AVON

Tanja Blašković, nakon Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, 2011. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer Likovna pedagogija gdje je nedavno i diplomirala te tako stekla titulu magistra likovne pedagogije. Njezina prva ljubav je slikarstvo, međutim prije nekoliko godina kist i platno zamijenila je sa peglom i plastičnim vrećicama. Nakon prvotnog eksperimentiranja sa tim zanimljivim materijalom i nadahnućom izrade nekoliko manjih portreta, odlučila je da će to biti primarni materijal u kojem će stvarati, kako umjetničke radove tako i razne proizvode njenog branda Imagine Plastic. Ona, njeni prijatelji, kolege i obitelj sakupljaju iskorištene plastične vrećice koje ona reciklira u umjetničke radove. Sudjelovala je u mnogim skupnim izložbama u hrvatskoj i inozemstvu od kojih valja izdvojiti projekt *Bridges* koji okuplja mlade hrvatske umjetnike na skupnoj izložbi koja je do sada putovala iz Ljubljane (Galerija Dobra Vaga), u Rijeku (galerija Kortil), te Beograd ( Ulična galerija), te skupnu izložbu eMOTION u Dusseldorfu. 2016. godine imala je prvu samostalnu izložbu u Galeriji SKC pod sponzorstvom Sveučilišta u Rijeci i Studentskog Kulturnog Centra Rijeka. Sudjelovala je i na raznim radionicama u kojima je imala priliku isprobati i razne druge medije kao što su izrada mozaika na staroj kuglani na Pagu u sklopu projekta *Čipka materina*, Land art radionice u Fužinama, performans i video u sklopu projekta *Memorija* na Golom otoku te uređenje pješake staze *šapat Kupe* na Risnjaku. Organizirala je projekte poput oslikavanja klupica na kampusu i prvog sajma studentske umjetnosti. Jedna je od urednica fanzina Superkul koji promovira mlade umjetnike iz Hrvatske i regije, prvog muzejskog fanzina Beni za MMSU Rijeka, te članica udruge Akumulator koja je prošli mjesec ostvarila svoj prvi projekt kroz uređenje Kružne ulici u Rijeci. Osim toga bavi se još i ilustracijom i dizajnom.

Više o brendu Imagine Plastic na Facebook.

ZTC

Više o fanzinu Superkul na Facebook.

Više o udruzi Akumulator na Facebook.

Tanja Blašković

Kako je sve krenulo?

Još od malena voljela sam se kreativno izražavati te sam kroz školovanje i daljnji rad samo slijedila svoj poziv. Ne mogu ni zamisliti da se bavim ičim drugim osim umjetnošću i kulturom. Također uvijek me zanimalo jako puno različitih tehnika te i dan danas radim na vrlo različitim projektima od korištenja najlona za izradu mojih umjetničkog rada, slikarstva, ilustracije, dizajna, uredništva časopisa, street arta, produkt dizajna do pisanja projekata.

Proces nastanka tvojih umjetničkih radova?

Tehnika koju koristim u svom radu je peglani najlon, a sve započinje prikupljanjem plastičnih  vrećica koji je primarni materijal u mom radu. Zatim slijedi obrada- čišćenje, rezanje, kolažiranje te na kraju i spajanje raznih oblika i boja tih istih vrećica u željenu kompoziciju toplinom pegle. Ta tehnika mi je izuzetno zanimljiva, osim naravno zbog priče o recikliranju i ekologiji, i zbog toga jer je i nepredvidljiva i krajnji rezultat se ne može u potpunosti kontrolirati. Sve ovisi o kvaliteti i debljini određene plastične vrećice i određenoj temperaturi pri kojoj se stapaju zajedno te je zbog toga svaki rad neponovljiv, poput monotipije. Na isti način nastaju i proizvodi mog branda Imagine plastic, samo što nakon poeglanja i spajanja slijedi još i krojenje i šivanje. Svaki proizvod na kraju je unikatan i priča svoju priču.

Koja je za tebe važnost ekologije i gdje u toj priči ima mjesta za umjetnost?

Smatram kako je ekologija i uopće savjesno i odgovorno ponašanje prema prirodi i općenito drugim živim bićima izuzetno bitno sa boljitak i napredak čovječanstva. Recikliranje je nekakav prvi korak ka tome da živimo u zdravijem društvu. Umjetnost i umjetnici prenose određene ideje i na neki način kroje kulturu društva u kojem živimo ili je opisujući ili reagirajući na nju, te stoga smatram da bi se umjetnici definitivno trebali svojim umjetničkim radom reagirati na katastrofalno egoistično ponašanje ljudi prema prirodi.

Da li bi se više umjetnika trebalo baviti pitanjem ekologije?

Definitivno da. Ako ne direktno, onda barem kroz odabir materijala s kojim rade da odabiru netoksične materijale i da nakon stvaranja određenog rada nema iza njih otpada koliko god je to moguće.

Po tome mišljenju hiperprodukcija umjetnika generirala i hiperprodukciju umjetnina, a time i mnogo više smeća?

Ne, nikako se ne slažem sa time da postoji hiperprodukcija umjetnika, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Također, nisu svi koji završe akademiju umjetnici, niti su nastavili svoj životni put u tom smjeru. Umjetnost ne može biti *smeće* jer onda nije umjetnost. I definitivno mislim da je do nekakvnog vizualnog zagađenja došlo, ne zbog umjetnika i zbog dostupnosti edukacije, nego zbog ljudi koji imaju novaca a nemaju nikavo umjetničko obrazovanje iza sebe. Konkretno okruženi smo izuzetno lošim dizajnom gdje god da se okrenemo mislim na plakate,ambalaže proizvoda pa i sami proizvodi, međutim to nije zato jer mi u Hrvatskoj nemamo kvalitetnih i dobrih dizajnera, nego zato jer se odabiru dizajneri koji ili nemaju neki svoj umjetnički integritet ili ga ni ne mogu imati jer o krajnjem proizvodu odlučuje klijent koji ima novaca ali nema pojima o estetici i dobrom dizajnu.

Ona planira nastaviti raditi na umjetničkim projektima te na svojem brandu. Za sada namjerava ostati živjeti u Rijeci i nada se da će njezini veliki najlonski radovi obići svijet, a mi joj držimo fige!

Palačinke, palačinke, palačinke…

Palačinke ili činkice od milja, desert je koji se poslužuje i za doručak, ručak, večeru, užine… Meni osobno 3 najjače varijante i to zapečene sa sirom, s čokoladnim mousseom od Dukata te s mascarpone i malo meda. U mojoj kući tata ih je pekao, a kod vas?!

Foto Nikki Vancaš

Zahvala Charlie bar

Pripremila: Maja Vizjak

ZTC