MENU
Jan_razgovor

Grad koji kreira: Kava, kolač, fotoaparat Jana Mastrovića

Jan Mastrović već u srednjoškolskim danima Srednje talijanske škole u Rijeci, počinje se baviti fotografijom. Danas je student treće godine Pomorskog fakulteta na smjeru Nautike i tehnologije pomorskog prometa. Fotografijom se bavi već 5 godina, a najviše ga intrigira fotografirati prirodu i sport u prirodi. Sebe ne voli zvati niti umjetnikom, niti fotografom jer smatra da bih s tim uvrijedio nekoga tko se školovao za to te netko tko ima potrebiti papir. Umjetnik može, ali vrlo često i ne mora biti osoba koja se bavi umjetnošću, ističe. Doma su uvijek imali nekoliko fotoaparata, za fotografiranje obiteljskih prigodi, za putovanja, i slično. Jednoga dana odlučio je uzeti fotoaparat u ruke i vidjeti kako to zapravo funkcionira. U nadi da će biti lakše od crtanja ili slikanja čemu nikada nije bio vičan uzeo je fotoaparat u ruke. Naravno, bio je u krivu. Fotografija nije nimalo lagana i treba joj se jako posvetiti danas konstatira. Tako se rodila ljubav i počeo je sve više učiti, čitati, gledati videa i radove drugih fotografa. Kao zaljubljenik u prirodu, često ju nalazi najljepšim motivom, bila živa ili mrtva priroda.

Jan Mastrović

Sudjelovao je na izložbama članova Fotokluba Rijeka, od čega valja izdvojiti Inventura te natječaj Županija u jednom danu i Jedra Kvarnera.

fb:https://www.facebook.com/MastrovicPhotography/

insta: https://www.instagram.com/mastrovicphotography/

Kako je krenulo učenje fotografije?

Prvo sam fotkao pogled s balkona, pa sam počeo šetati sa fotićem. Počeo sam shvaćati kako zapravo aparat funkcionira, kako svjetlo prolazi kroz leće, prestao sam koristiti automatski način. Pokvario sam prvi fotoaparat. Čekao sam šest mjeseci da kupim novi, štedio sam, malo su mi roditelji pomogli, i onda je konačno došao. U tih 6 mjeseci sam dosta stvari pročitao, gledao i jedva sam čekao da ih mogu realizirati. Nastala jedna od prvih kolekcija fotografija šah figura, s imenom *Are you sure you want to play this game*. Inače član sam Fotokluba Rijeka, koji je imao svoju posebnu sekciju za mlade pod mentorstvom Tanje Rogić (Ljubojević), i Marijane Mavić. Imali smo zadaće koje smo radili te međusobno komentiranje radova.

Jan u društvu Maje Vizjak

Sve te konstruktivne kritike učinile su svoje. Počeo sam upoznavati i fotografe koji su mi isto tako ukazali na detalje.

Kada si uočio da si najviše napredovao, da je to razina da možeš raditi na van tj za druge?

Jednostavno se desilo. Krenulo je. Neki su me ljudi pitali ako bih im fotkao nešto. Naravno, sav sretan sam odgovorio da. Jedan, drugi, treći poslić, i tako je sve to krenulo.

Kako izgleda kreativni proces?

Vrlo je jednostavan. Uzmem aparat, i fotkam! Šalu na stranu. Imam već mnogo ideja koje želim razraditi, ali ih ne *silujem*. Čekam trenutak kada ću vidjeti kadar i detalj koji mi odgovara za tu ideju koju imam na umu i fotografiram. Ne volim namještene fotografije, uživam hvatajući trenutke fotografirajući nešto neponovljivo.

Neki zanimljivi projekt na kojem si radio?

Ovo ljeto radio sam kao službeni fotograf City Gamesa. Tamo je bilo uistinu jako puno zanimljivih trenutaka koje je treba uhvatiti, te je to bilo dosta izazovno. Uz to spoj prirode i sporta koje svoj vrhunac dostiže na trail utrkama nekada nisu samo fotografski zahtjevne, već za zahtjevno doći na neku spektakulatnu lokaciju. Na prošloj utrci koju sam fotografirao prešao sam preko 25km.

Gdje te možemo susresti s fotoaparatom oko vrata?

To je jako dobro pitanje, jer ni Jan sam to ne zna odgovoriti. Kako se bavim s puno stvari u životu, stvarno sam na sve strane. Često mi ljudi govore da *iz paštete izlazim* što je u neku ruku i istina. Kao student okušao sam u dosta studentskih poslova, bavim se sportom, što uključuje trail, orijenacijsko te cestovno trčanje, alpinizam, nekada znam ići na biciklu te na kraju fotografija. Kako sam upoznao puno ljudi na svim tim aktivnostima to mi je otvorilo mnogo prilika za razne poslove. Tako da me se može vidjeti kako trčim negdje ili nešto fotkam, a najrjeđe ćete me naći doma.

Šta dalje kada završiš fakultet? Vidiš li se ozbiljnije u fotografiji ili samo kao hobby?

Vidim se tri mjeseca na brodu, a tri mjeseca putujući negdje i fotografirajući. San mi je otići u Afriku fotografirati lavove, i na Antartiku pingvine. Naveo sam sada dva ekstrema, no ono što me privlači je wildlife fotografija, i svi njezini aspekti. Sjediti na jednom mjestu 5 dana i 5 noći te čekajući da se 2 lava potuku, ili slične situacije. Naravno, htio bih imati svoj prostor gdje bi mogao izlagati jer puno mi je draže vidjeti razvijenu fotografiju od one na ekranu.

Ugostila sam u rubrici i još će ih biti, mnogo mladih ljudi što s akademija ali bilo je tu i amatera koji jako lijepo, kvalitetno i studiozno kreativno rade. Budimo realni informacije su nam dostupnije više neko ikada i zašto ih ne iskoristiti da rade za nas. Budućnost edukacija će biti online tj na daljinu svima i lako dostupne. Digitalna fotografija, pogotovo obrada iste je jedno od tih zahvalnih područja što se suvereno može savladati i u privatnosti vlastitoga doma, a na pojedincu je koliko će duboko zariti u to. Do kuda će nadahnuti pojedinci poput Jana stići, radujemo se vidjeti!

Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija Nikki Vancaš

Zahvala Vintage bar

 

Vaši komentari