ivan22

Grad koji kreira: Kava, kolač, kist Ivana Paulića

Ivan Paulić rođen 1989. u Rijeci, točno prije kaosa u bivšoj odnosno sadašnjoj državi, naglašava, nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost iste godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. 2014. godine diplomirao je slikarstvo u klasi D. Stojnića. Živi i djeluje u ateljeu u Bakru koji je potpuno odcjepljen od Rijeke, ali radi na tome da bude povezaniji, barem u području kulture. U istome prostoru ima i Galeriju Paulić koja je domaćin brojnih izložbi. Program je upotpunjen kroz cijelu godinu, a Ivan je do sada imao 21 samostalnu izložbu u domovini i inozemstvu, 19 skupnih te je  ugostio 23 izložbe u svom galerijskom prostoru.

Više o njemu možemo saznati na Facebook: Paulić Ivan,  Galerija Atelje Paulić, Web: IVAN PAULIĆ

Tko je Ivan Paulić?

Rođen sam u koksu, rudači i rasutom teretu. Ovdje mislim direktno na ekocide koji se dešavaju u Bakru zadnjih nekoliko desetljeća. Prvo je bila Koksara, trenutno je još veći problem Luka, ali ne gledam to kao lošu stvar, gledam na to da je biljka koja je izrasla iz koksa čak i otpornija nego ona izrasla iz zemlje.

Ekocidnu priču i uprizoruješ?

Trenutno snimam film u suradnji s M. Mesarićem, S. Simčićem i mnogim drugima. Bit će gotov 2018.godine. Trailer je već predstavljen i može se naći na YouTube-u –  KREATIVNI KULTURNI OTPOR.

Kako iznosite taj problem ekocida i otpada kroz medij kojim se baviš? Koja su rješenja ili zaključci?

Upravo tako, medijima kojm se bavim (slikarstvo, video itd.) isto tako i ljudi kojima je medij pisanje dokumenata i prijava. Svatko ima svoj medij…

Kako je došlo do te suradnje. Taj problem nije od jučer, kuhalo se tu već dugo?

Jest. Nije bilo toliko glasno zato što je bila u sjeni Koksara koja je bila još veći zagađivač. Oh, neću ni zaboraviti Rafineriju Urinj (Kostrena) koja također mirisom ne doprinosi turizmu u Kostreni.

Koji je tvoj primarni cilj u tom projektu, viši cilj ili misija?

Film nisam nikada u životu snimio, a nažalost imam i o čemu pričati. Zapravo mi je čudno što to već netko nije ni snimio. No ne radi se u filmu samo o ekocidu, pričam i o stanju u kulturi i cijelom tom showu što ga kustosi i lovaši vode. Umjetnici su u drugom planu, kustosi rade “svoje” izložbe.

Šta je za tebe paradigma održivi razvoj i sukladno tome i održiva umjetnost?

Ona umjetnost koja je trenutna i ogledalo vremena i prostora u kojem se autor nalazi. Trudim se napraviti sliku prije nego fotoreporter klikne aparatom. Izvježban sam da radim brzo i mnogo.

S hiperprodukcijom umjetničkih djela, a uzeći u obzir i hiperprodukciju umjetnika i dostupnost akademije i studiranja na istima, stvara  li se i povećava količina otpada?

Uzmi na primjer internet: svi su se počeli odjedanput baviti umjetnošću i zapravo mi internet otkriva svaki dan koliko je sve manje umjetnika. U to ime lijepo se nasmijao A. Jodorowski u filmu Holy Mountain u sredini filma u sceni “proizvodnje” umjetnosti.

Ah, zato ona koža na klaviru u tvojoj galeriji, znači za sve je *kriv* Jodorowski. Desila se i primopredaja kista na čemu zahvaljujem, poklonio si mi svoje povjerenje što cijenim. Toliko kistova još treba podijeliti i kako to suvislo odraditi? Jesmo li  spremni za tu količinu umjetnosti koje nam se trenutno suptilno suflira?

Zavisi kako ju iskoristimo. Isto je i sa (pre)dostupnosti informacija. U prošlosti se trebalo kopati po knjižnicama i knjigama, a danas iscrpno kopanje po internetu. Razabrati korisne informacija racionalnim razmišljanjem. Zappa je to predvidio još 80ih.

Gdje prestaje umjetnost i nastaje otpad?

Otpada ima, ali ima i umjetnosti, samo ju nećete naći na MTV-u ili na jeftinim lokalnim feštama, odnosno izložbama. Mora se duboko kopati po internetu i lutati po svijetu da bi se “našla” umjetnost. Ali je ima, nije nas napustila…

Kako izgleda tvoj dan?

Probudim se, radim, idem spavati i tako svaki dan, cijeli život. Sve je prožeto glazbom, sviram klavir i gitaru, a snimam hip hop glazbu što je i logično jer kada sam odrastao bila je na svom vrhuncu, to je moj rock and roll.

Ovaj intervju bio je nešto drugačiji ali to nije za čuditi se. Bio je upravo onakav kako je i sam umjetik. Na početku imali smo primopredaju kista, a on je ogrnuo baršunasti plašt tom prigodom. Kraj intervjua isto nije bio beznačajan, naime prišla je ciganka gatara i izrekla nam sudbine. Mistika nije nešto strano umjetnicima, nitko nije pobjegao glavom bez obzira dapače opet ćemo se susresti na njegovoj skorašnjoj izložbi *Po(ka)zvanja*.

U subotu 8. 7. 2017. u 20 sati otvorenje je nove izložbe Ivana Paulića u Galeriji u Bakru pod nazivom *Po(ka)zivanja*. Izložbu se može pogledati do 20. 7. 2017. svakim danom od 17 do 22 sata.

Pripremila: Maja Vizjak

Foto: Iva Kjaer

ZAHVALA: Rica

Vaši komentari