MENU
18697707_10154959118164219_739016018_o

Grad koji kreira – Kava, kolač, grafička igla Ive Znaor

Iva Znaor završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, smjer grafički dizajn, te nakon srednje upisuje studij Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafika. Stvara u grafičkom ateljeu na akademiji i aktivno se bavi fotografijom. Na vlastitom Facebook i Instagram profilu mogu se vidjeti radovi. Sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi.

Iva Znaor

Zvali su je Mali Picasso…

Mali Picasso bio mi je nadimak koji mi je nadjenuo otac, tada u vrtićkoj dobi još nisam znala tko je Picasso. Od malena pokazivala sam veliki interes za crtanje, velike formate i kolorite. Crtala sam po stražnjim stranama tatinih velikih plakata i postera, šaranja kredama po dvorištu i ulici. U nižim razredima osnovne škole pomagala sam sestri i crtala joj radove, a ona u 8. razredu. Tada nisam bila svjesna svoje likovne sposobnosti niti to smatrala nečim posebnim. Sjećam se jedne večeri u obiteljskoj kući u Malinskoj, kao jedanaestogodišnjakinja upitala sam oca da li postoji neka srednja škola gdje mogu samo crtati. Mislim da je već tada bilo jasno da se ozbiljno želim posvetiti svojoj velikoj ljubavi i strasti – umjetnosti. Kroz srednju školu otkrivala sam nešto posve novo, grafiku. Odbacujem velike formate i boje te počinjem raditi crno-bijelo. Otkrivam tu sebe u potpunosti. Na Akademiji, smjer grafike istražujem nove tehnike i metode, poput akvatinte, rezervaša, bakroreza, litografije, sitotiska. Gubila sam se u bojama na kojima su inzistirali profesori, stoga sam na drugoj godini prihvatila svoj likovni izričaj crno-bijelo i ostala u tome. Kada pogledam svoje radove unatrag nekoliko godina, tematski su obrađivali životinje ili portrete.

Postoji interes prema prikazivanju karaktera i emocija bliskih mi ljudi ili apsolutnih stranaca. Fotografiram prazne uličice i stare kuće moje rodne Malinske te ih pretvaram ih u bakropise. Maturalnim radom pod nazivom *Vedute otoka Krka* u tehnici suhe igle predstavila sam svoje viđenje mjesta. Tada sam se sasvim nesvjesno, zaljubila u grafiku.

Onda se desila Afrika…

U kolovozu 2014. godine, odlazim na putovanje u jedan drugi svijet, Afriku što me uvelike inspiriralo. Započinjem seriju portreta ljudi koje sam fotografirala boraveći u Keniji i Tanzaniji. Profesorica iz grafike izrazila je čuđenje da sam ostala vjerna crno-bijelom prikazu jer je Afrika sva u bojama. *Asante Afrika* što na svahiliju znači *Hvala Afrika* naziv je moje serije od 15 portreta djevojčica iz doma za napuštenu djecu koje sam izvela u tehnici litografije. Ovaj ciklus mi ostaje kao jedan od najdražih i najupečatljivijih do sada i s time sam ušla u suradnju s Riječkom nadbiskupijom te sam u tehnici litografije i sitotiska ručno otisnula preko 250 platnenih torbi s likovima afričkih djevojčica.

Zamisao je bila da se torbe prodaju po župama u Rijeci te da sav prikupljen novac ide za potrebe katoličkih misija. Veliki interes ostalih župa u Hrvatskoj pa čak i u Bosni i Hercegovini rezultirao je da smo izradili preko 1000 torbi, što ručno što u tiskari koje su se prodavale diljem Hrvatske na Svjetski dan misija.

Izuzetno mi je drago da kardinal Josip Bozanić posjeduje jednu moju torbu.

No, tu nije kraj, ima još…

Usporedno s time, radim i na grafikama iz serije *S Trsata*. Fotografiram šume i drveća u parkovima na Trsatu te prema tome izrađujem crno bijele linoreze i sitotiske.

Na četvrtoj godini akademije ponovo se posvećujem litografiji u kojoj prikazujem životinje te cijeli semestar radima na crtežima sova.

Trenutno radim na nekoliko portreta u linorezu i seriji bakropisa *Prošlost-sadašnjost*. *Prošlost-sadašnjost* je moja vizija vlastitih životnih iskustva i osobni podsjetnik da je sve u životu prolazno. Spajajući negativna iskustva iz svoje prošlosti sa srećom i zahvalnošću koju imam danas, napravila sam nekoliko bakropisa kojima sam se izrazila i definirala likovni rukopis.

Prošlost/Sadašnjost

Gdje inače Ivu možemo sresti?

Uglavnom sam svugdje, ali me nema nigdje! Jutra provodim u ateljeu, popodneva obično fotografiram, a navečer crtam nove skice ili obrađujem fotografije. Volim meditirati na svom prozoru u stanu na 9.katu gdje imam divan pogled na voljeni mi grad Rijeku, tada se u kasnim noćnim satima rađaju nove ideje. Ako imam slobodan vikend odem u Malinsku s ocem i sestrama i uživam u dugim šetnjama s psom.

Daljnje vizije i planovi?

Po završetku akademije planiram opet posjetiti Afriku gdje se nadam da će mi se misli i vizije iskristalizirati. Po povratku ću odraditi godinu dana staža i položiti stručni ispit, kako bih mogla predavati u školi, no moja ljubav i posvećenost prema fotografiji je sve veća i jača, pa me možda život odvede u tome smjeru. Neka stvari do kraja jednostavno ne možeš isplanirati, a u tome i jest ljepota življenja…

Ivu inače poznajem s evenata ali ona nije eventuša, ona se tamo krije iza fotoobjektiva. Lijepa, mlada, talentirana i ne samo za umjetnost, mnogo je tu priča koje će se još čuti o ovoj djevojci. Mene je dojmila osmijehom jer dok fotka čitaj radi ona se smije. Vidi se da uživa, a uživa jer je birala hobije, poslove, struku i dobro izabrala. Izabrala je bez puno promišljanja i kolač koji voli, što mi je reklo mnogo njoj i jasno mi je bilo da slijedi jedan ugodan razgovor u kojem se zna šta se hoće. I ja sam uvijek znala šta hoću,  danas još bolje šta neću. Iva to radi s lakoćom, nasmije se i uzme šta joj se dopada, svijet je tvoj!

Pripremila:Maja Vizjak

Foto: privatni arhiv Ive Znaor, Eni Brušnjak

Zahvala: RICA

Vaši komentari