Maja Vizjak idejni začetnik i autor kolumne Grad koji kreira, akademska slikarica i dizajnerica s dugogodišnjim novinarskim iskustvom. U dvadesetima intenzivno se bavila modom te imala oko 30-tak modnih revija i performansa od kojih ističe projekt s Udrugom prijatelja bijeloga štapa Homer pod nazivom *Ruke koje vide modu* što je popratila likovna i modna kritičarka Ana Lendvaj, danas pokojna novinarka. Modna revija u organizaciji Udruge Glas Životinja na Jarunu u Zagrebu s eko recikliranim kreacijama te modna revija na Sajmu Čokolade u Opatiji s nakitom i haljinama ukrašenim čokoladom o čemu je bio prilog na dnevniku NoveTv. U novije doba vraća se slikarstvu samostalnim izložbama *Silueta fokusira* u Prostoriji te *S njime, uz njega, u njemu* u Corto Maltese. Prva je osoba koje je magistrirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci smjer primijenjena umjetnost u klasi arhitekata Penezić i Rogina na unutarnjem uređenju. Prva i jedina koja je to i diplomirala budući da se odmah nakon taj smjer ugasio. Na isti datum nekoliko godina kasnije je doktorirala te stekla titulu dr.sc. iz područja financija. Ima izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik te oko 40 znanstvenih radova objavljenih u eminentnim bazama. Završila je vizažizam na Učilištu Callegari te smjer grafički dizajn u Učilištu Ivora. Pisala je o interijerima za mnoge portale te snimala priloge za Extravagant na KanalRi. Ono na čemu trenutno radi jest kolumna Grad koji kreira što ponosno ističe jer to je projekt koji ulazi u drugu godinu. Više o kolumni i stvaralaštvu možete saznati na:
Facebook: Maja Vizjak
Instagram: @majavizjak

Kako je sve krenulo…
Ovo je pitanje kojim počinjem svaki razgovor, moje je istraživanje kojim potvrđujem činjenicu da su naznake kreativnosti danas profiliranih pojedinaca bile vidljive od djetinjstva, a utjecajem okoline su se razvijale. I ja sam bila kreativno dijete te mi danas govore kolege s kojim sam provodila đačke dane da sam crtala *bolje od učiteljice* što je simpatično čuti te da se moji radovi još i danas nalaze u osnovnoj školi i gimnaziji koju sam pohađala, možda ih jednom i obiđem. Naime iz glazbene prešla sam u likovnu umjetnost, u šali kažem da sam umjesto glazbene akademije upisala likovnu. U dvije godine završila sam četiri razreda glazbene škole svirala sam klavir, mnogobrojni nastupi, bilo me svugdje i uživala sam u tome. Opet, kolege se sjećaju i sviranja na školskim priredbama, u gimnaziji sam pjevala u tri zbora istovremeno i onda sam upisala tečaj crtanja kod Line Bussov te se poželjela ozbiljnije pozabaviti likovnosti. Upisala sam modni dizajn u Zagrebu, nizala mnoštvo revija i uspješnica te onda upisala željenu akademiju. Zanimljivo nakon završene akademije nisam slikala 8 godina te se u novije vrijeme opet uhvatila kista. Radim u fazama, jedno doba muziciram, onda dizajniram pa slikam, pišem te sve vrijeme živim kreaciju, umjetnost, modu i dizajn što je jasno vidljivo i zrcali se taj rukopis umjetnice u svemu što radim. Najbolje se osjećam kada radim i stvaram. Opet ću se vratiti i muziciranju osjećam to ali mora sazreti!

Kreacija kao način života…
Volim se baviti mnoštvom projekata, istraživati, saznavati. Radim na sebi, doslovno cjeloživotno obrazovanje tako shvaćam svoj put. Za ono što me privuče i pokažem zanimanje volim doći do visoke razine poznavanja materije. Odlikaš sam i sve kod mene mora biti *lijepo i na nivou*. Često se nastojim prikriti te u poslovima ekonomske struke ne pokazivati umjetničku crtu no teško, brzo se sve otkrije jer živimo u maloj globalnoj sredini intenzivne virtualne komunikacije. Sretna sam što mogu paralelno na više frontova i to činim oduvijek, paralelno dvije škole, glazbena i obična, dva fakulteta ekonomija i akademija, znanstvena i umjetnička istraživanja, mnogi hobiji, sportske aktivnosti, projekti koji se premrežavaju u naizgled nespojivim kombinacijama no meni sve to ima logičnu vezu i slijed te nisu slučajno u fokusu. Trenutno radim na ciklusu slika podmorja i ne žurim se s izložbom. Mora se desiti pravo mjesto i vrijeme te kada osjetim da je to to, upriličit ću je! Tako ja funkcioniram, šutim i radim, onda se desi splet okolnosti za iskorak.

Grad koji kreira nastao je…
Uvidjela sam kako je kreativcima teško doći u medije i prezentirati svoj rad. U našoj okolini mnogo je umjetnika koji sam čekaju ih upoznate i prezentiraju svoj rad te im želim pomoći u tome. I sama sam naišla na ignoriranja, blokade na istome putu i onda sam dobila zeleno svjetlo od naše šefice Marije Mažar koja je dala medijski prostor, osigurala fotografe i tako je otpočela kolumna. Ovo je projekt od 0 kuna koji ulazi u svoju drugu godinu kontinuiranoga rada gdje svaki petak gostuje jedan umjetnik i već ih je ugošćeno preko 100! Izrazito sam ponosna na ovaj projekt koji ne samo da se bavi sustavnom promocijom umjetnika nego je kroz jednu sezonu bila svojevrsna slatka kuharica s tzk *curama od slatkog* gdje su se moje prijateljice potrudile i pripremile slastice koje su se degustirale tijekom intervjua. Kako drugačije ugostiti drage ljude nego kavom i kolačima, moj je način stoga je radni naslov ove rado čitane i našim sugrađanima drage kolumne *Kava, kolač…*! Želja mi je nastaviti i širiti područje djelovanja jer kapital je upoznati sve nas kreativne ljude koji imaju štošta za ponuditi!


Fotografija: Deny Balaban

Zahvala: Book caffe Dnevni Boravak

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE