skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, čokoladna kokos čarolija, bjelina Dajane Durić

Grad koji kreira: Kava, čokoladna kokos čarolija, bjelina Dajane Durić

Dajana Durić nakon završene srednje škole za primijenjenu umjetnost, smjer kiparski dizajner upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci te završava preddiplomski studij Likovne pedagogije. Potom odlazi u Poljsku gdje nastavlja svoje školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi, integrirani preddiplomski i diplomski studij slikarstva, specijalizacija eksperimentalna tkanina. Godine 2012. magistrirala je s rektorovim priznanjem, a njezin diplomski rad bio je predstavljen na izložbi Coming OuT – najbolji diplomski radovi Akademije likovnih umjetnosti u Varšavi. Nakon završene Akademije radila je u Galeriji Bardzo Bialej u Varšavi kao koordinatorica za umjetničke programe. Nakon provedenih pet godina u Varšavi vraća se u Rijeku, a od 2014. godine radi na Narodnom učilištu kao vanjska suradnica, voditeljica tečaja Dizajn interijera. U akademskim godinama 2014./2015., 2015./2016., 2016./2017. radila je kao asistentica, vanjska suradnica, na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na Katedri za crtanje.

Više o Dajani možete saznati na Facebooku: http://facebook.com/duric.dajana

Jasmina, Maja, Dajana

 

Čime se ti u biti baviš, nisi kiparica u klasičnome smislu riječi nego…?

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi pohađala sam paralelno slikarstvo i eksperimentalnu tkaninu (koju sam svojevoljno izabrala za zaspecijalizaciju). Tada sam se prvi puta susrela s takvim kolegijem, zapravo i sa samim terminom eksperimentalna tkanina. Bilo je to sasvim novo otkriće za mene te sam ubrzo shvatila da se želim razvijati u tome smjeru. Rad u ateljeu eksperimentalne tkanine doveo me do stvaranja trodimenzionalnih djela. U tom periodu moja promišljanja su sve učestalije počela prevazilaziti granice dvodimenzionalnih problema. Jednostavno sam imala potrebu otići korak dalje. Za vrijeme studiranja veliki utjecaj ostavila je na mene poljska umjetnica Magdalena Abakanowicz, poznata po svojim monumentalnim tekstilnim skulpturama. Fascinirao me njezin način razmišljanja unutar kojega je nadilazila granice konvencionalne kiparske discipline. Bila je jedna od prvih umjetnica koje su upotrijebile tekstil kao kiparski medij.

Moji prvi radovi vezani za konkretan prostor nastali su na diplomskoj godini. Od tada se prvenstveno bavim prostornim instalacijama, često site-specific, iako s vremena na vrijeme znam raditi i drugačije projekte. U svojim radovima istražujem promjenjivost prostora, te se bavim njegovom vizualnom i duhovnom estetikom koju sve učestalije povezujem s bjelinom. Smatram da „bijelo“ proširuje našu percepciju i imaginaciju te nam omogućuje da osjetimo puno više od onoga što vidimo.

Kada izlažeš svoje radove, kako radiš postav kada su oni vezani za određeni prostor, a ti si ga definirala u svojem ataljeu?

Vrlo mi je bitno da rad i prostor funkcioniraju kao jedna cjelina, stoga često (iako to nije stalna praksa, ovisi što radim) veličinu mojih radova određuje konkretan galerijski prostor. Proces rada manje više odvija se kroz nekoliko faza: koncept/ideju, odabir materijala i izradu skica. Nakon toga slijedi analiza prostora. Bitno mi je da prostor pogledam i izmjerim uživo, a ako je to nemoguće, tada tražim tlocrt galerije. Dakle, veličinu rada definiram u ateljeu vodeći se dimenzijama galerijskog prostora. S vremenom sam došla na ideju da radim radove koji se sastavljaju od više manjih dijelova. Takav princip konstruiranja omogućava mi neprestanu prostornu varijabilnost istog rada pomoću dodavanja ili oduzimanja pojedinih elemenata (ovisno o dimenzijama prostora), te mi specifičnosti različitih galerijskih prostora stvaraju manja ograničenja. Također, puno jednostavnije mi je transportirati rad koji se sastavlja od više dijelova.

Dajana

 

Šta je s komercijalnom vrijednosti tvojih radova?

Ne kalkuliram, odnosno kada radim rad, ne razmišljam o tome da napravim nešto što bi se moglo svidjeti masi i prodati. Moji radovi su vrlo osobni i rekla bih specifični upravo zbog raznovrsnih, netipičnih materijala koje upotrebljavam.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Uz ostale poslove koje radim nastojim što više vremena provoditi u svojem ateljeu na Grobniku. Nekada mi to uspijeva više, nekada manje, no u principu svakodnevno provodim vrijeme u ateljeu, s obzirom da na jednom projektu znam raditi i do godinu dana, ponekad i do dvije.

Dajanu poznajem još od studentskih dana premda se dugo nismo vidjele i evo sad napokon jesmo te sam je s velikim zadovoljstvom ugostila, drago mi da je ostala u fahu onoga što je studirala što mnogima iz praktičnih razloga nije pošlo za rukom. Govori kako radi na nekim većim projektima, trenutno priprema dvije samostalne izložbe u Zagrebu i Varaždinu za 2018. godinu. Baš me zanima šta je pripremila?!

 

Nadalje, šta nam je Jasmina Šehić slatkog napravila?

Čokoladna kokos čarolija

Recept:

400 gr petit keksa- mljevenih, 1 dl baileysa, 80 dag maslaca otopljenog, 500 vrhnja za slag

700 gr bijele čokolade, 1 dl baileysa, 200 gr kokosovog brašna, 100 crispy loptica, 200 gr tamne čokolade za preljev, 100 vrhnja

Kekse, maslac i baileys pomješati i staviti u kalup da se dobije podloga za tortu. Dobro rasporediti nesmije biti rupica da ne iscuri smjesa. Staviti u frizider na hladenje. Vrhnje zakuhati do vrenja, preliti preko bijele čokolade, lagano mješajući rastopiti čokoladu i umješati kokosovo brašno, crispy i baileys. Ohladiti.

Podlogu od keksa preliti sa čokoladom te staviti na hlađenje, najbolje preko noći.

Kada se torta dobro stisla preliti sa glazurom od tamne čokolade i vrhnja te dekorirati kokosom.

U slast.

Jasmina

O Jasmini…

Jasmina Šehić iako je završila srednju školu za cvječara i nekoliko godina radila je u struci te onda svoju prvu ljubav zamjenila slastičarstvom. Radila je u slastičarnicama Dolce Bolero i Gustelato. Kao dijete iz Gorskog kotara netom što bi procvalo prvo cvijeće radila je bukete i imala cvječarnu ali ni kuhinju nije izbjegavala. U zimske dane kada bi snjeg napadao onda bi krenuli divni mirisi iz kuhinje. Inspiracija joj dolazi kada se najmanje nadam, ponekada kada odmara, u razgovoru s prijateljicama ili iz emisija o hrani kao i na internetu. Upornost, strpljenje i inat je kod nje ono sto dovodi radove do savrsenstva. Radost je kada napravis tortu, a ta torta izazove čuđenje, osmjehe i ushite zadovoljnjih mušterija!

Foto Nikki Vancaš

ZAHVALA Vintage bar

Pripremila: Maja  Vizjak

Vaši komentari
Back To Top