ZTC

Iva Znaor završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, smjer grafički dizajn, te nakon srednje upisuje studij Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafika. Stvara u grafičkom ateljeu na akademiji i aktivno se bavi fotografijom. Na vlastitom Facebook i Instagram profilu mogu se vidjeti radovi. Sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi.

Iva Znaor

Zvali su je Mali Picasso…

MY SPIRIT

Mali Picasso bio mi je nadimak koji mi je nadjenuo otac, tada u vrtićkoj dobi još nisam znala tko je Picasso. Od malena pokazivala sam veliki interes za crtanje, velike formate i kolorite. Crtala sam po stražnjim stranama tatinih velikih plakata i postera, šaranja kredama po dvorištu i ulici. U nižim razredima osnovne škole pomagala sam sestri i crtala joj radove, a ona u 8. razredu. Tada nisam bila svjesna svoje likovne sposobnosti niti to smatrala nečim posebnim. Sjećam se jedne večeri u obiteljskoj kući u Malinskoj, kao jedanaestogodišnjakinja upitala sam oca da li postoji neka srednja škola gdje mogu samo crtati. Mislim da je već tada bilo jasno da se ozbiljno želim posvetiti svojoj velikoj ljubavi i strasti – umjetnosti. Kroz srednju školu otkrivala sam nešto posve novo, grafiku. Odbacujem velike formate i boje te počinjem raditi crno-bijelo. Otkrivam tu sebe u potpunosti. Na Akademiji, smjer grafike istražujem nove tehnike i metode, poput akvatinte, rezervaša, bakroreza, litografije, sitotiska. Gubila sam se u bojama na kojima su inzistirali profesori, stoga sam na drugoj godini prihvatila svoj likovni izričaj crno-bijelo i ostala u tome. Kada pogledam svoje radove unatrag nekoliko godina, tematski su obrađivali životinje ili portrete.

Postoji interes prema prikazivanju karaktera i emocija bliskih mi ljudi ili apsolutnih stranaca. Fotografiram prazne uličice i stare kuće moje rodne Malinske te ih pretvaram ih u bakropise. Maturalnim radom pod nazivom *Vedute otoka Krka* u tehnici suhe igle predstavila sam svoje viđenje mjesta. Tada sam se sasvim nesvjesno, zaljubila u grafiku.

Onda se desila Afrika…

U kolovozu 2014. godine, odlazim na putovanje u jedan drugi svijet, Afriku što me uvelike inspiriralo. Započinjem seriju portreta ljudi koje sam fotografirala boraveći u Keniji i Tanzaniji. Profesorica iz grafike izrazila je čuđenje da sam ostala vjerna crno-bijelom prikazu jer je Afrika sva u bojama. *Asante Afrika* što na svahiliju znači *Hvala Afrika* naziv je moje serije od 15 portreta djevojčica iz doma za napuštenu djecu koje sam izvela u tehnici litografije. Ovaj ciklus mi ostaje kao jedan od najdražih i najupečatljivijih do sada i s time sam ušla u suradnju s Riječkom nadbiskupijom te sam u tehnici litografije i sitotiska ručno otisnula preko 250 platnenih torbi s likovima afričkih djevojčica.

Zamisao je bila da se torbe prodaju po župama u Rijeci te da sav prikupljen novac ide za potrebe katoličkih misija. Veliki interes ostalih župa u Hrvatskoj pa čak i u Bosni i Hercegovini rezultirao je da smo izradili preko 1000 torbi, što ručno što u tiskari koje su se prodavale diljem Hrvatske na Svjetski dan misija.

Izuzetno mi je drago da kardinal Josip Bozanić posjeduje jednu moju torbu.

No, tu nije kraj, ima još…

Usporedno s time, radim i na grafikama iz serije *S Trsata*. Fotografiram šume i drveća u parkovima na Trsatu te prema tome izrađujem crno bijele linoreze i sitotiske.

Na četvrtoj godini akademije ponovo se posvećujem litografiji u kojoj prikazujem životinje te cijeli semestar radima na crtežima sova.

Trenutno radim na nekoliko portreta u linorezu i seriji bakropisa *Prošlost-sadašnjost*. *Prošlost-sadašnjost* je moja vizija vlastitih životnih iskustva i osobni podsjetnik da je sve u životu prolazno. Spajajući negativna iskustva iz svoje prošlosti sa srećom i zahvalnošću koju imam danas, napravila sam nekoliko bakropisa kojima sam se izrazila i definirala likovni rukopis.

Prošlost/Sadašnjost

Gdje inače Ivu možemo sresti?

Uglavnom sam svugdje, ali me nema nigdje! Jutra provodim u ateljeu, popodneva obično fotografiram, a navečer crtam nove skice ili obrađujem fotografije. Volim meditirati na svom prozoru u stanu na 9.katu gdje imam divan pogled na voljeni mi grad Rijeku, tada se u kasnim noćnim satima rađaju nove ideje. Ako imam slobodan vikend odem u Malinsku s ocem i sestrama i uživam u dugim šetnjama s psom.

Daljnje vizije i planovi?

Po završetku akademije planiram opet posjetiti Afriku gdje se nadam da će mi se misli i vizije iskristalizirati. Po povratku ću odraditi godinu dana staža i položiti stručni ispit, kako bih mogla predavati u školi, no moja ljubav i posvećenost prema fotografiji je sve veća i jača, pa me možda život odvede u tome smjeru. Neka stvari do kraja jednostavno ne možeš isplanirati, a u tome i jest ljepota življenja…

Ivu inače poznajem s evenata ali ona nije eventuša, ona se tamo krije iza fotoobjektiva. Lijepa, mlada, talentirana i ne samo za umjetnost, mnogo je tu priča koje će se još čuti o ovoj djevojci. Mene je dojmila osmijehom jer dok fotka čitaj radi ona se smije. Vidi se da uživa, a uživa jer je birala hobije, poslove, struku i dobro izabrala. Izabrala je bez puno promišljanja i kolač koji voli, što mi je reklo mnogo njoj i jasno mi je bilo da slijedi jedan ugodan razgovor u kojem se zna šta se hoće. I ja sam uvijek znala šta hoću,  danas još bolje šta neću. Iva to radi s lakoćom, nasmije se i uzme šta joj se dopada, svijet je tvoj!

Pripremila:Maja Vizjak

Foto: privatni arhiv Ive Znaor, Eni Brušnjak

Zahvala: RICA

SALLY