Menu
jadrana

Grad koji kreira: Kava, kolač, art radionice Jadranke Lacković!

Jadranka Lacković iako se kao mala protivila ”prognozama” kako će zasigurno biti slikarica, a sanjala je da kao velika bude arheolog već su je u osnovnoj školi usmjerili na dodatne satove likovnog. U prvom osnovne išla je na likovni sa 4tim razredom, a nakon 4og razreda proslijedili su je na prijamni za LIADO (likovno istraživački atelier darovitih osnovnoškolaca). Prvu slikovnicu izdala je još kao osnovnoškolka. Sve nakon toga teklo je svojim tokom, prvo srednja škola za primijenjenu umjetnost i dizajn gdje stječe srednju stručnu spremu industrijskog dizajnera. Akademiju započinje kao grafičar ali kasnije bira slikarstvo te i danas najviše djeluje na polju dakle primijenjeno slikarstvo. Rijeka je dom njezinih brojnih murala i to u Klubu Palach, Križanićeva ulica, a krajem prošle godine osvanuo je i jedan u prolazu između restorana Zlatna školjka i tiskare Zambelli. Prepoznatljiva je ponajviše kroz ojoMAGico. Riječ je o brendu pod kojim stvara razne ilustracije te unikatni rukom oslikani nakit.


Nemožemo pričati o Jadranki i njezinom radu, a da pritom ne spomenemo fotografiju. Još krajem srednje škole počinje se intenzivnije baviti fotografijom, dokumentaristički fotografira koncerte što rezultira suradnjom sa brojnim hrvatskim glazbenim portalima i grupama. Fotografije su joj nagrađivane, objavljivane čak i u magazinima ”preko bare” i to 1x.com, JPGmag…). Tijekom studiranja razvila se još jedna ljubav i to ona ka kazalištu i kostimografiji, stoga je bilo logičan izbor diplomskog rada pod menstorstvom profesora Vladislavića na kolegiju Kostimografija i moda. Iako je radila na kazališnim predstavama i filmu, staž odlučuje odraditi u Gradskom kazalištu lutaka u Rijeci. Zaljubljuje se u svijet lutaka i završetkom staža pokreće sa prijateljicama kreativni atelier Artmašina u kojem danas provode brojne radionice i to radionicu izrade lutki i igrački, slikrastva, šivanja, pripreme za akademiju i dizajnerske fakultete.

Facebook: ArtMasina
Facebook: ojoMAGico

Artmašina, zvuči super, kako je nastala?
ArtMašina je projekt koji se kuhao u glavi jako jako dugo, a izrealizirao se u trenu. Dok sam bila na stažu u Kazalištu lutaka trebala sam voditi radionice za klince ali je prijavu poslala i jedna nonica koja se htjela pridružiti radionici. Budući da nisam odlučivala ja o tipu radinonice, i o polaznicima, nisam ju mogla ubaciti u grupu te sam se potužila prijateljici kako u Rijeci stvarno nema mjesta gdje odrasli mogu naučiti različite kreativne tehnike te je ona rekla ”dobro jaco pričamo već toliko dugo što fali, pa ajde ispravimo to”. Ona je otišla na Madagaskar volontirati u sklopu organizacije koja uči djecu i odrasle čitati i pisati, znamo da je stopa nepismenosti vrlo visoka na Madagaskaru ali mi je rekla ”Jaco kad se vratim idemo u akciju” i zaista jesamo! Pronašle smo prostor i u roku od mjesec i pol imale prve grupe.

I Artmašina danas radi…
ArtMašina je kreativni studio namjenjem za učenje različitih kreativnih i DIY tehnika, radimo u malim grupama (max 5 po grupi) jer nam je želja da se svi opuste i u ugodnoj atmosferi stvaraju i uče. Posljedica je da se cure u grupi toliko povežu da počnu izlaziti na kave i mimo naših susreta. Također djevojke idu iz radionice u radionicu. Primjerice jedna djevojka je na samom početku našeg rada krenula na šivanje, završetkom tog tečaja krenula je na lutke i igračke, onda je došla na slikarstvo pa kako se formirala grupa za napredni tečaj lutki došla je i u tu grupu. To je definitivno najbolji pokazatelj dobrog rada i programa koji provodimo. 60% cure završetkom tečaja od 3 mjeseca požele raditi još tako da već sada imamo par punih jesenskih grupa.

Kako je raditi s ljudim, jesu to djeca ili odrasli?
U artmašini prvesntveno radimo sa odraslima. U Rijeci ima već kvalitetnih sadržaja za djecu, nedostaju radionice tog tipa za odrasle stoga smo i pokrenule naš kreativni atelier. Mahom su polaznice djevojke i žene u dobi između 25 i 45 godina. One čine većinu, naravno ima i starijih gospođa koje polaze nađe tečajeve. Velika je nagrada dobiti kompliment za svoj rad od nekoga tko ima životno iskustvo iza sebe. Veseli me rad sa ljudima. Iako sam ja u ulozi voditelja, zapravo međusobno učimo mnogo jedni od drugih.

