je bilo nešto. U tom periodu sam shvatio da obožavam sedmu umjetnost pa je krenulo snimanje, presnimavanje, gluparije i slično, prvi pokušaji *popravka* kamere i slične nepodopštine koje se mogu video kamerom zabilježiti.

Kako dođe taj moment i  uzimaš fotoaparat u ruke znajući da će to biti uspješan foto dan?

Inspiracija je oduvijek fantasy, literatura, filmovi, projekti, japanska moderna kao i tradicionalna kultura uvelike su me oblikovale, kao i futurizam, distopija i postapokalizam. Igranje igara od malih nogu, do dan danas imaju veliku ulogu u stvaranju mene kao umjetnika, kao i otpor prema autoritetu, nepravdi i nešto što je danas utemeljeno u ovom trulom sustavu. Trenutni ciklus i inspiracija je da ne morate imati skupu opremu, imati bogato zaleđe i biti egoista da uspijete i bude dobri u onome što radite, mašta je najvažnija i to me trenutno vuče, kada mogu nekome to približiti.

Na čemu trenutno radiš?

U retro fashion fazi sam trenutno te pokušavam definirati Rijeku i što Rijeku čini našim gradom, uklopiti u neku svoju viziju te mode koja je bila puno prije moda vremena. Nakon toga tko zna što je na redu, možda neki tamniji period opet, a onda nažalost bijeg iz ove naše lijepe, ali čudnovate zemlje.

Vidjela sam tvoje radove u domeni modne fotografije i jako su me se dojmili,  vidiš li se  možda kao modni fotograf? Tvoju radovi su dospjeli do web izdanja talijanskoga Voguea!

Da, objevljeno mi je do sada 12 fotografija (fotografije možete pogledati na http://www.vogue.it/photovogue/portfolio/?id=151788 ). Želim biti modni fotograf, ne onaj dosadni, generični, želim nešto novo ili pak nešto staro. Imam svoju viziju mode, imam ono što je meni lijepo i to želim fotografirati i pokazati drugima. U Hrvatskoj je to malo teže, svi znamo, šutjeli ili pričali o tome da je moda samo dno, svi su isti, svi su u kalupu.

Moram konstatirati kako unatoč tome što nisi završio formalnu naobraznu imaš jako tehnički i kompozicijski korektne radove. Jedna od mislija ovih intrevua mi je ukazati i kako *laici* mogu postići zavidnu razinu umjetnikog stvaranja! Tvoj talent i znanje o tome što radiš je neupitno otkij nam kako si sve digao na jednu zavidnu razinu?

Kako laici bez formalne naobrazbe mogu biti dobri, to je stvarno dobro i teško pitanje. Treba ustanoviti što je dobro, veoma teško, barem za naše podneblje, što je kod nas odlično u umjetnički razvijenim zemljama je ispod svakoga prosjeka, tako da, trebamo znati o čemu pričamo/pišemo! Što se mene osobno tiče, zagrijavao sam stolicu, pokušavao, gledao, učio, čitao i ono najvažnije, znao sam što želim i prema tome sam težio i težim i dan danas. Naravno da je najbolje početi sa online tutorialima, čisto zbog dostupnosti ali i to je mač sa dvije oštrice. Previše kontradiktornih informacija će vam nanijeti više štete nego donijeti dobroga. Igranje i pronalazak svoga stila je najvažnije, u kojoj god branši umjetnosti to bilo.

Gdje te se inače može sresti, sa ili bez fotoaparata?

Kada ne fotografiram, možete me naći u virtualnome svijetu, na računalu jer najsigurni sam tamo i najbolje funkcioniram kada lutam tim bespućima, dok me draga ne potjera na sunce i zrak naravno!

Kako egzistiraš kao mladi slobodni umjetnik?

Preživljavam i mislim da ću pobjeći iz Hrvatske i napokon postati netko i nešto. Simple as that!

Morenu je vizija okrenuti svijet naopačke, Hrvatsku pogotovo. Hrvatska umjetnost neka se opet pamti po nečem dobrome, a ne dosadi, generičnosti, turbo folku i sličnome. Ako on to ne uspije, netko će već obaviti ovaj posao jer razumjeti će što je napisao, što je htio i imat ćemo opet nešto kvalitetno i dobro! Art kao takav u biti i jest kritika društvu te vjesnik promjena. Moreno dobro shvaća koji mu je zadatak kao mladome osviještenom umjetniku…

Moreno me podsjetio na studentske dane kada sam i ja bila buntovna i htjela promijeniti svijet. Danas mijenjam i radim prvenstveno na sebi. Iz toga razdoblja datira i ovaj recept kada sam se zatekla u Zagrebu u stanu koji nije imao pećnicu tj rernu! Trebalo je osmisliti brzi kolač koji se ne peče!

Ricotta torta

2kom Ricotta sira (250g), 500ml šlaga, Karolina piškote keksi, mlijeko i med za umakanje

Potrebno je 2 Ricotta sira umiješati sa šlagom te zasladiti po želji. U mlijeko s medom umočiti kekse te slagati u željeni oblik ili kalup. Između svakoga reda keksa, ide red kreme. Ostaviti u frižideru dok se ne stisne. Ukrasiti po želji, komadičima čokolade, šumskim voćem i sl. Ovo je lagana slastica za uživati na zraku, negdje uz more ili balkonu dok upijate prve zrake proljetnoga sunca!

Foto Daniela Mikičić

Zahvala Restoran Anić

Pripremila: Maja Vizjak

Vaši komentari
Back To Top