skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, kolač, kist Vedrana Ružića

Grad koji kreira: Kava, kolač, kist Vedrana Ružića

Vedran Ružić je mladi već dobro poznati umjetnik iz Voloskog koji ističe da mu je prva ljubav slikarstvo, nakon čega slijedi glazba. Ovo je u biti jedan likovno glazbeni intrevju. Vedran je htio upisati srednju likovnu školu no zbog jače želje roditelja ipak upisuje Elektrotehničku školu u Rijeci te započinje svirati bass gitaru u jednome bendu. Tada je već zavolio jazz te htio upisati jazz konzervatorij u Klagenfurtu no roditelji opet žele da završi prije toga neki *normalniji* fakultet pa je odabir pao na Hotelijersko turistički menadžment u Opatiji. Nakon završenog fakulteta odlazim napokon na prijemni u Austriju nakon čega boravi godinu dana na konzervatoriju. Tada je došlo vrijeme i za slikarstvo te u 27.godini upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Sada završava 4. godinu te želi ostati i dalje nastavljati u povezivanju umjetnosti, naročito jazz glazbe i slikarstva.

Stvara u ateljeu „Mala soba“ na Voloskom kojeg dijeli sa još tri akadamske slikarice. Od izložbi treba izdvojiti one inozemne u Beču, Bad Ischlu, Gleisdorfu te novi projekt *Spiritual Market* za kojega je dobio nagradu Porin za najbolji jazz album gdje povezuje i eksperimentalni film rađen sa dvojcem redatelja u kojem glumi ulogu Marka Pola kao emigranta.

Više od Ružićevom može vidjeti na stranici www.vedranruzic.com.

Impresivna biografija, moram zamijetiti,  kako izgleda jedan običan dan Vedrana Ružića?

Najviše vremena provodim u ateljeu te svuda okolo po koncertima. Mogu slobodno reći da mi dan započinje na Voloskom gdje šećući se starim šetnicama jedem voće pa do navečer gdje završim, tko zna gdje sve okolo na pozornici svirajući koncert sa svojim projektom ili u nekom jazz projektu u kojem surađujem. Zanimljiv je taj život slikara-muzičara, rijetki smo, ali se ne dajemo!

Znači, Volosko u srcu, duši i nogama?

Ima nekoliko pozicija u Voloskom u kojem volim nestat u svojim mislima i pitati se kako je u stvarnosti. U ateljeu na Voloskom vidimo svakakve ljude od domaćih do zalutalih stranaca koji se dive ovom mjestu. Najviše mi se sviđaju oni ljudi koji tu uđu i oduševe se nečim drukčijim kao npr.apstraktnim slikarstvom kojeg radim sve više. Publika prepoznaje moje mačke z Voloskega i mogu reći da su one i dalje hit. Našlo se tu i ostalih ilustrativnih radova gdje sam u suradnji s Elizabet Jovanović koja je pisala tekst napravio tri slikovnice i to Mačak z Voloskega, Vincent z Kastva, Vid z Reki te posljednju četvrtu na teskt Drage Gervaisa, Morčić.

Kako opisuješ slikarstvo, a kako svoje muziciranje?

Često me hvale po smislu korištenja boja i to mogu za sebe reći da sam hrabar pa sam tako u posljednje dvije godine počeo proučavati kako spojiti glazbu i slikarstvo. To sam krenuo raditi na više načina, prvi je onaj realističniji gdje napravim neki predložak kolažiranih nota i onda ih precrtavam. Često publika misli da su to zaljepljene note, no zbilja ih slikam u kolažiranom smislu pa to stvori optičku varku. Kako sam počeo ulaziti u dublje povezivanje slikarstva i glazbe počeo sam razmišljati o tome da jednostavno dok sviram nastojim slikati, a dok slikam nastojim čuti tonove. Tako sam i proučavao kako doživljavam boju kroz pojedini glazbeni ton i zanimljiva je sama činjenica da kada glazbenike pitam ‘ej, reci mi kako vidiš C ton, E mol, ili najdraži sebi akord’ svi intuitivno odgovore kroz boju. Tako sam započeo proučavati razlamanje duge poput Newtona, Goethea i njegov O boji, Kandinskog i traktat O duhovnom u umjetnosti te slušati Debbusya i Skrjabina koji je u Prometeju stvorio svjetleći glasovir prema kvintom glazbenom krugu. Sada me isključivo zanima oslikavanje glazbenih akorada iz mojih kompozicija za kojeg sam ove godine osvojio prestižnu nagradu Porin za najbolji jazz album.

