AVON

Olja Dešić je glazbenik s bogatom i plodonosnom karijerom. Široj publici poznat je kao basista i prateći vokal *Nene Belana i Fiumensa* s kojima surađuje već 21 godinu. Odnedavno je svoje hobije i to simfonijsko i big band aranžiranje unaprijedio dopisnim polaganjem raznih certifikata na koledžu *Berklee Online* u Bostonu, Massachusets gdje je bio stipendist. Pisao je i surađivao s više uglednih orkestara u Hrvatskoj: Simfonijski orkestar HRT, Puhaći orkestar Oružanih snaga RH, Zagrebačka filharmonija, Orkestar Opere HNK I. pl. Zajca, Dubrovački simfonijski orkestar, Zadarski komorni orkestar, Orkestar mladih glazbenika, Puhaći orkestar glazbene škole Petrinja, Jazz Band HRT-a i drugi. Radio je i za inozemstvo kao aranžer i producent (Francuska, USA), aranžirao je za King Street Big Band iz Lancastera, Pensilvanija. Pisao je vokalne aranžmane za veliki broj klapa i zborova, a vodio je žensku klapu Luka iz Rijeke, <s kojom je osvojio dva *Zlatna štita Grada Omiša* te klapu Fortunal. Bio je voditelj Putokaza juniora i jedan od korepetitora Putokaza. U karijeri je fiksirao svoj zvuk na stotinama izdanja kaseta, ploča, CD-a i digitalnih albuma, a radi aktivno i za televiziju kao voditelj benda i vokalni trener *Hrvatska traži zvijezdu* RTL 2009-2011., korepetitor i aranžer *Do posljednjeg zbora* HRT 2012-2013, glazbeni trener *SUPERTALENT* Nova Tv 2017-2018, skaut *VOICE-a*, aranžer emisije *A-strana*. Suvlasnik je i umjetnički te izvršni voditelj Studija Maraton koji ove godine slavi 10 godina neprekidnog rada u Rijeci. Kao autor i producent skladao je i sudjelovao u postavljanju nekoliko istaknutih mjuzikla kao što su *HAKove prometne pustolovine* i *Vatra* (M. Kušec-O. Dešić – V. Radoičić) za djecu, *Sušak Sušak* i *Magic Musical*. Od 2017. voditelj je radionice glazbene produkcije i aranžiranja na Novigradskom proljeću.

Više o Olji Dešiću možete saznati na: www.oljazzmusic.com.

Olja Dešić, foto: Ira &John
ZTC

Kako je sve počelo?

Od malena… Učio sam gitaru i pjevao u zboru te pisao pjesme. Sve je počelo kod kuće, u obitelji koja nije glazbena ali voli glazbu i svi imaju sluha. Gitare su uvijek bile u kući, sviralo se i pjevalo. Kao dijete stalno sam pjevao, komponirao svoje pjesme, a gitara je sve do kasnog teenage doba bila stalno u rukama, pa me bilo sasvim uobičajeno po gradu, na busnoj vidjeti isključivo s gitarom. Školski zbor bio je važno mjesto za prvi razvoj, kao i glazbeni tečaj gitare. Ulazak u Putokaze bio je presudan za ozbiljnije prihvaćanje unutarnje vokacije, odnosno put prema ispravnoj odluci za cijeli život čime se želim baviti i istinski posvetiti. Uz to, upisujem drugu srednju školu tj glazbenu školu I. M. Ronjgova gdje uz neophodnu stalnu motivaciju i veliku pomoć mentorice prof. Maše Legac i drugih dragih profesora ulazim u glazbenu struku.

Kako izgleda tvoj radni dan tj proces komponiranja?

Način, mjesto i vrijeme stvaranja te inspiracija jako ovisi o vrsti zadatka. Ako je u pitanju skladanje pjesme, neke teme i sl. onda tražim samoću, s klavirom i gitarom. To je najintimniji mogući proces kada se autor predaje na milost i nemilost duhu inspiracije u nekoj svojoj meditaciji. U studiju stvaram aranžmane za pjesme te ih tamo dalje razrađujem sa suradnicima, snimam, miksam, produciram. Najviše uživam u procesu aranžiranja direktno na papir, točnije digitalni papir modernih programa za profesionalnu notaciju, pa tako s laptopom na koljenima već godinama pišem simfonijske orkestracije, big band aranžmane, zborske, klapske… U bilo kojem ambijentu ali u dugim vožnjama kombijem s Belan i Fiumens, sa slušalicama na ušima ili u svojem 3D svijetu zvuka, stvaram meni najdraže glazbene radove.

