SALLY

Nicol Načinović nakon srednje škole Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli upisuje akademiju Primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Upisala je smjer likovne pedagogije sa glavnim modulom slikarstva. Stvara u svojem ateljeu na Akademiji gdje ju možete često susresti Eksperimentira sa  raznovrsnim materijalom i napravama , bavi se reciklažom elektronskih uređaja. Izlagala je u Labinu, Pićnu, Puli, Trstu, Zagrebu, Karlovcu i Rijeci i to ”Crtež, akt, ploha” koju će uvijek pamtiti u Labinu s udrugom Alfa Albona; ”Na radost prirode”(galerija Pićan),”7 trienale akvarela” (galerija Vjekoslav Karas) ,Artefatto (Trst), ”Tonske skale” (Rijeka ), ”Noć Akademije” (Rijeka), Gladne noći (Labin), ”Introspekcija” (Lovran), Rijeka mini art (galerija Klović Rijeka), Micro-Macro 2 (galerija SKC), Bunt (galerija SKC), ”Amputacija bezidentitetizma” (galerija Greta Zagreb),’ ‘Dan D”polazište Gotovac (galerija SKC), ”Mi smo tu” (Rijeka) , Tjedan dizajna (Zagreb), Simultacije (galerija SkC), projekt participativni muzeji u zajednici. 2016. godine priključila se portalu Fiuman.hr u želji da volontira kao novinar. Intervjuirala je svoje kolege, umjetnike i glazbenike. Kasnije se priključila portalu informiraj.me, a želja i cilj kao volonteru bila je biti aktivan, dati potporu kulturi. 2017.  poslala je po prvi put svoju poeziju na natječaj Riječke perspektive. Poezija ”Ja sam noćas” prošla je na natječaju na što je izrazito ponosna jer je to bila njezina prva objavljenja poezija koju je čitala javno. Takva ju nova iskustva inspiriraju i motiviraju. Više o Nicol možete saznati na:

Facebook: https://www.facebook.com/nicol.nacinovic93

Kako je sve počelo? Od malena si bila *do grla* u bojicama, kolažima…

Kako sam bila sretno, hiperaktivno dijete, nisam voljela spavati u popodnevnim satima pa sam pronašla kreativno rješenje i za taj problem; stvarala bih male lutkice od papira i raznog pribora te radila predstave prije spavanja za drugu djecu. To je bilo umjesto kazete sa pričom i mog spavanja. Nakon toga vratila bih se na tepih koji je imao motive autića, ceste i crtala. Svoj talent naslijedila sam od djeda koji je volio crtati i filozofiju. Još kao dijete u vrtiću sam pokazivala interes prema stvaranju i kreativnim rješenjima. Voljela sam se igrati ali najsretnija bih bila kad bih stvarala i radila nešto kreativno sa drugom djecom i tetom u vrtiću poput čestitki za blagdane, velikih grupnih radova i priredbi. Sjećam se kreativnih zadataka koje bi nam tete zadale u vrtiću. Pravili bi nakit od raznog materijala, veliki grupni rad gdje bi se nadopunjavali i stvorili zajednički rad,  priredbe i još razne stvari. U osnovnoj školi upisala sam se na razne radionice i grupe; ples, gluma i likovna radionica. Na likovnoj radionici zavoljela sam akvarel i kolaž, što me dosta oslobodilo. Naučila sam nešto bitno, a to je da me ne smije biti strah pogriješiti u radu jer je i to bitan dio samog procesa. Ne smijem se bojati ako slučajno umrljam tušem papir jer je sve to dio procesa i time se oslobađam. Aktivno sam sudjelovala na likovnim radionicama cijelu osnovnu školu. 2009. godine upisala sam Školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli i time ostvarila svoju dugogodišnju želju u osnovnoj.

Kako izgledaju prijamni ispiti za umjetničke škole, akademije? Kako si ti to doživjela…

Sjećam se još u osnovnoj kada su nas pitali što želimo upisati , kako sam sa sigurnošću izjavila da želim ići samo u umjetničku. Na prijavnom za ŠPUD  morali smo crtati stolice, portret kako to inače biva. Sjećam se kako sam bila nervozna i uzbuđena oko rezultata upisa. Htjela sam upisati samo tu školu jer me jedino to i zanimalo. Nisam htjela upisati ništa drugo. Zatim sam 2013. godine upisala sam Akademiju Primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Rijeka me inspirira sama po sebi. Volim taj grad. Svoju prvu jutarnju kavu popijem u Kvarneriću. Volim njezin ritam i otvorenost.

