SALLY

Dijana Trtalj nakon završene Ekonomske škole i Hotelijerskog  fakulteta u Opatiji, „ekonomistica“ odlučuje svoj hobi akademski proširiti i nadograditi pa upisuje u kasnim tridesetim godinama Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje je početkom rujna 2018. stekla zvanje magistre primijenjene umjetnosti obranivši svoj diplomski rad pod nazivom Promijenjivost oblika – tektonika kiparske forme. Nakon završenog tečaja keramike na Narodnom učilištu u Rijeci, pod vodstvom Borisa Roce, ona i tri kolegice odlučile su pokrenuti udrugu u kojoj se dalje nastavila baviti stvaralaštvom u keramici.  Udruga RI KE i danas djeluje u prostorijama Udruge gluhih i nagluhih PGŽ, ali Dijana sada radi u studiju u Vodovodnoj ulici, koji dijeli sa umjetnicom Dunjom Demaritini. Prije Akademije sudjelovala je na više umjetničkih kolonija u Hrvatskoj i van nje. Tijekom studiranja na Akademiji sudjelovala je na skupnim izložbama studenata, a 2016. predstavljala Akademiju u međunarodnoj kiparskoj školi Montraker u Vrsaru. Iste je godine na poziv slikarice Marije Volkmer, imala sa njom zajedničku izložbu u galeriji Juraj Klović u Rijeci. 2017. godine postaje član HDLURI, a 2018. sudjeluje na Trijenalu hrvatskog kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci. Izložba je otvorena do 11. studenog,  pa svi ljubitelji kiparstva još uvijek stignu obići radove hrvatskih umjetnika u Zagrebu. Više o Dijani možete sazati na:

Facebook: Studio  DDT

MY SPIRIT

Instagram: Dijana Trtanj

Kako je sve krenulo?

Cijela priča se dosta polako razvijala. Počelo je tako da sam kupila blok gline u Isi na Matuljima. I tako je ta glina stajala nekoliko mjeseci jer nisam znala odakle krenuti, kako se glina ponaša, gdje ću je paliti… Jednog dana sam u Novom listu vidjela da na Narodnom učilištu kreće početni tečaj keramike i to je bio početak svega. Iako sam i prije toga išla na jedan tečaj, ovaj je od početka razrađivao oblikovanje gline i upoznavanje samog materijala. Slijedilo je osnivanje udruge, kupile smo zajednički peć za keramiku, kolo i krenule u rad. Ustvari nam je trebalo mjesto gdje ćemo raditi, a i udruženim snagama smo lakše nabavile osnovna sredstva za rad. Tako smo i dvije godine za redom izradile nagrade za Fiumanku, što nam je bila posebna čast. Kad se baviš nekim hobijem, kao što je keramika, s vremenom upoznaš ljude sa istim interesima. Tako mi je palo na pamet da bih se možda mogla pokušati upisati na Akademiju u Rijeci. Tada sam već upoznala Mariju Volkmer, slikaricu sa kojom sam se sprijateljila. Ona me uputila u o snove crtanja i slikanja koje su mi bile potrebne za prijemni, i još jednom joj hvala na tome. Zbog jednog nesporazuma, čak sam položila i  državnu maturu, zbog koje sam na prijemni išla u rujnu umjesto na prvi rok. Na prvi spomen državne mature mislila sam odustati od svega, ipak je prošlo dosta godina od kada sam sjedila u školskim klupama. Ali, očito je želja da probam nešto novo bila jača od prepreka, pa sam tako i državnu maturu položila.

Kako izgledaju prijamni na akademiju? Kako si ti to doživjela?

Prijemni je također bio jedan šok, vidjeti sve te mlade ljude sa mapama prepunim radova malo me prepalo. U isto vrijeme bila sam i ushićena što među njima, ali i prestrašena. Šta ako mi sad kažu zašto sam uopće došla, odakle mi ideja da mi je tu mjesto? Nakon objave rezultata i kad sam shvatila da sam primljena, nije bilo kraja sreći. I tako je krenulo sve u jednom novom smjeru. Sada, nakon završene Akademije, mogu reći da je to, bez obzira na mane i nedostatke kojih svugdje ima, jedna posebna energija, profesori i kolege sa kojima je odnos sasvim drugačiji od onoga kako je bilo na Hotelijerskom. Naravno, radi se o dva skroz različita tipa studiranja.

Opiši nam što i kako radiš…

Moji zadnji radovi inspirirani su industrijskom baštinom Rijeke. To je ono što me okružuje u ateljeu u Vodovodnoj, a i Ružićeva ulica koja je preko puta, puna je napuštenih industrijskih postrojenja. Oronule fasade, cigle koje izviruju ispod njih, zahrđale željezne konstrukcije, popucali beton sa patinom vremena, granitne kocke koje nestaju, sve to mi je likovno zanimljivo. I zato sam to odlučila pretočiti u svoj rad. Tako je moj rad Put, koji sam izlagala u Kloviču, inspiriran granitnim kockama kojima su se nekada popločavale ulice. Napravila sam 555 keramičkih prizmi koje sam za tu prigodu poslagala u obliku ceste, popločila dio poda u galeriji. Isti rad moguće je transformirati i mijenjati njegovu pojavnost, pa sam ga  za Trijenale hrvatskog kiparstva prijavila složivši sve te prizme u jednu nehajnu hrpu. Diplomski rad temelji se na prikazu dijela grada kojim se krećem svaki dan. Kako mi je najlakše izražavati se u glini, tako je i on oblikovan u tom materijalu. Pokazuje tektoniku tla u centru grada gdje živim i radim, pa do Trsata i kampusa, gdje je Akademija. Za razliku od Puta koji posjeduje koloristiku različitih glina, ovaj rad je minimaliziran na čiste oblike iz kojih iščitavamo geološko područje dijela Rijeke. Tekstura je gruba i to je poveznica sa prolaznošću, promijenjivošću, erozijom pod utjecajem vremena. Uz to, izrađujem i uporabnu keramiku. Zadnjih godinu dana počela sam izrađivati šalice, tanjuriće, zdjelice… Sve ono što bih mogla prodati i tako si priskrbiti sredstva za daljnji rad. Drago mi je kad se to ljudima svidi i kada požele  to imati u svom domu ili pokloniti dragim ljudima.

Za kraj vizija…

Nadam se da ću i nakon završetka Akademije raditi na radovima koji me ispunjavaju, koji nažalost nisu profitabilni ali čovjeka vesele. Plan mi je malo promijeniti medij, jako mi se sviđa beton, njegova sirovost ali i glatkoća koju je moguće dobiti.  Nastaviti ću i sa izrađivanjem onoga što se može prodati i tako zaraditi nešto. Družiti se i dalje sa kolegama sa Akademije sa kojima me veže ljubav za stvaranjem i umjetnošću, kao i sa svojim prijateljima koji su mi, iako nisu vezani za područje umjetnosti, bili podrška cijelo vrijeme. Voljela bih kada bi jednog dana sve te napuštene industrijske zgrade, pune potenicijala,, zaživjele i oživjele, pružajući dom umjetnicima različitih interesa koji bi ih otrgnuli od umiranja…

Zahvala: Lido Beach bar

Foto Nikki Vancaš

Pripremila: Maja Vizjak

ADVENT NA GRADINI