skip to Main Content
MENU
Grad koji kreira: Kava, čoko čudo i praline, kist Dijane Kovačević

Grad koji kreira: Kava, čoko čudo i praline, kist Dijane Kovačević

Dijana Kovačević još od djetinjstva voli crtati, šarati i kreativno se izražavati. Likovni joj je bio najdraži i najlakši predmet u školi, što su prepoznali njezini školski kolege koji su je angažirali da im crta radove. Neko vrijeme pohađala je likovnu radionicu sklopu škole. Razmišljala je o tome da upiše likovnu školu i Akademiju primjenjenih umjetnosti no život ju je odveo u drugom smjeru, pa je nakon završene osnovne škole upisala Hotelijersko-turističku školu, a potom i Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Iako nije upisala akademiju, nije je pokolebalo i slikanju se posvetila u slobodno vrijeme. Njezina slikarska priča započinje 2010. godine kada upisuje tečaj slikarstva u Rijeci. Nakon odrađene sezone na otoku Krku, shvatila je da je vrijeme da upiše nešto što stvarno želi. Nakon otprilike 8 mjeseci tečaja, nabavila je potreban slikarski materijal te se samostalno počela baviti slikarstvom. Više ne slika jednom tjedno, nego skoro svaki dan.  Ovo ljeto izlagala je u umjetničkoj galeriji Laurus u Lovranu  sa još dva umjetnika, radnoga naziva *Tu doma* obilježena lokalnim motivima, prije svega Lovranom. Više o Dijani možete saznati na njezinom facebooku,

Facebook: Dijana Kovačević

Dijana Kovačević

 

Koja ti je tzk *polazišna točka* u tvojem likovnom stvaralaštvu?

Htjela sam isprobati što više različitih motiva kako bih stekla iskustvo, pa se tako u mojim djelima mogu naći skoro svi motivi od apstrakcija do klasičnih motiva, od malog do velikog platna. Tehnika kojom se koristim je akril, jer je to tehnika kojom najbolje vladam, za razliku od ulja za kojeg često nemam strpljenja. Kada je okolina primjetila moje slike, polako su stizale i narudžbe. Naslikala sam mnogo slika čiji su motivi vezani uz ovo podneblje poput mlikarice, lokalnih mjestašca, znala sam imati i neke narudžbe portreta kao i neke slike za vjenčanja. Često sam prihvaćala izazove kojima i nisam bila dorasla u to vrijeme, ali sam ih svejedno uspješno izvršavala na zadovoljstvo svojih kupaca.

Znači ipak si se pustila u žrvanj tržišta i dala svoje slike dalje? To je meni osobno bio najgori trenutak, procjene vlastitoga djela i proces odvajanja, kako ti to doživljavaš?

Moram priznati da je jako teško odvojiti se od svojih slika, pogotovo od onih nakojima puno radiš. U početku mi je to bilo jako teško, htjela sam sve slike zadržati za sebe, ali sam s vremenom došla do zaključka da je ponta umjetnosti da se širi, a ne da se zadrži za sebe. Iako moram priznati da i danas imam neke slike koje nema šanse da bih dala.

Jel gledaš i slikarstvo kao posao ili?

U principu ne, u većini slučajeva narudžbe gledam kao izazov i uvijek me iznutra gura neka znatiželja u smislu da li ću ja to moći naslikati i kako će to ispasti na kraju, ali da dogodi mi se nekad da mi naručeni motiv nije interesantan, zato je najljepše kada slikaš ono što stvarno želiš.

Dijana i Maja

 

Postoje *dvije Dijane*, jedna zaposlena žena, a druga kreativna i prpošna?

Moj svakodnevni život izgleda otprilike ovako, ljeti radim sezone u turizmu, kao knjigovođa u hotelu. Sezona mi otprilike traje 8 mjeseci i tada se skoncentiram isključivo na rad, rad i rad. U tom period mi je teže baviti se slikarstvom zbog količine posla, no nakon sezone dolazi kreativna zima koju obično provedem slikajući i u dobrome društvu. S obzirom da je i ova sezona došla kraju, veselim se zimskim danima i novim slikama.

