ZTC

Nika Keller nakon završene Prve riječke hrvatske gimnazije upisuje Arhitektonski fakultet na Sveučilištu u Ljubljani. Posljednje dvije godine kao apsolvent aktivno sudjeluje u radu arhitektonskog Studia Kreitmayer u Ljubljani. Po povratku u Rijeku vještine arhitektonskog projektiranja usavršava u arhitektonskim uredima Dražul Glušica arhitekti, Studio Remik te Studio Rechner. 2014. godine prijavljuje se na program cjeloživotnog učenja Leonardo da Vinci, te kroz EU projekt „Arhtekti u Europi“ 6 mjeseci provodi u studiju Roldán+Berengué arqts u Barceloni. Posljednje tri i pol godine kao vanjski suradnik radi u arhitektonskom odijeljenju brodogradilišta Meyerwerft u Njemačkoj, u potpunosti se orijentiravši na interijere kruzera.

Nika Keller

Više o Niki možete saznati na

Linkenin: https://www.linkedin.com/in/nika-keller-18541585/

Kako je sve krenulo?

Najteže je pričati o sebi, ali čini mi se kao da sam oduvijek bila kreativno dijete, često uključena u razne likovne, glumačke i recitatorske radionice i Lidrana. Za sebe uvijek kažem da sam prije svega bila strastveni sportaš, te mislim da me je baš sport naučio predanosti i upornosti u radu. Na moj konačni odabir arhitekture kao zanimanja je naviše utjecala moja majka, ona je arhitekturu prepoznala kao poziv u kojem ću pomiriti svoju umjetničku stranu i ljubav za prirodnim znanostima; i nije uopće pogriješila, tu sam odmah zaplivala. Po povratku iz Ljubljane bila sam intenzivno uključena u rad Društva arhitekata; svojedobno smo pokrenuli Sekciju mladih i prvu likovnu A. Radionicu, koja i danas aktivno djeluje pod vodstvom kolegice Gorane Stipeč Brlić, a mene je život nekako odnio u druge („kruzerske“) vode.

Projektiraš brodske interijere, reci nam malo više o tome…

Posao kojim se trenutno bavim izuzetno je izazovan i dinamičan, brodogradilište Meyerwerft u prosjeku isporučuje otprilike 2,5 kruzera godišnje, a cijeli proces od potpisivanje ugovora do isporuke traje nešto više od 2 godine. U ovome poslu nema vremena za pogreške, ponekad se u mjesec dana koje provedem radeći u Rijeci, u brodogradilištu izgrade sve kino dvorane ili cijeli interijer jednog restorana. Trenutno radim kao dio tima zaduženog za izgradnju novog LNG kruzera Iona, za komapniju P&O Cruises, članicu Carnival korporacije; čija isporuka je predviđena za travanj 2020, a brod još uvijek nije formiran u jednu cjelinu. Unutrašnje uređenje i vanjski deckovi su u glavnom fokusu brodovlasnika, pa neprekidno surađujemo sa vodećim svjetskim arhitektima poput ureda Jestico & Whilesa i Richmond hospitality iz Londona, ili Partner ship design iz Hamburga. Kruzeri su vrhunac inovacije i tehnologije u brodogradnji, pa neprekidno učim nove detelje vezane za posao; primjerice u jednom od restorana brodovlasnik je odučio ugraditi craft proivodnju domaćeg gina; obzirom da smo se prvi puta susreli sa takvih zahtjevom; osim interijera, bilo je potrebno razriješti sva tehnološka pitanja, te zadovoljiti sve standarde i propise. Sličan posao nas čeka na kopiji navedenog broda, gdje su u tijeku pregovori za 3D efekt escape room, pomičnu platformu, baziranu na temu pronalaksa Atlantide; još jedno tehnološki vrlo zahtjevno i interijerski izazovno rješenje, ali možda sam Vam sada već previše otkrila.

Gdje je naša Rijeka u cijeloj toj priči…

Uvijek sa sjetom slušam priče i pratim sudbinu naših brodogradilišta; Rijeka je prepuna kvalitetnog mladog kadra; brodograditelja, brodostrojara, inžinjera elektrotehnike i drugih koji nažalost svoje znanje i iskustvo prodaju „tamo negdje vani„ ; možda je iluzija poželjeti da to isto znanje obogatimo tu kod nas u našoj maloj Hrvatskoj.

Živiš na relaciji Hrvatska-Njemačka…

Trenutno živim „u koferu“ na stalnoj relaciji Hrvatska – Njemačka, pa se ljudi često iznenade kad me vide na cesti, jer obično očekuju da sam na drugom dijelu Europe. Inače sam ljubitelj putovanja pa najčešće i u pauzi od posla pobjegnem na neke egzotične lokacije. U Rijeci se najviše volim spustiti sa Krimeje do grada na jutarnju vikend kavu na placu, obično u Zajc, pa onda u Prirodu i društvo na brzinski snack, skoknem ponekad i do Bar-bara ili u Cukar i kafe. Popodneva obično provodim u šetnji sa psom na Trsatu ili u Kostreni, a ljetne večeri naravno u nezaobilaznom Pajolu.

Za kraj vizija…

U arhitekturi su me oduvijek oduševljavali detalji, jasne i skrivene ideje, opčinjenost prostorom, onaj „wow“ trenutak; voljela bi da projekti na kojim radim odišu istim vrijednostima. Trenutno sam opčinjena svijetom brodova i mogućnostima koje pruža rad u inozemstvu, bez neke jasne vizije, ali uvijek nekako po vlastitiom nahođenju, kad kucne čas, skočit ću uneku novu avanturu bez previše razmišljanja.

Baš sam nedavno naletila na odličan citat, kradem i prenosim u cijelosti: „With healthy madness and a bad memory life becomes a wonderful journey!“

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Deny Balaban

Zahvala: Cacao

Vaši komentari
DUX NEKRETNINE