No skoro si umjesto s notama završio s votlmetrom u ruci…

Elektrotehničku školu upisao sam kao zaljubljenik u tehniku, no u sedamnaestoj se pokazalo da mi to ipak nije konačni cilj. Odlučio smo upisati glazbenu školu što se pokazalo kao odličan izbor. Sveukupno, bila je to jedna iznimno stresna tranzicija. U dvije godine sam položio kompletno gradivo osnovne i srednje glazbene te ujedno dovršio i elektrotehničku školu. Dakle, instrukcije iz klavira, harmonije, solfeggia cijelo ljeto, a paralelno u rukama skripte svih predmeta elektrotehničke. Da ne spominjem da sam kompletan godišnji popis vježbi iz tjelesnog, sve one kilometre u krug, izdržaje, sklekove i ostalo polagao u elektrotehničkoj nekoliko dana. Nakon svega toga, upisao sam glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali sam, valjda psihološki premoren od aktivnosti posljednje tri godine, napustio istu i prešao u Pulu na isti odjel, no tamo se od upisa nikad ni pojavio! Nije mi to bilo važno, nije ni danas. Nikad nisam požalio tu odluku!

Maja i Olja, foto: Ira & John

Mantra ti je rad na sebi, učiti, stvarati, učiti…

Pred nekoliko godina, nakon 20 godina samostalnog unaprijeđivanja, upotpunio sam potrebna mi znanja na Berklee Online. I danas učim, svaki dan. Zapravo, mislim da sam sam sebi tada napravio uslugu koju tek danas uviđam. Sada, kad ponovo učim u zrelijim godinama spremniji sam to znanje primati i primijeniti te ga više cijenim, a ujedno i imam zanimaciju koja mi je preokrenula život. Da sam sve to saznao odmah do dvadeset i neke, vjerojatno bi mi postalo manje *napeto*. Vjerujem u promjene zanimanja, makar male zaokrete, a ovo je osobni zaokret. Višegodišnji hobi orkestriranja promovirao sam u novi posao.

Gdje te se inače može sresti? Čujem da imaš iznimnu radnu etiku!

Ako se sretnemo u gradu, past će snijeg! Uglavnom uživam u miru Trsata, gdje je Studio Maraton. Centar grada mi je jako rijetka destinacija ako ne idem nekim poslom. Povezan sam sa svime digitalno 24/7, a takav mi je karakter pa sam vječito dostupan suradnicima, do mene se lako dođe. No ne tjerajte me u centar Rijeke, Zagreba, New Yorka, svejedno! Bitno je samo da tamo gdje jesam ima dobar espresso.

OLJA DEŠIĆ – foto Angela Jeličić

Uglavnom u umjetničkom smislu ima samo jednu želju, koja se onda grana u tisuću želja kroz smijeh će Olja. A ona je da sudjeluje u što više lijepih projekata, skladnih i ne prestresnih suradnji s ljudima koji njega biraju, kao i on njih, po karakternom i umjetničkom afinitetu sada već govori ozbiljno kao iskusan pojedinac, šta i jest! Što manje gubljenja vremena na nekompatibilne ljude, energije i projekte. Sebi želi da uvijek zna prepoznati i donositi ispravne odluke. Zdravlje sebi i bližnjima. Drugo će samo doći…

Živimo brzo, radimo mnogo. Ako i izgleda da ne radimo jer smo eto negdje uz more na kavici no baš se tada dešavaju čuda u tim našim umjetničkim glavicama jer biti umjetnik nije posao, ne postoji tu *button off*. To je način života, a uz takav tempo važno je i hraniti se zdravo. Gluten free nije mit i to je isto *way of life*. S Oljom danas gluten free kolač!

Banana bread

Sastojci

– 2 banane,  200 g maslaca, 100 g rižinog brašna, 3 jaja, 135 ml javorovog sirupa,  2 čajne žličice praška za pecivo, 100 g badema(nasjeckani)

Izmiješati maslac, javorov sirup, banane od kojih smo prethodno napravili pire. Dodati jaja zajedno s brašnom od riže i prašakom za pecivo. Bademe nasjeckati na sitno te dodati u smjesu. Cijelu smjesu izliti u posudu za pečenje te peći oko 25 minuta na 180 stupnjeva. Kad je kolač gotov premazati sa javorovim sirupom i ukrasiti s lističima badema ili čoko mrvicama.

Za ljubitelje slatkih doručaka ovo je kruh za njih!

Foto Ira Tomić & John Kardum

Zahvala Cukarikafe

Pripremila: Maja Vizjak