AVON

Eva Meštrović rođena je 1994. u Zadru. Završila je školu Likovnih umjetnosti u Splitu smjer grafički dizajn. Po završetku svog srednjoškolskog obrazovanja odlazi u Vranje gdje boravi godinu dana te upotpunjuje svoje dosadašnje crtačke i slikarske vještine u Likovnoj radionici pod vodstvom mag.art. Vesne Marinković Stanković. 2014. Upisuje Akademiju primijenjene umjetnosti u Rijeci, a trenutno je na diplomskom studiju smjer slikarstvo. Do sada je imala dvije samostalne izložbe i to 2012. Pod nazivom „Šapat duše“ u Splitu galerija europskog pokreta, te 2013. „Veo duše“ u galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. 2015. izdaje svoju prvu zbirku pjesama i misli pod nazivom „Tragovi u beskraju“. Sudjelovala je na 20tak skupnih izložbi te dobila nekoliko zahvalnica i pohvala za svoje stvaralaštvo. 2015. Sudjeluje na književnoj koloniji u Vranju te 2017. osvaja treće mjesto na književnoj večeri Riječkih perspektiva u Rijeci. Više o Evi možete saznati na Facebook profilu: Eva Meštrović

Eva Meštrović

Kako je sve počelo?

ZTC

Još od ranog djetinstva najviše sam se voljela družiti s raznoraznim bojicama i flomasterima. Samo je to šarenilo bilo oko mene. U osnovnoj školi bila sam zaljubljenik u Likovnu kulturu. Bio je to jedini predmet koji je imao svu moju pažnju i predanost. Bilo je sasvim jasno da će moj jedini srednjoškolski odabir biti škola Likovnih umjetnosti. Slikarstvo je već tad bilo moja primarna ljubav i opsesija no odabrala sam smjer grafike te tamo susrela predivnog profesora Nikolu Skokandića čije je umjeće, toplina i predanost u meni probudilo i ljubav za tradicionalnom grafikom posebno za suhom iglom, bakropisom i aquatintom. No svo svoje slobodno vrijeme posvečivala sam mediju slikanja.

Od grafičke preše do platna i kista put je bio…

Sve u životu ima neki svoj određen proces pa tako i slikarstvo. Svaka nova slika put je i proces sam za sebe koji započinje puno prije njegove materijalizacije i traje sve do određenja njenog završnog trenutka. Ništa ne dolazi preko noći stoga je tu puno grebanja, traganja, poništavanja i ponovnog građenja dok taj duhovni apsekt zaživi u svojoj likovnoj materijalizaciji. U shvaćanju toga puno mi je pomogao boravak na akademiji i vodstvo profesorice Ksenije Mogin. Puno je toga što diktira izričaj kao i sam motiv. Redovnom praksom i primjenom dolazi do promjene i sazrijevanja. Kad pogledam u ono nekoć, jučer i ovo sada vidim uzastopno praćenje sebe kao bića kroz promjenu i sazrijevanje sebe kroz slikarstvo. Kada se zasitim jednog motiva koji se proteže kroz period od nekoliko radova pređem na neki novi nenapuštajuči ga u potpunosti veće se odmičući. Kroz godine nalazile su se tu uglavnom figurativne forme od portreta, figura, svetih bića, svetih stabala te u ovom sada zadnjem periodu uplovljavanje u apstraktnu formu primjenom različitih materijala koja možda najviše do sad priča o svemu onom što nastojim prikazati kroz svoj rad temu koja se kroz faze i promjenu proteže godinama. Kako je moj duh po prirodi slobodan primjenjivati, navoditi, činiti i vjerovati u sve ono što mi pruža i stvara ugodu, tako je i moje slikartvo bilo i je slobodno rasi, mjenjati se i odskočiti od isključive gradnje slike uljanim bojama te sam počela koristiti i lijepiti raznorazne materijale, čipke, tkanine, herbarij te na kraju zlatne i srebrne listiće pomoću kojih sam izgradila svoj posljednji dosadašnji ciklus koji naravno još uvijek nastaje.

Tvoji radovi s zlatnim i srebrenim listićima izgledaju arhaično, to je čežnja za nekim davnim *boljim* vremenima?

Oni su samo odraz mog trenutnog unutarnjeg stanja. Ono iznutra reflktira se na van tako i moje stvaralaštvo. Nisam osoba koja čezne i priziva prošlost. Ona je imala svoje vrijeme, naše je uvijek sad. Privlačenje i lijepo zlata tu naravo nije riječ o ispraznoj lijepoti kao ni onoj koja je sama sebi dostatna. Zlato u sebi ima plamenost sunčeve svijetlosti i božanski sjaj.Kroz mnoge kulture božanstva su bila rađena u zlatu. Ono je simbol besmrtnosti i vječnosti. S obzirom da je samo po sebi izrazito jako i močno nisam imala potrebe za figuracijom unutar njegove primjene, upravo mi je nefigurativna forma pomogla ispričati priču mog vjerovanja u vjećnost, besmrtnost, snagu,moć i veličinu života. To je još samo jedan oblik lijepote i traganja, a biti će ga još mnogo.

Planiraš li ostati i nakon studija u Rijeci ili kaniš dalje u svijet, traganje?

Volim Rijeku kao grad no ne planiram svoju sutrašnjicu. Nemam predođbi niti nekakvih posebnih htijenja gdje bih voljela biti. Vjerujem da moje luke nekih novih usidrenja stvara moja sadašnjost stoga se trudim biti što više prisutna ovdje i sada. Sve što mogu reči za vrijeme nakon studija jest da se radujem svim novim životnim iznenađenjima, iskustvima i putu.

Za kraj ću citirati svog omiljenog pjesnika Mevlanu Dželaludina Rumia:

„Ako je tvoja misao ruža,ti si ružičnjak; ako je trn, ti si triješće za potpalu.“

Danas smo u duhu prošlih vremena stoga samo i degustirali slasticu koje datira još od faudalnog doba. Nekada su to jeli kao desert, danas je to suverena užina ili doručak. Dekoracijom i načinom servira od jedne obične pite nastane prvoklasna slastica razmjera suvremenih trendova gastronomije.

Pita od skute u šumskome voću

Tijesto je prhko, skuta kravlja, u sezoni ovčja u kombinaciji sa ricotta sirom. Osobno uz skutu uvijek za učiniti je slatkom koristim med jer baš on daje joj ono ponajbolje. Pri serviranju koristim dublje tanjuriće, baza deserta je juha od šumskoga voća u koju položim prethodno kružnom modlicom oblikovanu pitu. I kupljenu pitu znam tako oblikovati, provući kroz modlicu i uvaliti pod svoje umijeće jer stvar je u detalju, a kada je na stolu i zove na još, nitko ne pita za detalje!

Foto Nikki Vancaš

Zahvala Charlie bar

Pripremila: Maja Vizjak

ZTC