Da li tu dolaze djeca koje znaju sta bi ili im vi budite interes?
Trenutno dječje radionice vodimo u gostima. Redovito se družimo u sklopu sajma ArtBazaar, česti smo gosti u dječjem ogranku gradske knjižnice Stribor, imamo uspješnu suradnju sa osnovnom školom u Ičićima tako da sve ovisi gdje se nalazimo. Najčešće roditelji prijave djecu jer vole crtati. Ja volim djeci objasniti zadatak, pustiti ih da rade slobodno te ih uspjeravati i sugerirati moguća rješenja za ”problem” na koji naiđu tijekom procesa crtanja. Zapravo mala djeca imaju jasnu viziju onoga što žele nacrtati, prijedloge i sugestije najčešće žele srednjoškolci. Ali to je sad već druga priča.

Šta je apsolutnih hit u ArtMašini?
Primijetile smo da najbolje prolaze tj najviše su tražene radionice u kojima djevojke mogu dobiti konkretno znanje ili vještinu koju onda mogu ukomponirati u svoj posao ili primjenjivati ga kod kuće. Radionica šivanja nam se uvijek popuni u trenu, što je razumljivo jer koja cura nebi htjela sama znati prepraviti robu baš po svom guštu. Radionica izrade lutki i igrački je isto jako tražena. Prvenstveno nam dolaze odgajateljice, učiteljice, trudnice ili mame sa malom djecom. Imale smo i par nona koje su učile šivati igračke kako bi ih poklanjale svojim unucima.

Mozda neku anegditu s radionice?
Svega tu bude, slavimo sad već zajedno rođendane, rođenja djece/unučadi…slatko mi je bilo kad je jednom unučica od gospođe koja je dolazila na radionice izrade lutki i igrački došla sa mamom po nonu jer je željela vidjeti gdje se to rađaju njezine nove lutke.

Gdje Jadranku inače možemo sresti…
Ovisi na čemu radim. Budući da me festivali i izrada murala često zadrži neko vrijeme na jednom mjestu volim si u okolici pronaći mjesto za jest, mjesto za popiti kafe. Izbjegavam pomodna mjesta i mjesta gdje je puno ljudi. Volim naći svoje mini skrivene kuteve. Najsretnija sam solo u nekom kantunu. Ako imam vremena odem u art kino ili u lučicu na Kantridi. Često šećem, najdraže mi je otići od Kantride prema Opatiji, pješke dakako! Nekad ostanem sjedit uz more, najčešće popijem kafe u Volosku pa krenem natrag, nije mi strana ni ruta skroz do Lovrana. Smiruje me hodanje i tišina. Volim i maznuti psa koji je kod mame (budući da mene nema često doma) pa nas dvoje odemo u šumu u šetnju. Često sam na svirkama, preko ljeta volim otići na jazz svirke na otvorenom tipa Kastav, Istra ili na mini indie festivale po Jadranu.

Za kraj vizija…
Poslovno mi je želja pokrenuti još par radionica i tečajeva u Artmašini, osobno se dalje razvijati u vidu učenja izrade lutki, već su neko vrijeme na čekanju suradnje sa par festivala u Hrvatskoj,
U sklopu ArtMašine trenutno radimo na par projekata, radionice na Kastafskom Kulturnom letu su u punom jeku, a pred nama je i gostovanje u Pićanu u Istri u sklopu Legenfesta. U kolovozu smo u Senju gdje sudjelujemo u jednom velikooom projektu o kojem nesmijem još pričati ali smijem reći kako će biti jako jako efektno!

Jadranku dugo dugo nisam vidjela, tu i tamo u prolazu i onda je kontaktirala u svezi ovoga intrevjua. Zahvalila mi se i ispričala da ne može trenutno jer da joj je otac teško bolestan. Emparija i razumijevanje s moje strane jer je i meni otac isto bilo u uznapredovaloj fazi bolesti te je dogovor bio da ćemo u dogledno vrijeme to obaviti! Jedan četvrtak smještam svoga oca u hospicij, ulazim u sobu i susretnem nju. Nakon više od deset godina susrećemo se i to na način da su nam očevi bili cimeri u hospociju. Iznenađene obje, drago nam je što se vidimo ali onaj imamo grč i tuga na licima jer svjesne smo težine situacije u kojoj se nalazimo. Ispratile prvo njezinog, onda i moga oca te pustile vrijeme da uradi svoje. Jednoga lijepoga utorka srele opet i s iskrenim osmjesima na licu popile kavu i pojele ukusan kolač i pričale o umjetnosti, mašala!

Pripremila: Maja Vizjak

Photo: Iva Kjaer

Zahvala: Rica

 

Vaše mišljenje nam je bitno!