skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, Kraljevske praline, doktor za umjetnine Vlatka Janjić

Grad koji kreira: Kava, Kraljevske praline, doktor za umjetnine Vlatka Janjić

Vlatka Janjić nakon završene  Škole za primjenjenu umjetnost i dizajn, upisuje sveučilišni studij u Dubrovniku, odsjek za restauraciju i konzervaciju umjetnina gdje započinje svoje školovanje u radionici Dubrovačkih muzeja te u samom Kneževom dvoru. Zahvaljujući tome naučila je što znači rad u muzeju, te sam muzej kao institucija, a ponajviše kakve sve ljepote kriju predmeti koji čine jezgru, unutrašnjost samog muzeja.

Vlatka Janjić

Svoje školovanje oplemenila je u Firenzi kroz prekrasne tri godine učenja i širenja svoje svijesti, ponukana talijanskom kulturom i njihovim načinom viđenja restauracije i očuvanja kulturne baštine. Kroz rad u Hrvatskom restauratorskom zavodu naučila je kako funkcionirati kao timski igrač, a sve je započelo na putovanju u Sankt Petersburg u Zimskom dvorcu gdje je imala priliku vidjeti restauraciju jantarne sobe. Vodičkinja je objasnila koji je njihov zadatak te rekla da će cijeli radni vijek provesti restaurirajući zimski dvorac. Vlatka je znala da je to poziv s kojim se želim baviti kroz život.

Od malena pokazivala si sklonost umjetnosti, bila si kreativna?

Od malih nogu sam znala da se želim baviti s umjetnošću, sa 5 godina sam prvi put primila kist u ruke i znala sam da će ta ljubav trajati kroz cijeli život. Kao iznimno talentirano dijete posjećujem Novigradsko proljeće, osvajam brojne nagrade, pohađam privatne sate slikarstva, sudjelujem na izložbama i širim svoju ljubav prema umjetnosti do dana današnjega.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Moj radni dan izgleda tako da trenutno provodim vrijeme unutar dominikanskog samostana radeći restauraciju gotičkih fresaka koji su rijetkost i u svjetskim razmjerima jer je tu prvi put do sada pronađen kozmološki prikaz svijeta na ovaj način u obliku zidnih oslika u svijetu. Posebnost fresaka je u tome što prikazuju četiri elementa koja vuku porijeklo još iz antičke grčke, a to su zrak, voda, vatra i zemlja. Po provedenom istraživanju , na svijetu postoje još samo tri takva prikaza elemenata. Prilično zanimljivo je raditi na takvom projektu koji dostiže svjetske razmjere. Moji radni dani nikada nisu dosadni jer svaki projekt zahtjeva promjenu lokacije i donosi puno smijeha i zabave. Imala sam priliku raditi na Šibenskoj katedrali gdje sam vršila restauraciju pozlate Anđela na visini od 40 m. Možete zamisliti koja je to čast raditi na tako veličanstvenom mjestu i doživjeti da budete jedan od rijetkih ljudi koji su se ikada popeli gore, to jest dozvoljen im je pristup na samom vrhu katedrale na samoj kupoli i promatrati grad iz ptičje perspektive. Ili recimo kada sam se trebala penjati na sam vrh Dubrovačkog zvonika da bi se utvrdilo stanje satnog mehanizma kojeg je trebalo restaurirati, a pogled na grad ti ledi krv u žilama jer gledajući odozgora prema dole ljudi su tako sitni jedva vidljivi. Ili kada sudjeluješ na podvodnoj restauraciji izvlačenja topova iz dubrovačkog akvatorija i biti u mogućnosti doživjeti tako nešto. Stoga moji radni dani nisu nikada dosadni, ispunjeni su zabavom, smijehom i ljubavlju prema onome s čim se bavim. Obožavam svoj posao jer sam uvijek u nekom pokretu, na nekom preneobičnom mjestu i nikad ne znaš što ti sutra pruža osim dobrog pogleda i prgršt zabave, a ponajviše odgovornosti.

Od čega egzistiraš? Ovo je posao od kojeg se *da živjeti*?

Radim za Ministarstvo kulture na projektima po cijeloj Hrvatskoj te sam vanjski suradnik dvije firme. Posla uvijek ima za one koji žele raditi, od  posla se da fino i pristojno živjeti, ali smatram da svaki posao moraš voljeti da bi bio što bolji u njemu pa onda i rezultati dođu sami po sebi. Bila sam stalno zaposlena unutar Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zadru, ali sam napustila taj posao jer nije bilo strasti i energije koja me pokreće. Ovako sam sama kreator svojih financija i sreće.

