MENU
ljiljana33

GRAD KOJI KREIRA -Kava, kolač, kist Ljiljane Barković

Ljiljana Barković danas živi i radi u Mošćeničkoj Dragi budući da joj je tamo i atelje. Nakon gimnazije Eugena Kumičića u Opatiji diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci radi kao vanjski suradnik, asistent na kolegiju staklo. Sudjelovala je na brojnim što skupnim i što samostalnim izložbama te često odlazi i na umjetničke kolonije ili sudjeluje na art projektima. Član je HDLU Rijeke i HDLU Istre.

Uvijek je prisutuna ta umjetnička crta…

Počelo je sve davno, još kao dijete sam uvijek crtkarala. Nekako je u osnovnoj školi „logično“ da te roditelji upišu u glazbenu školu ako imaš umjetničke sklonosti. Tako sam završila osnovnu muzičku školu iako sam bila više preokupirana crtačkim radom, slikanjem. Već tada su me dvaput slali na Novigradsko proljeće, iz likovnog.

Čak je jedan mural tamo nastao po mojoj skici, točnije akt torzo. Uz osnovno i muzičko obrazovanje išla bih vikendima na tečaj crtanja kod ak. kiparice Tatjane Kostanjević i to je bilo presudno za dalje. Njen dobar i topao predagoški pristup uvelike su doprinjeli da nešto naučim, posvetim se tome i dalje školujem u tom smjeru. Kako su obično prijemni iste dane u Zagrebu i Ljubljani odlučujem se za Sloveniju. Faks je proletio, iako me u to vrijeme mučila neka nostalgija za domom šta danas nikako ne bi! Nakon faksa ostajem još malo raditi u Ljubljani i onda se definitivno vraćam u Rijeku.

Rijeka, kao mali grad zgodan je i nezgodan…

U redu je to što brzo upoznaš ljude, ali isto tako neki su krugovi upravo zbog toga skučeni i nedostupni, što je tipičan sindrom male sredine. Imaš osjećaj da počinješ iznova kad se vratiš izvana u Rijeku. Ono poznato „prokletstvo“ Rijeke da te nešto vraća tome.

Kako se stilski razvijaš, koji su utjecaji?

Na studiju  radim svakojake slike, od crteža, grafike, realističnih slika do apstrakcije. Uglavnom nastavljam sa pristupom u slikarstvu koji sam radila i za vrijeme diplomski rad. To su bile slike izrađene točkicama, životinjski i cvjetni motivi. Zapravo moderna vizija svijeta viđena kroz medij, pixele. Stvarno u nestvarnom. Poslije toga razvijam svoj reducirani, geometrijski stil i nastavljam tako slikati više-manje do danas. Nemam baš jedinstvenog stila, uglavnom se miješa njih nekoliko u različitim periodima. Sada se trenutno dosta bavim radom u mediju stakla i to su konkretnije objekti od stakla. To su objektići koji u svojoj transparentnosti simboliziraju otvorenost i ranjivost, u njima su zarobljeni razni fragmenti koji simboliziraju komadiće sjećanja i duše. Sjećanja su ono neprolazno i konstantno  u nama.

Gdje se Ljiljanu inače može *kao slučajno* sresti?

Otkako sam prisutna na akademiji već oko 2 i pol godine, možete me sresti tamo ili u Kvarneriću, kafiću prekoputa, duša kampusa. Ili u Mošćeničkoj Dragi gdje živim. Tu gotovo na dnevnoj bazi šetam do gradića Mošćenice, ima tu 750 stepenica što je dobar mali trening. Ljeti organiziram izložbe u Galeriji Zajednice Talijana, te zaista zna biti zanimljivo, a tu ćemo kolegica umjetnica grafičarka Tihana Karlović i ja 3.srpnja zajedno izlagati. Otvorenje izložbe u 20 h i svi su dobro došli!

Možete me ponekad sresti u planinama jer obožavam planinarenje. Na Platak odem svako toliko. Inače, planinarim i po slovenskim Alpama, bila sam na Dolomitima, Francuskoj, te često odem na Učku i brdašca u njenoj okolici. Mogu reći da je to neka vrsta strasti. Inače, kao i kod mnogih ljudi, tako i kod mene često nešto što nema neku *realističnu* svrhu postane strast. Zato i ne treba tražiti viši smisao u nekim stvarima ili fenomenima. Postoje same po sebi.

Ljiljana Barković ima sličnu priču kao ja. Od muzike do štafelaja, ista gimnazija i odlazak na studij te vraćanje u rodni grad te mnogi različiti interesi kojima oplemenjuje svoj duh i tijelo. Mnoge slične crte i inače imaju umjetnici, od toga da su uvijek nekako bili osebujniji i kao takvi se isticali od *druge djece*, gimnazija im je uglavnom bila dosadna i odrađivali su da ispune normu, a viši smisao tražili u slobodno vrijeme na drugim mjestima. Vole duge šetanje ili sport, postavljaju si izazove i u neprestanom su traganju i preispituju se tj rade na sebi. Nema tu mira, dok se stvara! A šta je ova umjetnica zadnje napravila s nestrpljenjem iščekujem već u ponedjeljak vidjeti na izložbi u divnoj Moščeničkoj dragi.Vidimo se!

PRIPREMILA: MAJA VIZJAK

FOTO: IVA KJAER PHOTOGRAPHY I PRIVATNI ARHIV

ZAHVALA: RICA 

Vaši komentari