skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, Fields of Roses, partitura Martina Marića

Grad koji kreira: Kava, Fields of Roses, partitura Martina Marića

Martin Marić magistar muzike, profesor je glazbe i magistar pjevanja. Svoj glazbeni put započinje upisom u osnovnu glazbenu školu „Ivan pl. Zajc“, nakon koje upisuje srednju glazbenu školu, teoretski smjer u sklopu gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu. Potom u Osijeku upisuje smjer glazbene kulture na Umjetničkoj akademiji, a usporedno i solo pjevanje u srednjoj glazbenoj školi „Franje Kuhača“. Uspješno završava glazbeni fakultet u Osijeku i u međuvremenu se priprema za Muzičku akademiju u Zagrebu, smjer pjevanje, područni odsjek Rijeka. U jesen 2007. godine dolazi u Rijeku što je značilo ulazak u svijet klapske glazbe što pjevanja ali i vođenja te kazališne daske gdje pjeva u zboru i u manjim ulogama pojedinih opera. Učeći klasičnu glazbu na akademiji sve ga više „opsjeda“ operno pjevanje, ali usporedno s tim i klapska glazba. Podučavao je pjevanje enomirane pjevače kao što su Tina Vukov i Damir Kedžo, radio kao vokalni profesor u privatnoj glazbenoj školi Riječkog aranžera, svirača i skladatelja Olje Dešića da bi nakon završetka akademije dobio priliku za rad i u glazbenoj školi „I. Matečić Ronjgov“ u Rijeci. Nakon dvije godine iskustva kao profesor pjevanja vraća se svojim istinskim pjevačkim korjenima, kazalištu. Svo to vrijeme neprekidno pjeva u klapi, vodi klape i podučava mlade pjevače. Pjevao je i nastupao na raznoraznim koncertima diljem Lijepe naše i po Europi. Više o martinu možete saznati na

Instagramu: maric765

Martin Marić

Kako je sve počelo?

Cijelo moje glazbeno djelovanje počelo je još od malih nogu kada je moja pokojna majka uočila da njezino malo dijete imam smisla za glazbu mumljajući melodiju koju sam čuo na radiju, a da još nisam znao ni pričati. Imam dva starija brata koja su također glazbenici i s kojima sam u konačnici imao i bend pa je bilo logično da i ja nastavim tim stopama. Prvi sam instrument naučio svirati već sa tri i pol godine i to blok flautu, koju sam dobio od susjede. Nakon toga uslijedila je usna harmonika sa četiri godine, klavijature, gitara, flügorna (truba) tamburaški i ostali instrumenti. Ipak, pjevanje mi je oduvijek bilo prvo i prioritetno. Prvo sam počeo pjevati u crkvenom zboru, zatim u zboru osnovne škole, zboru glazbene škole, gradskom zboru. Imao sam solo nastupe sa tamburašima, u pop-rock bendovima te sam sa svoja dva brata pri župi osnovao i prvu slavonsku klapu. Istaknuo bi još i pjevanje u gospel a capella vokalnom sastavu te brojne solo nastupe na raznim festivalima. Dok su se druga djeca nakon škole igrala, ja sam išao u glazbenu školu, na probe zbora, orkestra itd. Volio sam već tada glazbu i maksimalno sam uživao u njoj.

Oduvijek sam znao da će glazba biti moje zanimanje, moj posao, moj život, strast i gušt. Upravo stoga, za razliku od većine svojih vršnjaka nisam imao nimalo problema ili dvojbi koju srednju školu ili fakultet upisati.

Znao si što želiš, vodila te intuicija ali i nije bilo slučajnih slučajnosti?!

Da! Jasna vizija, i put do cilja! Jedan zanimljiv podatak je taj da je moja ulica u rodnom Slavonskom Brodu bila Kvarnerska ulica i eto me danas na Kvarneru gdje sam se u konačnici nastanio, oženio i zasnivam obitelj. Ta da sam pohađao osnovnu glazbenu školu „I. pl. Zajc“, a moje sadašnje radno mjesto je HNK „I. Zajc“ u Rijeci.

Kakav je osjećaj stati pred pun auditorij?

Uvijek je tu prisutna trema, ali ona pozitivna! Trema mi pomaže da toga trenutka dam najbolje od sebe, a tu je i publika koja mi dodatno daje vjetar u leđa i pozitivnu vibru. Puno je elemenata što utječu na uspješan nastup, a to najbolje znamo mi koji stojimo pred brojnom publikom.

Iz tvojeg slučaja vidljivo je da je moguće živjeti od pjevanja?

