skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, jagode sa šlagom, ilustracije Lucije Ugrin

Grad koji kreira: Kava, jagode sa šlagom, ilustracije Lucije Ugrin

Lucia Ugrin nakon škole primjenjenih umjetnosti u Puli upisuje akademiju primjenjenih umjetnosti u Rijeci gdje je diplomirala likovnu pedagogiju. Kroz školovanje počela se baviti ilustracijom i izradom umjetničkim knjigama. Stvara u svome kućnom ateljeru ili u uredu co-workinga LCSTUDIO Rovinj. Surađuje sa talijanskim piscem Michele Lenzerini te je izradila ilustracije za njegovu knjigu *Idiomando – 50 espressioni idiomatiche – esercizi e attivita’ pratiche*. Sama je objavila ilustriranu knjigu *Blue* te trenutno radi na raznim ilustriranim knjigama originalnih priča ili parodiranih bajki i basni. Posebno je ponosna na sudjelovanje na izložbi Grisija u Rovinju 2014. i 2017. godine kada su joj bile izložene umjetničke knjige *Knjige za gledanje: knjige za čitanje* šta je isto ponovila i u galeriji Šira u Zagrebu 2017 godine. Radila je u nekoliko navrata kao asistent likovnog u osnovnoj školi Juraj Dobrila u Rovinju. Više o njoj možete saznati na

Facebook: LuciaHeichouUgrin

Tumblr:  [email protected]om

Luci Ugrin

Kako je sve počelo, oduvijek si nešto crtkala, risala?

Moram priznati da se ne sjećam kada sam točno počela crtati. Oduvijek sam nešto crtala. Znam da su me sva djeca gnjavila u vrtiću da im crtam Pokemone. Kasnije sam išla na umjetničke radionice. Moj otac je volio origami modele i raditi sa papirom pa sam se i ja počela s time baviti. Skupa smo izradili brod od ljepenke i papira kojeg još dan danas plovi na tavanu. Otac je bio umjetnik u duši, izrađivao je namještaj od drva kojeg bi pronašao na obali i imao izložbu o tome 2004. godine. Njegova je želja bila da pohađam umjetničku akademiju i mislim da me to potaklo, podsvijesno, da ispunim njegov san. Nakon njegove smrti, imala sam 11 godina, bila sam u priličnom čudnom stanju. Moram priznati, možda će zvučati blesavo i nevažno, ali su me izvukli japanski crtići koji su se prikazivali na tv-u u poslijepodnevnim satima na Italia1. Bilo je to zabavan naćin za prolazak vremena te šarenilo i intrigantne priče su me privukle da počinjem i ja crtati u tome stilu. Prijateljice i ja bismo si slale kratke stripove i crteže tokom nastave i izluđivale profesore. Tada sam i razvila ljubav prema stripu i lustraciji kojim se još dan danas aktivno bavim.

Pred kraj akademije si se u biti isprofilirala?

Bavila sam se ilustacijom, stripom i grafikom do svoje treće godine faksa kada sam saznala za knjige objekti, poseban način izrade umjetničkih knjiga, te sam se počela poigravati s tom idejom i do sada sam realizirala preko dvadeset knjiga. Origami i knjige objekti kao spoj istočne i zapadne tradicije savijanja papira je i tema mojeg diplomskog rada.

Kako nalaziš zajednički jezik s književnicima, kako izgleda vaša suradnja?

Većinom su to osobe koje upoznam putem različitih veza, sada radim kao vanjski suradnik ekomuzeja batane u Rovinju.

Kada si prestala crati po papiru i prešla na ekran? Imaš li dojam da si se time i *odmakla* od fundamentalne lijepe umjetnosti i prešla u web dizajn*?

Nikad nisam *sasvim* prešla na digitalni crtež, uvijek prvo radim na papiru, počela sam se bavit s time sa četrnaest godina kada sam kupila prvi tablet za crtanje.

Kako danas egzistiraš nakon završenog školovanja?

Za sada sam zaposlena u jednoj art galeriji u Rovinju, te se bavim ilustracijom za različite knjige za djecu. Želja mi je pisati i ilustrirati knjige za djecu i odrasle, otvoriti svoju umjetničku galeriju, objaviti svoj strip i surađivati sa što više umjetnika.

Stvaram jer mi je to u prirodi, kao disanje.

Foto Nikki Vancaš

Zahvala Lido Bevanda Beach Resort

Pripremila: Maja Vizjak

Facebook KOMENTARI

Back To Top