SALLY

Tena Ružić je redateljica, scenaristica i predsjednica novootvorene kreativne produkcije Scenopolis. Rodom iz Čakovca, Tena već 10 godina živi i djeluje u Rijeci gdje je došla na studij Kulturologije, smjer Mediologija i popularna kultura. Umjetnost ju je oduvijek zanimala; krenula je kao član Dječjeg gradskog kazališta Čakovec gdje je napravila svoje prve glumačke korake. Završila je Medijsku školu dr. Ante Peterlića, smjer scenarij pod mentorstvom Zvonimira Jurića te smjer igranog filma pod vodstvom Snježane Tribuson, gdje je odabran njezin scenarij prema kojem je snimljen kratkometražni film. U Rijeci se pridružuje Ri Teatru, gdje nakon završene škole glume, glumi i režira. Osmislila je i režirala video spot za riječki sastav Krešo i kisele kiše “Veseli stroj”. Radi kao copywriter u design i marketing agenciji Fabula. Njezino stvaralaštvo doista je raznoliko, no ono po čemu je najvjerojatnije najpoznatija jest omnibus predstava “50 nijansi”, šest predstava u kojima potpisuje režiju i čija je koautorica zajedno s Anisom Galijatovićem, suosnivačem Scenopolisa. Više o Teni možete saznati na

Facebook: https://www.facebook.com/tena.ruzic

ZTC

Instagram: tenaruzic

Kako je sve počelo?

Oduvijek mi se sviđala ideja koju umjetnost nosi sa sobom. Mogućnost da zamišljaš, da nešto ostavljaš iza sebe, stvaraš nešto što ljudi smatraju posebnim, čemu se dive i prepuštaju svoje slobodno vrijeme. To je djelatnost koju pokreće mašta, a tko ne bi volio cijeli život maštati? Pa sam krenula istraživati taj svemir. Sustavom eliminacije, nekako sam se najbolje osjećala u kazalištu. I mislila sam da je gluma ključ moje kreativne sreće. Nakon par glumačkih projekata, zainteresirala me režija. Morala sam to provjeriti na konkretnom primjeru pa sam krenula tražiti projekt. I onda su Nijanse pronašle mene, odnosno mene i Anisa, glumca i koscenarista. Imali smo projekt, ali bez naziva, glumaca, redatelja i smjera općenito. I stvari su se – poklopile. Napisali smo scenarij, Anisu se pridružio glumac Igor Kondić, pa ostatak ansambla, a ja sam preuzela režijsku palicu. Nastala je komedija 50 nijansi zelene koja nakon 6 godina još uvijek puni dvorane. Iduće godine nastale su 50 nijansi crvene, pa iduće 50 nijansi bijele. Zatim smo imali pauzu od dvije godine, koja je očito bila za nas previše, jer smo ove godine u samo 5 mjeseci napravili 50 nijansi ljubičaste, 50 nijansi fuksije i 50 nijansi žute.

Kako je moguće napraviti 3 predstave u samo 5 mjeseci?

Iskreno, ne znam. Krenulo je jednu večer s “Ajmo napraviti nove nijanse” i završili na njih tri. Bilo je jako zabavno, ali i iznimno naporno jer sve što inače radiš za jednu predstavu u više mjeseci, mi smo radili iz dana u dan. Pisali tekst, odrađivali probe, bavili se produkcijom… Jako suluda misija koja je stvorila 58 novih likova u preko 65 scena u 300 minuta trajanja s 14 glumaca. Uz sve to, igrali smo i dosadašnje Nijanse. Imali smo super ekipu bez koje ništa ne bi bilo moguće, koja je radila svaku noć. Kažem noć, jer svatko od nas ima “dnevni posao”. Ja sam copy, Anis programer, a u ekipi imamo pedagoge, profesore, pomorce, studente, turističke vodiče, fitness trenere… To čini posebnost Nijansi – hrpa kreativnih ljudi, raznolikost ideja, iskustva i energije sažete u jednu ljubav – ljubav prema kazalištu. Jer tamo je sve moguće.

Zašto 50 nijansi? Ima li to ikakve veze sa 50 nijansi sive?

Uvijek to pitanje hahahahaha. Ima i nema. Kada smo kretali, nekako je sve bilo u nekim parodijama naslova. Sive tada nisu bile baš toliko popularne kao danas. Nama se to učinilo – zanimljivim. Svaka boja ocrtava temu predstave. Nadalje, svaka je boja povezana s nekim emocionalnim stanjem, s nekim osjećajem koji može biti općenit (zelena koja simbolizira prirodu, opuštenost, ali i nedostatak iskustva, crvena je boja krvi, vatre, strasti i opasnosti, dok bijela, kao neboja, simbolizira čistoću, uspješan početak nečeg novog), ali može biti i subjektivan što ostavlja prostor gledateljevoj mašti i imaginaciji.

Sve tvoje predstave su komedije. Zašto si odabrali taj žanr? Kako je baviti se komedijom?

Komedijom se zaista morate baviti. Humor je jako specifična stvar. Kao prvo postoje različiti smjerovi komedije, kao što se i smisao za humor od osobe do osobe razlikuje. Razlikuje se i od generacije do generacije. Vaš je cilj nasmijati što veći broj ljudi koji se trenutno nalazi pred vama, u publici. A opet, fore moraju biti uklopljene u cjelinu, u narativ povezan karakterima likova. S druge strane, komedija je možda najizravniji žanr jer dobivate instant reakciju, a to je smijeh i/ili pljesak. Ili tišinu. To je isto opcija. Nepoželjna, jel.

Koji su planovi za budućnost? Ima li još koja Nijansa?

Uvijek postoji još jedna Nijansa. Upravo smo Anis, Josipa Manjgotić (koja je uz Anisa glavna glumica u svim projektima) i ja otvorili kreativnu produkciju Scenopolis gdje želimo stvarati nešto novo. Smatramo da je Rijeka idealan grad za to – samo ga treba malo potaknuti. In a smart way. Imamo mnogo ideja i projekata i jedva čekamo da realizacija započne. Cilj nam je okupiti kreativne ljude različitih scena koji su spremni na skok u nepoznato. S dosta metara visine. Ako ste vi jedan od njih, javite nam se.

Za kraj…

Voljela bih se ovim putem još jednom zahvaliti svima koji su omogućili Nijanse i oživili ih na svoj način: Anisu, Josipi, Kondi, Edi, Marinu, Zubotu, Rafotu, Bojanu, Jani, Antoniji, Nikolini, Katji, Luki, Luki, Tomotu, Jasmini, Angeli, Noeli, Kreši, Tanji, Larmi, Vandi, Heleni, Marini, Davidu, Srkiju, Mitji, Sari, Andreju, Marku, Denki, Marku i Muviju. I publici, naravno. Hvala vam od srca.

Foto: Nikki Vancaš/privatni arhiv T.R.

Zahvala Bar Bar

Pripremila: Maja Vizjak

ADVENT NA GRADINI