 

Na čemu trenutno radiš?

Trenutno sada radim na projektu restauracije zidnih oslika za MInistarstvo kulture u Kapeli svetog Trojstva u sklopu Dominikanskog samostana sv. Jeronima u Rijeci koji mi predstavlja veliko zadovoljstvo jer sam dio tima koji ima priliku raditi na tako vrijednom projektu. Vrijednost ovih fresaka je u tome što prikazuju četiri elementa koja vuku podrijetlo još iz antičke Grčke, a to su zrak, voda, vatra i zemlja, simbolično kao četiri naga ljudska lika koja jašu vepra, zmaja, ribu i orla, a u rukama nose svitak s nazivom elementa na latinskom. Po provedenim istraživanjima, na svijetu postoje još samo tri takva prikaza elemenata u obličju jahača, ali u knjigama ili drugim prenosivim medijima. Čast mi je što mogu biti dio tako važnog projekta i što ću ostaviti svoj trag. Od restauracije se itekako da živjeti ako budeš na pravom mjestu u pravo vrijeme, ako stvoriš krug ljudi koji se bave istom profesijom, te ako imate jasnu viziju i cilj.

Izlaziš i na mjesta gdje ima posla za tebe, pa stručnim okom gledaš gdje šta treba doraditi/restaurirati?!

Prva stvar koju restaurator mora naučiti je moć zapažanja i gledanja, tako da me to prati od samih početaka, bilo gdje da idem uvijek gledam neko pročelje, skulpturu, neku umjetninu koju bi trebalo napraviti, doraditi. To vam uđe u krv i ne možete pobjeći od toga. Primjer prije par godina turistička zajednica grada Novog Vinodolskog me angažirala da odradim restauraciju Staklene kapelice u selu Omar, Krmpote, što sam naravno besprijekorno odradila. Kako godine prolaze tako je i trag vremena na njoj učinio sitno vidljive tragove hrđe koji su jedva vidljivi ljudskom oku, ali meni nisu mogli promaknuti i već smišljam kako opet treba odraditi restauraciju, dok je to laiku jedva vidljivu golim okom i to ne bi uopće primijetio.

Vlatka u društvu Maje Vizjak

Ako ne osjećaš umjetnost i ne živiš je kroz rad ona ostaje samo slovo na papiru, a ovako je moj potpis protkan u kamenom pročelju, u brončanoj skulpturi ili u željeznoj konstrukciji i želim da i dalje tako ostane jer smatram da je kultura nešto što nas oblikuje od samih početaka i ostavlja trag za budućnost…mojoj duši se žuri…

Dok se Vlatka bavi reatauracijom starih predmeta ili prostora u kojima su obitavale vlastele i svekolika viša kasta prigodno Lorena Basara Zupčić iznenadila nas je Kraljevskim pralinama!

Kraljevske praline

Sastojci za praline; 10 dag tamne čokolade, 10 dag bijele čokolade za kuhanje,  2 žličice kokos ulja, Brusnice, lješnjaci (po izboru)

Postupak:

Praline dajte si mašti na volju, u trgovinama ima raznih kalupa – ja im jednostavno ne mogu odoliti. Rastopiti čokoladu s kokos uljem i uliti u kalupe. Ukoliko volite isjeckajte brusnice, lješnjake te stavite u čokoladu. Igrajte se, napunite kalupe s tamnom čokoladom, neke s bijelom, dok neke izmiješajte s malo bijele i tamne čokolade. Staviti petnaestak minuta u zamrzivač. Izvadite iz kalupa i uživajte!

Lorena Basara Zupčić po struci je pravnica i specijalistica kriminalističkog istraživanja, mama desetogodišnje Lucije, zaljubljenica u knjige, modu, glazbu, šivanje i ručni rad. Listajući godinama časopise o hrani i uređenju doma u skladu s godišnjim dobom, razvila je strast prema pravljenju kolača (na svoj način) i njihovu ukrašavanju.

                Kolač nije samo „smiješati sastojke“ već je to priča od stotinu riječi, od ideje, pripreme, izrade, mirisa koji kruži domom i njegova ukrašavanja.

Lorena Basara Zupčić

                Lijepa riječ zaustavlja vrijeme, pa učimo, onda, od nje kako proustovski zaustaviti vrijeme zalogajem kolača uz šalicu aromatičnog čaja ili omiljene kave.

Do slijedećeg druženja…

Foto Nikki Vancaš

Zahvala Charlie bar

Pripremila: Maja Vizjak

Facebook KOMENTARI

Back To Top