SALLY

Dora Frka nakon Prve riječke hrvatske gimnazije upisuje Veleučilište u Rijeci smjer cestovni promet. Od 2004. bavi se baletom te je do 2011. plesala u Plesnoj radionici M kod Milice Rod i Irine Koteles. U Plesnoj radionici M nastupala je u raznim ulogama u predstavama kao što su Coppelia, Čarobnjak iz Oza, Mala vještica, Zvonar crkve Notre dame, Alisa u zemlji čudesa i Mala sirena. Od 2011. godine pleše u Dance studiu Oxana Brandibura te od tada svake godine sa svojim kolegama plesačima ide na natjecanja u kategoriji klasični balet i karatkerni ples. Najčešća su to natjecanje Dance Fest Novi sad te ESDU u Hrvatskoj. Unatoč tome što joj balet nije karijera shvaća ga veoma ozbiljno te od svoje sedme godine nije prestala plesati odnosno ići na treninge i probe. Više o Dori možete saznati na:

Facebook: Dora Frka

Instagram: dora_frka

ZTC

Dora Frka

Kako je sve počelo?!

Sa svojih sedam godina jako sam se htjela baviti nekim sportom te mi se od svih najviše svidjela gimnastika. Nitko od mojih tadašnjih prijatelja nije pohađao satove gimnastike, stoga me je bilo malo strah, jer nisam znala što očekivati i hoću li se snaći u tome. Rado sam pristala na prijedlog svoje majke da se upišem na balet gdje je moja najbolja prijeteljica. Sutradan smo zajedno otišle na trening te mi je sve bilo nepoznato, a nisam niti imala baletne papučice. Prvih nekoliko godina bile su teške, a ponekad i nezanimljive ali zahvaljujući svojim roditeljima koji su me uvjeravali da ne odustajem naučila sam većinu tehnike te počela uživati u plesu. Kada plesač savlada tehniku tek tada se može u potpunosti prepustiti plesanju i ulozi koju on predstavlja na bilo kakvom nastupu. Također je važno da plesač svoj karakter i emociju “vježba” i na baletnom classu, stoga mi je posebno draga rečenica “Each class is like a performance”. Takvim pristupom poboljšava se kvaliteta nastupa ali i nervoza koja se javlja pred isti.

Onda si ušla u natjecateljsku kategoriju?

Osobno su mi vrlo draga plesna natjecanja zbog toga što mogu vidjeti kako plešu druge baletne skupine, ali i skupine iz drugih disciplina kao što je to na primjer contemporary dance odnosno suvremeni ples, kojeg volim gledati ali nemam interesa plesati. U nekoliko navrata sam ga probala plesati i nije mi išao ali mi je drago da sam probala jer sam se tako samo prisjetila zašto plešem samo klasični balet. Najdraža plesna točka bila mi je divertisman iz baleta “Orašar” takozvani Valcer pahuljica otplesana prvi put 2013. na internacionalnom natjecanju Novom Sadu, sa kojim smo osvojili prvo mjesto. Iste godine osvojili smo prvo mjesto na državnom natjecanju “ESDU” u Zagrebu sa koreografijom “Oriental pas de deux”, a sljedećih godina plesali smo Španjolski ples iz Orašara pod nazivom “Danza Espanola”. 2016. godine započeli smo i sa karakternim plesovima, među prvima ruski i orijentalni sa kojima smo osim natjecanja plesali i na više produkcija i događanja. 2017. godina je bila godina orijentalnih plesova pod nazivima “Arabian eyes” i “Magic carpet”. Ove smo godine, kao i svake, prisustvovali na ESDU ove godine održanom u Opatiji sa koreografijom Masquerade Waltz na glazbu Masquerade Arama Khachaturiana. Osim toga, plesala sam solo koreografiju pod nazivom “Sunrise variation”. Sve koreografije plesane na natjecanjima koreografirao je Tomislav Mužević zajedno sa našom trenericom Oxanom Brandibura, a osim njih pedagozi su nam i Irina i Andrei Koteles, solisti riječkog baleta HNK Ivana pl. Zajca, kod kojih smo plesali u ovogodišnjoj predstavi “Coppelia”. I ove sezone spremamo se na ista natjecanja sa novim koreografijama.

Šta je za tebe ples, balet?

Smatram da mi je znanje stečeno kod spomenutih pedagoga bilo veoma korisno, ponekad i korisnije nego da sam pohađala osnovnu baletnu školu jer mislim da nije toliko bitan naziv obrazovanja već tko je pedagog i kakav je njegov rad. Rad sa više pedagoga pruža i više znanja. Iako mi balet nije profesija voljela bih se uvijek baviti klasičnim baletom te mogu reći da me nikada nijedna obaveza nije u tome spriječila. Smatram da kada nešto dovoljno voliš uvijek se za to nađe vremena i sredstava, ostalo su samo izlike.

Gdje te se inače može sresti?

Ovisi o godišnjem dobu, živim u Kraljevici ali svaki sam dan u Rijeci zbog obaveza. Najčešće su to fakultet, baletni treninzi tri puta tjedno i baletne probe vikendom kada se nalazimo u našoj dvorani na Piramidi. Osim baleta volim i ronjenje te tako svaki slobodan vikend planiram zaron, na Oštru, Selcu ili Kostreni. Po ljeti, mojem najdražem godišnjem dobu, koristim svaki trenutak za odlazak na plažu ili jedrilicu, već spomenuto ronjenje i barem jedan festival elektroničke glazbe ili party.

Balet nije tehnika nego način izražavanja koji dolazi bliže unutarnjem jeziku čovjeka od bilo kojeg drugog!


Foto Nikki Vancaš/privatni arhiv D.F.

Pripremila: Maja Vizjak

 

ADVENT NA GRADINI