MENU
DSC_0642

Grad koji kreira: Kava, kolač, scenarij Vande Velagić

Vanada Velagić studirala je menadžment u kulturi i kulturnu antropologiju u Ljubljani i uvijek je bila nemirna duha te ju je zanimalo svašta. S 25 godina upisala je glumu zato što je prije toga smatrala da će antropologija zadovoljiti tu neku težnju za otkrivanjem, kreativnošću, upoznavanjem drugih kultura i upoznavanjem sebe kroz studij, ali onda je shvatila da zapravo to nije niti blizu onoga čime se želi baviti u životu.

Onda je slijedilo neko razdoblje besmisla i depresije u kojemu su mi mama i dečko pomogli tako što su me nagovorili da se suočim sa svojim najvećim strahom, a ujedno i najvećim životnim snom, a to je da se usudim otići na prijemni ispit na studij glume.

Oduvijek je znala da to želi studirati, ali nije htjela biti na zagrebačkom odsjeku glume jer joj se činio previše natjecateljski i elitistički, a ona se baš i ne snalazi u takvom okruženju. Tada je saznala da je Rade Šerbedžija otvorio akademiju u Rijeci, a ona je sada već druga generacija koju je subvencionirana država tako da joj je to bila velika prilika.

Vanda u društvu Maje Vizjak

Jednoga dana pokupila je stvari u Ljubljani, pronašla  stančić u Rijeci i doselila se. Cijelo ljeto je išla na jogu i pripremala se za prijemni ispit.

Kako izgleda studirati na glumačkoj akademiji u Rijeci?

Presretna sam sa studijem jer nudi dovoljno raznolikosti za moj široki spektar interesa.  Bavi se društvenim angažmanom u zajednici, što je dodatna ljepota i posebnost ovog riječkog studija glume. Ljeti također imamo priliku surađivati s predivnim profesionalnim glumcima u kazalištu Ulysses na Brijunima.

Prošle godine smo mjesec dana proveli tamo radeći na predstavi Shakespeare-varijacije, a ove godine smo imali 5 izvedbi te predstave i dvije izvedbe naše studentske predstave *Dobra duša* iz Sečuana u režiji naše glavne profesorice Lenke Udovički.

Joga ti je pomogla na tom *putu* prema prema osobnoj realizaciji?

Ono što mi je pomoglo da se ne bojim toliko tog prijemnog ispita je ljubav prema jogi. U slučaju da ne prođem prijemni ispit cilj mi je bio upisati amatersko kazalište i školu za instruktoricu joge. Onda se dogodilo čudo i upisala sam glumu iz prvog pokušaja, kao da je to bila sudbina.

Kako izgleda kada izađete iz *zaštićene* zgrade akademije i radite na *otvorenom* na Brijunima ili na najvećoj našoj sceni a to je scena Hrvatskoj narodnog kazališta u Rijeci?

Raditi na Brijunima u predivnoj atmosferi s glumcima, režiserima i koreografima koji još uvijek rade umjetnost iz ljubavi smatram jednom velikom privilegijom i darom u životu. U Rijeci također surađujemo s HNK-om te smo prošle godine radili Labuđe Jezero s baletnim ansamblom i Stašom Zurovcem. Riječki HNK ima najveću pozornicu u Hrvatskoj te imati mogućnost pojaviti se na tim daskama je također veličanstveni osjećaj. Kada se spoji kreativna energija 40 izvođača na sceni, 40 muzičara, u jednoj izvedbi tada se svaki teški trenutak u procesu stvaranja isplati. To je veličanstven osjećaj pogotovo jer samo na našem studiju uvijek glumili u jednoj maloj prostoriji, bez adekvatne rasvjete i akustike. Zamislite kako je nakon toga stati na scenu HNK!

Gdje se inače možemo sresti, koji je tvoj đir po gradu?

Tijekom godine većinu vremena provodim na fakultetu jer nam predavanja često traju od 9-10 ujutro, pa sve do kasno uvečer. Ponekad imamo probe i vikendom  pa nemam baš vremena ispijati kavu u gradu ali svaki slobodni vikend iskoristim za izlazak u Tunel, Palach, Podrum ili Život kako bi se isplesala. Preko tjedna ponekad odjurim u HNK pogledati predstavu ili u Art Kino na film ali nažalost nemam baš dovoljno slobodnog vremena za pogledati sve što me zanima.

Vanda je lijepa mlada djevojka, jedna od onih koje ne prolaze nezamijećeno. Osobno se često znam zapitati kada se susretnem s takvim osobama koje posebno zrače, *tko je ta osoba?!*, *čime se bavi, mora da je neki umjetnik/ica?!* Umjetnici se obično iskači, lako ih je razaznati jer nekako su posebnije i drugačije ličnosti. Sada sam je susrela i saznala više o njoj i hvala joj na tome

Pripremila: Maja Vizjak

Foto: Iva Kjaer i privatni arhiv V.V. (Nikki Vancaš, Miranda Legović)

ZAHVALA: RICA

Vaši komentari