Dakle nastavljaš i dalje graditi taj svijet tonova kroz boje, imaš li još neki projekt koji je u planu?

Najvise me i dalje zanima istraživati povezanost slikarskih i glazbenih tonova. Ono što ću svakako krenuti u radu je istraživanje ritma i melodije. Za sada sam ušao u oslikavanje glazbenog akorda pošto i to činim na više načina, ono što ću nadodati u rad svakako je i melodija kao i pojedine solo dionice glazbenih instrumenata. 

Već u uvodu si istaknuo da ti je na prvome mjestu slikastvo, a onda tek glazba. Gdje je veći ushit, kada otvaraš svoju izložbu ili na koncertu?

Prije bi rekao da mi je slikarstvo prva ljubav na što se  nadovezala glazba. Znaju me često pitati što sam, iako na svu sreću sve manje, na takva pitanja ukratko odgovorim da sam i jedno i drugo ili ništa! Ovo mi je odlično postavljeno pitanje gdje je veći ushit u otvaranju izložbe ili koncertu, a mislim da je jednostavni odgovor na to da mi je otvoriti izložbu veći ushit budući da si tu sam na fronti udara pred publikom dok kada otvoriš koncert sa svojim kompozicijama opet su tu glazbenici koji su u čestim slučajevima s tobom na pozornici pa nekako tu nedoumicu kako će to prihvatiti publika djelimo skupa. Ono što moram tu istaknuti je da danas umjetniku prepušteno spremanje, pakiranje slika kao i sam dovoz i odvoz radova čime je i tu dio odgovora oko ushita otvorenja izložbe. Ono što je veliki ushit je svakako nastupati na jazz festivalima i to je pravi životni cilj, u koji bi dodao da ukoliko mjesto prezentacije projekta ima adekvatne mogućnosti onda tu izvješam i svoje radove inspirirane glazbom. Tako smo ove godine imali koncert u privatnoj galeriji u centru Beča, Cars and arts gdje smo svirali koncert, pustili film i nakon toga razgledavali izložbu slikarskih i fotografskih radova  Ire Tomić i Johna Karduma. Istu smo priču izveli u Puli u kinu Valli, kao i na Samobor jazz festivalu. Daljnji planovi su mi projekt koncertualne umjetnosti u što većoj mogućnosti prezentirati inozemnoj publici na čemu intenzivno radim!

 

Vedrana Ružića te njegov rad i djelo je teško ne zamijetiti. Ako volite pizzu u Moho u Voloskom jeli ste je uz njegove slike, ako ste ljubitelj brendova našega grada onda mora da imate i kišobran s prepoznatljivim motivom maca, ako volite šetati starim ulicala Voloska onda ste naišli i na njegov fresko ili nabasali na njega samoga! Upravo na te načine sam i ja došla do njega, a ostalo je povijest. Mnogi ga već dobro znaju, a ovi ostali će ga upravo upoznati! A svi skupa se vidimo u nedjelju na otvorenju njegove izložbe pod nazivom *Koncertualna umjetnost* u Moščenićkoj dragi u galeriji * Cisterna* Talijanske Zajednice Moščenićka Draga s početkom u 20.30. Izložba će biti postavljena do 25.8.2017.

Pripremila: Maja Vizjak

Maja Vizjak  – akademska slikarica i dizajnerica, jednostavno žena  koja motri, skuplja informacije i čeka trenutak inspiracije pa kreira! Životna filozofija joj je nešto kao *Jedi, moli, voli*, a kako zna da voli moći ćemo čitati. ….i danas opet ćemo sresti malu Maju, malu bistru, hitru pčelu Maju, Maju svima dragu Maju, …..sad pričaj život svoj….

ZAHVALA: RICA 

Vaši komentari
Back To Top