ZTC

Marina Rajšić studentica je druge godine diplomskog studija Vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Po završetku gimnazije u Labinu 2014. godine, upisuje preddiplomski studij Primijenjene umjetnosti na Akademiji Primijenjenih Umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, na katedri primijenjene grafike, te 2017. stječe zvanje prvostupnice primijenjenih umjetnosti. Od 2015. predstavila se sa 4 samostalne, te je sudjelovala na više od 30 skupnih izložbi. 2017. godine u Rijeci na natječaju Računalna grafika osvaja 1. nagradu radom “Detalj 1”. Izlagala je također na izložbi D-Day polazište: Gotovac, kao dio popratnog programa velike retrospektivne izložbe Tomislava Gotovca u organizaciji MMSU Rijeka. Valja izdvojiti još i internacionalnu izložbu “I AM…” u galeriji Decumanus (Krk, 2018.), Grisia Youth (Rovinj 2018.), 4. revija studentskog filma u MM centru (Zagreb 2019.). U prosincu 2018. objavljuje svoju prvu umjetničku knjigu ‘’Umjetno(st) lijepo(g)’’ popraćenu samostalnom izložbom pod istim nazivom, u galeriji SKC u Rijeci. U svibnju 2019. nagrađena je Rektorovom nagradom u kategoriji za najbolji znanstveni/stručni/ umjetnički rad – knjigu Umjetno(st) lijepo(g). Više o Marini možete saznati na

Facebook: Marina Rajšić

Instagram : marina_rajsic

Marina Rajšić

Kako je sve krenulo?

Sve je počelo od likovne radionice „TOČKA“ koju sam pohađala od svoje 4. godine. Voditeljica radionice, inače slikarica Davorka Vadanjel, uvijek me podržavala, ali i poticala na promatranje izvan okvira. Tako sam još kao mala naučila da „Ono lijepo, nije nužno uvijek dobro“, pogotovo na slici.  Radionica je bila mjesto gdje sam uživala i najviše bila svoja, a samim time nisam vjerovala da nešto takvo može postati mojom svakodnevicom (jer je bilo predobro). Ipak, do završetka gimnazije, voditeljica me uspjela ohrabriti i upisala sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Pri upisu na Akademiju, nisam znala kojim medijem se želim baviti, htjela sam istražiti sve, nisam htjela biti ograničenana određenim medijem. Upisala sam Primijenjenu grafiku, kasnije na diplomskom Vizualne komunikacije i grafički dizajn. Na svu sreću smjer me nije ograničio, dapače profesori su bili otvoreni za moja istraživanja. Tako je na 3. godini u sklopu kolegija Napredno crtanje započeo moj prvi opširniji rad, odnosno ciklus radova Umjetno(st) lijepo(g).

 

Kako je nastala umjetnička knjiga?!

U vrijeme kad je nastala ideja o knjizi bila sam na 1. godini diplomskog studija, a za zadatak iz kolegija Vizualne komunikacije i print dizajn bio je redizajn knjige, umjesto kojeg sam u dogovoru s profesorom odlučila raditi na svojoj umjetničkoj knjizi. U 2018. prvi primjerak knjige je bilo zgotovljen, a kroz natječaj za financiranje projekata u kulturi (kojeg je raspisao Studentski kulturni centar Sveučilišta u Rijeci), financirano je izdavanje knjige u 100 primjeraka i produkcija samostalne izložbe. Knjiga Umjetno(st) lijepo(g) nagrađena je Rektorovom nagradom u kategoriji za najbolji znanstveni/stručni/umjetnički rad.

Kako nastaje tvoj proces stvaranja

Nemam poseban proces stvaranja kojeg ponavljam, svaki put je drugačije. Ideja uglavnom dođe skroz spontano, u toku obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Volim kad se cijeli proces odvije u kratkom vremenu, jer ideja je jedno, a izvedba ne mora nužno funkcionirati onako kako je bilo zamišljeno na prvu. Često rad ponovim u više desetaka varijanti, prije nego dođe do željenog rezultata. Radim gdje god stignem, na Akademiji ili doma, po danu ili noći, u tišini ili buci, to su faktori koji ne utječu na rad.        

Kao mlada nagrađivana umjetnica vidiš li ovaj naš kraj kao mjesto za kvalitetni umjetnički rad i razvoj?!

Za kvalitetan umjetnički razvoj potrebna su nova iskustva, odricanje i promjene. Mislim da mjesto nema toliko važnu ulogu, koliko ima posvećenost radu. Razvoj dolazi kao posljedica rada, koliko na samim radovima, toliko i na sebi osobno. Iz svoje perspektive mogu reći da osjećam podršku zajednice na Labinštini, ali i u Rijeci. U Labinu i Rijeci se definitivno mari za mlade.

Za kraj vizija…

U planu mi je otići na tromjesečnu stručnu praksu na Umjetničku akademiju u Vilnius (Litva). U budućnosti htjela bih se nastaviti razvijati u smjeru konceptualne novomedijske umjetnosti, ali i spoja s grafičkim dizajnom, marketingom. Preferiram živjeti u sadašnjosti, teško je određivati neku virtualnu budućnost, a nema ni potrebe, planovi i ideje se i onako uvijek izmjenjuju.

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Deny Balaban

Zahvala: Cacao

Kancelarija bar