Malo više o svojem radu?

Na diplomskoj godini počela sam eksperimentirati sa materijalom. Svaka je klasa studenata dobila svoj mali prostor na Akademiji tj. atelje gdje se može održavati nastava i stvarati. Tako sam ja bila sretna sa svojim kutkom na Akademiji. Svoj sam kutak oblijepila radovima i donijela sav zanimljiv pribor kojeg bih mogla obrađivati. Eksperimentiranje sa kolažom i akrilom, dovelo me do igranja sa malim limenim kutijicama od bombona i manjim predmetima, gdje sam počela pomišljati i stvarati veće radove. Kreativnost nema granice i ja ne želim slijediti pravila. Volim stvarati radove od televizija, usisavača, raznih igračaka. Često bi me ljudi sretali prije nastave sa nekim zanimljivim materijalom koji bi mi netko poklonio i uveselio me, zanimljiva stara televizija, igračke, fen ,dijelovi laptopa, kutije za voće. Volim spajati razno razne elemente. Zahvaljujem se svakome tko mi je poklonio zanimljivi materijal.

Pronalaziš se…

Posebnu čar mi imaju stvari koje sam susretala još u djetinjstvu;  limene kutijice koje su se kasnije koristile za šivaći pribor ili šećer, novine Globus, stare enciklopedije, i priče o kaubojima, albumi poštanskih maraka. Ljubitelj sam starih razglednica, filmova i fotografija. Često bih dolazila u Riječki antikvarijat Mali neboder gdje bih gledala razne zanimljive stare stvari koje više nisu u proizvodnji: majmuna koji pleše i svira, stare brojeve časopisa Kulise i razno razne knjige. Mene osobno najviše od svega inspiriraju međuljudski odnosi, filmovi, sustav obrazovanja i stanje u našoj državi. Vizija počinje u trenutku javljanja ideje o sistemu kojeg treba  poboljšati ,unaprijediti i mijenjati. Zbog toga svojim radovima dajem nova značenja te oni sami nerijetko postaju kritika, ostavljajući pritom svoju prvobitnu ulogu. Uz to što radim na svojim radovima, trudim se, pojednostaviti i poboljšati svoj način stvaranja. Želim napredovati i steći još iskustva u radu. U budućnosti voljela bih raditi svašta. Imam mnogo želja i volje za radom.

Koje bi izložbe izdvojila i zbog čega?

Izdvojila bih izložbu Artefatto u Trstu gdje sam izlagala rad ”The face of human”.  Ispod rada pisalo je na talijanskom i engleskom: Tko se pogleda u ogledalo, postaje čovjekom. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kolonu ljudi kako stoji ispred ogledala da se pogleda. Tema izložbe bila je humanost. I činilo mi se kao da sam u tim ljudima probudila nekakva propitivanja poput –” Što je to za vas osobno humanost?” ili” Da li smo dovoljno humani? -Ako je odgovor  da, prema kome i zašto?” ! 2014 na ljeto imala sam svoju samostalnu izložbu u Starom gradu u Labinu pod nazivom ”Crtež,akt,ploha” u organizaciji udruge za mlade Alfa Albona koja je dugi niz godina organizirala izložbe. Ovu izložbu ću uvijek pamtiti jer je bila moja prva izložba gdje sam izložila svoje radove.

Daljnje želje, vizije i planovi?

Voljela bih imati svoj vlastiti prostor za stvaranje,  putovati, surađivati sa umjetnicima iz inozemstva, upoznati mnogo zanimljivih ljudi i steći nova iskustva. Jednom, voljela bih postati profesorica i posvetiti se učenicima i studentima. No, najvažnije od svega jest da je čovjek sretan, ispunjen i da hrabro korača naprijed.

Zahvala: Caffe bar Vološćica

Foto Nikki Vancaš

Pripremila: Maja Vizjak

ADVENT NA GRADINI