Naravno da je moguće živjeti od pjevanja, ali nije uvijek lako. Muzičar prije svega mora biti izvrstan u onome što radi, a to je samo jedan od preduvjeta da bi se od toga moglo živjeti. Kao prvo, čovjek mora izuzetno voljeti ono što radi da bi se potom ostvarili i ostali preduvjet za uspješnu karijeru. Ja sa sigurnošću mogu reći da volim ono što radim i sretan sam što si time mogu osigurati svoju egzistenciju.

Martin u društvu Maje Vizjak

Zahvaljujući glazbi obišao je mnoge zemlje diljem Europe, upoznao zanimljive, drage i talentirane ljudi te doživio predivna iskustva. Baš kao i na početku svoga života, tako i sada, a i u budućnosti sebe vidim u glazbi, pjevanju i sviranju, uživajući u onome što najbolje radim i što me najviše ispunjava govori mi. Sve se posloži i na kraju bude baš onako kako je trebalo biti! M. Marić zna da si ne ulazimo u živote bezveze, reda i veličine…

Uz ugodnu gazbu, ljubav u zraku, dobru vibru i nešto fino fino za naše nepce za šta se pobrinula naša Bojana Matek. Bojana preuzmi…

Korak po korak, približavamo se i proljeću. Iako se vrijeme još nije stabiliziralo, osjetim ga u zraku. Meni najdraži vjesnici i simboli proljeća, raznobojni su cvijetići koji svijet čine ljepšim mjestom. Buket svježeg cvijeća u vazi daje točku na i svakome domu, cvjetne dekoracije na tanjuru dašak elegancije svakom jelu, a samo jedna poklonjena ruža osmijeh na licu svake žene. Jučer smo obilježili i Dan žena. Iako taj dan ima puno dublje značenje i ulogu u borbi za rodnu ravnopravnost, a njegovi korijeni sežu još na kraj 19. stoljeća, kada se spomene, svima na um padaju upravo karanfili, ruže i mimoze, cvijeće kojim se tradicionalno darivaju žene. U tom duhu, osmišljen je i današnji kolačić, vrlo jednostavan i brz za pripremu, ali ukusan i dekorativan!

Fields of Roses

Sastojci:

1 lisnato tijesto

160 gr omekšalog maslaca

250 gr šećera u prahu

250 gr mascarponea

nekoliko kapi vanilije

2 čajne žličice matcha čaja

šaka usitnjenih pistacija

suhe ružice ili drugo jestivo cvijeće

 

Postupak:

Pećnicu ugrijati na 170 stupnjeva, razvaljati tanko lisnato tijesto, izrezati na pravokutnike veličine 6 x 9 cm. Lim obložiti masnim papirom za pečenje, tijesto poslagati i peći nekoliko minuta dok ne dobije zlatnu boju i lagano se napuhne. Izvaditi iz pećnice i ohladiti.

Maslac i šećer u prahu miksati dok ne dobijemo glatku, ujednačenu kremu, dodati vaniliju i mascarpone te sve dobro umiješati. Razdvojiti kremu na pola. U jednu polovicu dodati matcha čaj. Ukoliko ne volite njegovu aromu, možete dodati i jestivu zelenu boju.

U špricu za ukrašavanje staviti vanili kremu i nanijeti ju na pravokutnik tijesta. Poklopiti drugim pravokutnikom i na njega staviti zelenu matcha kremu. Posuti sjeckanim pistacijama i ružicama.

U slast.

Koristim priliku da svim damama čestitam naš dan sa željom da poštovanje, ljubav i ravnopravnost dobivaju svaki dan, a ne samo jednom godišnje.

Bojana Matek

Bojana Matek diplomirana ekonomistica koja radi kao administrator. Obožava modu, uređenje interijera, umjetnost, a najveća strast su joj putovanja i otkrivanje novih običaja, kultura i gastronomije o čemu je i pisala u diplomskom radu. Najdraži suveniri su joj upravo začini i razne delikatese koje onda uspješno ukomponira u svoje recepte. Od malih nogu je uživala gledajući mamu i baku u kuhinji, a vrlo brzo se i sama počela petljati u kuhanje i pečenje slastica. Pripremu jela smatra igrom i rijetko kuha po receptu, više po osjećaju, a najdraže joj je kada vidi da je svojim jelima usrećila nekog od dragih ljudi.

Foto Nikki Vancaš

Zahvala Restoran Anić

Pripremila: Maja Vizjak

 

Facebook KOMENTARI

Back To Top