Dijana je još jedan svijetli primjer kako formalno umjetničko obrazovanje nije nužno da se radi kvalitetno i zanimljivo stoga mi je kao takva još zanimljivija. Treba djelovati poticajno na okolinu i upravo to pokušavam ovim intervujima locirati te mlade kreativce. Ljudi koji barataju podrobnijim znanjem povijesti umjetnosti ko iz šuba će nabrojati mnoge danas jako cijenjene umjetnike koji nisu školovani u tome smjeru koji ih je izbacio u orbitu! Mislite da je Van Gogh završio akademiju? Salvadora Dalija su izbacili radi vladanja, a znate što je u biti Andy Warhol po struci?!

Čoko čudo i praline naše food blogerice Lorene

Sastojci:

  • 6 jaja, ½ šalice smeđeg šećera (šalica od jogurta), 2 žličice kokos ulja, ½ šalice rižinog brašna, 1 grčki jogurt , ½ praška za pecivo, 2o dag tamne čokolade, 2 žličice kokos ulja za rastopiti s čokoladom

Sastojci za praline

  • 10 dag tamne čokolade,2 žličice kokos ulja, brusnice, lješnjaci (po izboru)

Postupak:

Odvojiti bjelanjke od žumanjka. Žumanjke izmiksati sa šećerom. Rastopiti tamnu čokoladu i kokos ulje. Čokoladu dodati smjesi žumanjka i šećera.  Dodati grčki jogurt, rižino brašno, prašak za pecivo. Bjelanjke istući u čvrsti snijeg. Sve zajedno lagano izmiješati kuhačom. U prethodno namazani kalup (maslac, brašno) uliti smjesu, peći na 25 – 30 min na 180 stupnjeva.

Nakon pečenja tortu pustiti da se ohladi te premazati s rastopljenom čokoladom koju ste prethodno na pari otopili zajedno s kokos uljem.

Praline (dajte si mašti na volju, u trgovinama ima raznih kalupa – ja im jednostavno ne mogu odoliti).

Rastopiti čokoladu s kokos uljem i uliti u kalupe. Ukoliko volite isjeckajte brusnice, lješnjake te stavite u čokoladu. Staviti petnaestak minuta u zamrzivač. Izvadite iz kalupa i ukrasite tortu (ukoliko praline prethodne ne pojedete).

Uz ovu ljepoticu preporučam ovogodišnji hit Jessie Burtun (nakon „Minijaturistice“) „Muza“ – višeslojna i snažna priča puna iznenađenja – Sunday Times.

Lorena Basara Zupčić

„Ne prođemo svi onako kako zaslužujemo. Mnogi trenutci koji mijenjaju život – na primjer, razgovor s neznancem na brodu – ovise o čistoj sreći. Pa, ipak, nitko nam neće napisati pismo ili se baš vama povjeriti bez dobrog razloga. Ona me tome naučila; ako želiš sreću, na nju moraš biti spreman. Moraš odigrati svoju ulogu“

                Odigrajte ju i vi.

Lorena Basara Zupčić po struci je pravnica i specijalistica kriminalističkog istraživanja, mama desetogodišnje Lucije, zaljubljenica u knjige, modu, glazbu, šivanje i ručni rad. Listajući godinama časopise o hrani i uređenju doma u skladu s godišnjim dobom, razvila je strast prema pravljenju kolača (na svoj način) i njihovu ukrašavanju.

                Kolač nije samo „smiješati sastojke“ već je to priča od stotinu riječi, od ideje, pripreme, izrade, mirisa koji kruži domom i njegova ukrašavanja.

                Lijepa riječ zaustavlja vrijeme, pa učimo, onda, od nje kako proustovski zaustaviti vrijeme zalogajem kolača uz šalicu aromatičnog čaja ili omiljene kave.

 

Pripremila: Maja Vizjak

Foto Nikki Vancaš

ZAHVALA Vintage bar

Vaši komentari
Back To Top