MENU
000_7265

Grad koji kreira: Kava, kolač, kist Ane Polić

 

Ono kad tuš umjesto u tintu umočiš u kavu…

Mlada umjetnica Ana Polić još je u procesu školovanja na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci što i jest logičan tijek njezinog školovanja budući da je prethodno završila Školu za primijenjenu umjetnost. Radi se o iznimnom talentu, već profiliranom stilu, crtačkom i slikarskom vještinom kojom suvereno vlada.

Ana Polić

Sudjelovala je na projektima: autoklub Rijeka “ Minuta u prometu”, “Reci po domaći”, “Gazi Antep- Turska”, međunarodna izložba “Flora i Fauna- Makedonija”, “Jesen na Sušaku”, “ Europa u školi”, “Gramota- Ukrajina”, “Deset godina obilježavanja zaklade sveučilišta u Rijeci” stvaranje bojanke za “ Male čuvare planeta Zemlje”, međunarodni projekt “ Doživjeti prstima”. Više o Ani možete saznati na facebook stranici AnArt.

Kako je sve počelo…

Moj talent se vidio od malih nogu, uvijek mi je bila olovka ili kist u rukama. Na večini mojih fotografija iz djetinjstva smo bojice i bojanke i ja. Kada bi popunila bojanke, prešla bih na farbanje korica ili bratovih autića lakovima za nokte, išarala bi terasu kredama i to su bila moja prva umjetniča ostvarenja. Svjesna svog talenta postala sam u osnovnoj školi gdje sam svojim radom predstavila Hrvatsku kolažem kojeg nikada baš i nisam voljela kao tehniku. Njime sam osvojila prvo mjesto i dobila zahvalnicu ministarstva. Veliku ulogu tada imala je moja mentorica Tanja Stanković, danas ravnateljica OŠ Čavle koja me usmjeravala i poticala u tome. Za umjetnost sam se skroz opredjelila kad je trebalo odabrati srednju školu. Prijamni ispit bio je na moj rođendan, iskreno došla sam kao padobranac i bila među prvima na listi.

Obožavala sam šarati zidove tu sam ostavila svoj prvi pravi potpis i prije formalnog opismenjavanja. Boje su bile moje djetinjstvo, moje obrazvanje, vokacija i danas napokon posao.

Tvoji ukućani brzo su shvatili i prihvatili da ti je umjetnosti suđena, danas to izgleda kako?

Umjetnost prije svega treba voljeti, živjeti je, a onda se hobi spontano pretvori i u posao. Danas mogu reći da sam izabrala svoj put i da sam dobro odabrala. Slikam i to plasira, izlažem preko facebook stranice. Ne mogu opisati osjećaj kada naručitelju predam sliku. Ja uzbuđena, naručitelj pojednako te sam izraz lica i njegovo veselje potvrđuju tvoj talent da radiš dobro i onaj osjećaj da još više vrijediš. Iako mi se teško rastati od svake slike koju prodam, osjećaj je zadovoljstva!

Kakva je Ana kada radi?

Mnogo puta mi se dogodilo da radim, zaboravim na vrijeme i tako u sitne sate brzopotezno popijem vodu od boja umjesto kave! Pa se zamislim, dignem i prolijem tu prljavu vodu preko slike. Kada je slika u izradi volim biti sama. Nitko mi ne smije *visiti nad glavom*, od malena mi je to jako smetalo. Zadubim se i ne komuniciram. Muzika, papir i ja…

Slikarice smo obje. Osobno volim bit opijena inspiracijom, jako moćan osjećaj pa što kod tebe može dovesti do tog uzvišenog stanja?

Inspiraciju dobivam ovisno o danu i nemam uvijek neku jasnu viziju za sliku. Umjetnik mora ostvariti vezu s onim duhovnim da bi dehinirao ideju. Crtam ono što me kroz dan nadahne. To može biti i benigno ispijanje kave ujutro ili glednje Jacka dečkovog staforda kako bezbrižno gleda kroz prozor dok ga sunčeve zrake obasjavaju. Osjetim izrazitu potrebu da to zabilježim, uzimam blok u ruke i krećem u realiziraciju. I produkt svega jest serija radova o stafordu.

I šta, kako dalje, vizija, misija…

Sebe po završetku akademije vidim kao likovnog pedagoga za što sam se i školovala. Želim se posvetiti radu s najmlađima. Prenositi svoje znanje o umjetnosti drugima te ih poticati da njeguju svoj talent, to je ljepota učenja i stvaranja.

Taj proces je mene oblikovao da budem danas to što jesam i želim to iskustvo prenositi dalje. San mi je imati i vlastiti prostor gdje ću moći izlagati slike, što je logična uzročno-posljedična veza. Stvarati i izlagati!

Uživam u umjetnosti, velika ljubav i posao!

An je samozatajna mlada djevojka, jedna od onih koji govore točno onoliko koliko treba. Komunikacija ovoga intervjue nije bila otežana, dapače upravo suprotno. Ma umjetnicima nekako i nije svojstveno da previše blebeću. Ana uspješno komunicira preko svojih radova, ima već definirani stil i slikarski potpis. Nesumnjivo radi se o velikom talentu koji samo čeka da zauzme svoju nišu i započne onu drugu, poststudentsku fazu pravoga stvaralaštva gdje će punim plućima, srcem i okama zariti i stvarati umjetnosti!

PRIPREMILA: Maja Vizjak

Foto: Eni Brušnjak

Zahvala: RICA bar

 

Vaši komentari