ZTC

Doris Janković je po struci računovodstveni referent, dok se u slobodno vrijeme intenzivno bavi kreiranjem s vunom. Sudjeluje na izložbama i revijama koje organiziraju vunarice i tako svake godine u Lubenicama u Muzeju ovčarstva možemo vidjeti njene radove na ljetnoj prodajnoj izložbi, u Ravnoj gori kod Goranskih vunarica na festivalu vune, u Rijeci je radove izložila u Kašetici PGŽ. Izlagala je i u inozemstvu te je 2016. njezina kapa obišla nekoliko gradova u Italiji i muzej KASKA DKO u Belgiji, te je godine radila ovratnike i detalje za kolekciju kaputa sa Sally butikom. Sudjeluje na izložbama kod kolegica vunarica u Sloveniji, a ove godine sa Sekcijom krojača i dizajnera Udruženja obrtnika nastupila je na Riječkim stepenicama, što joj predstavlja veliku čast. Više o Doris Janković i njezinom radu možete vidjeti na

Facebook: Dor Jan Felt

Instagram: dorjanfelt

Doris Janković

Kako je sve počelo?

Odmalena sam se zabavljala nekim hobijima. Još kao djetetu dan mi je uvijek bio prekratak, mama je govorila da bi za mene trebao trajati 48 sati da bih stigla sve što sam zamislila. To se nije promijenilo ni do danas.  Nekada su me hobiji zaokupljali više, nekad manje. Dugi niz godina sam slikala amaterski, ali s mentorima, riječkim slikarima. Danas za slikanje nema vremena, filcam svaki slobodni trenutak. Atelje sam si napravila doma.

Slikarsko platno ste zamijenili vunom…

Ljubav prema filcanju se rodila na sajmu Abilmente u Vicenzi, mnoge ga kreativke našeg kraja posjećuju. Posjet tom sajmu sam  dugo odlagala jer sam strepila da ću tamo otkriti opet nešto novo i neodoljivo, a tako je i bilo. Kući sam se vratila natovarena vunom i priborom za suho filcanje i odiseja filcanja je počela. Malo je trebalo pa me privuklo i mokro filcanje i našla sam se u prilici da me Goranske vunarice upoznaju sa tehnikom. To je bilo negdje 2013. Puno sam radila  i sve sam o tehnici željela naučiti. Prijavljivala sam se na natječaje i pohađala vikend tečajeve po Sloveniji i on line radionice. I tako sam polako rasla.

Rad s vunom je vaš lijepi hoby. Kako izgleda vaš radni dan?!

Radni mi dan počinje pravim poslom, onim koji je za život, u jednom računovodstvu u gradu pa se ponekad na pauzi sjurim i do Korza, ali sve rjeđe. Poslije posla mene sretnicu kući čeka ručak, zahvalit mogu svom suprugu koji je zadnjih par godina preuzeo brigu oko hrane i doma na sebe, uvidio je da ja sve polako zapuštam. I odlično mu ide. Poslije ručka, kave na našoj  pergoli na Kantridi i male pauze, selim se u atelje. Tada starta rad za dušu. Vuna me uvijek uvuče u proces i interakciju, zahtjeva prisutnost, a u isto vrijeme me jako opušta. Proces je dugotrajan, a ako radim nešto veće onda mi je to i fitness i meditacija. Umor osjećam tek kad legnem, a ponoć me često zatekne na nogama. Interes za filcanje je u porastu, pa povremeno održim koju radionicu. Puno lijepoga se može napraviti. Mogućnosti za kombiniranje vune sa ostalim materijalima su nepresušne, samo vremena fali. Imam mnogo ideja za iskušati, a kako već ide u kreativnom procesu, jedna ideja rađa drugu.

Fotografiju ustupila sugovornica.

Voljela bih kada bi taj divan prirodan i nadasve zdrav materijal – vunu – bolje i zahvalnije znali iskoristiti te da će vrijeme kada će biti nezaobilazna u našoj garderobi i domu doći skoro.

Pripremila: Maja Vizjak

Hvala Corto Maltese

Fotografija: Deny Balaban

Vaši komentari