MENU
ljubav3

DRUŠTVENA MREŽA ZVANA INSTAGRAM: “DA JE LJUBAV MOJA NEPOBJEDIVA”

Otvorila sam program za pisanje. Gledam u smirujuću bjelinu lista koji se nalazi pred mojim očima. Idealno je vrijeme za pisanje. Vani je konfuzno; i oblačno, i sunčano, sve pomiješano s toplim vjetrom, a temperatura je, standardno i ljetno, visoka.

Na trenutak odvraćam pogled od lista i uzimam mobitel u ruke. Ne znam o čemu bih mogla danas pisati, mada je vrijeme zaista idealno za pisanje. Kreativno uvijek poklapa monotono. Za mene je to kao igra u kojoj škare pobjeđuju nad papirom.

Otvaram svoj Facebook profil. Vrtim, pregledavam. Ništa ne doživljavam posebnim i inspirativnim, osim fotkica hrane i životinja. To me uvijek razveseli. Zatvaram.

Otvaram svoj Instagram profil. Pregledavam fotografije, klikam srca na fotografije koje mi se sviđaju.

I naravno, promišljam uvijek isto: Čemu usmjeravanje mržnje i ismijavanja prema kreativno-virtualnim mini-umjetničkim djelima svakodnevnog čovjeka i detalja koji je obilježio njegovu svakodnevicu; žene, djevojke, muškarca ili dečka? Toliko je dobrih vibracija u takvim fotogalerijama da ih riječima ne mogu povezati u samo jednu rečenicu! Realno, ne može nitko.

Zašto ih ne iskoristiti tako što ćeš sebe pogurati u nekom kreativnom pravcu? Ne mora to biti fotografija. Može biti bilo što. Bilo kakvo. Dobro. S vašim imenom. Puno ljubavi. Ma kako god je izražavali.

Odlutat ću. Ili sam već odlutala. Vidim…

Vraćam se i psihički, i fizički, laptopu i tipkovnici.

Na trenutak, u bujici promišljanja, nešto me ponovno “prekine”. Ponovno uzimam mobitel u ruke i gledam broj pratitelja na svom Instagram profilu. Brojka je prešla 8000 ljudi. Čovječe, 8000. Kakav broj!

Kad bih sve te ljude zamislila na jednom mjestu, to bi bilo poprilično nepregledno. Bilo bi ludo. Meni osobno čak i nezamislivo. Razvlačim ipak osmijeh na licu jer mi je drago da je toliko ljudi zainteresirano za ono što radim iz srca, što mi je hobi, što me istinski raduje, što je nekome sitnica- ali ipak, meni toliko velika jer me vodi prema nečem što me čini sretnom. Biti sretan je biti velik, ljudi moji. Istinski osjećati emociju sreće… Duša je to od osjećaja!

Ipak, imam neke nedoumice, upitnike, pitanja- konkretna i retorička. Imam svega uz to…

Nedavno sam i sama dobila pitanje koje glasi: Ako imaš toliko mnogo “followersa” (jer “pratitelji” je presektaški- u nekom uvrnutom, manipulativnom smislu), zašto ni na jednoj fotografiji nemaš više od 500 eventualno 600 likeova?

Brat bratu, pitanje je na mjestu. Nekad se to i sama zapitam, ali “ne drži” me dugo to pitanje.

Iskreno, ne bih znala odgovor na postavljeno pitanje, ali mogu nešto napisati iz svoje perspektive i iz svog iskustva koje je, sad već, poprilično dugo.

Osobno, one ljude koje “pratim” na Instagramu, uglavnom i skoro sve “nagrađujem” srcima, poznatijima kao likeovi, jer mi se njihove fotografije zaista sviđaju. Zato ih i “pratim”. One fotografije kojima ne poklonim srce- razlog je samo zato što su mi promakle.

Ne bavim se ni onim socijalno- nedostaje mi osjećaj bitnosti- patološkim: Pratim ja tebe, hajde prati i ti mene, a kad budem sigurna da si zabetonirala svoje praćenje mog profila, izbrisat ću te.

Četiri godine boravka na Instagramu, draga moja (nažalost, uglavnom su to pripadnice ženskog spola)- sve je što ću ti reći.

Dalje- ne bih uplatila lipu, a kamoli tek kunu, euro, dolar ili bilokoju drugu vrstu/valutu novca za pratitelje ili likeove jer takvo nešto ne smatram realnim-a ljutio se netko ili ne- ne smatram ni zdravim. To je za posao? Za mamljenje brendova? Za život? Za kruh? Molim?

ljubav2

To je SF. To nije stvarnost. Otišlo je sve predaleko. Prestalo je to biti “fun & games” odavno.

Radije ću, npr., te novce sabrati i popiti kavu s prijateljicom, mužem ili nekom drugom dragom mi osobom. Ili ću si jednostavno kupiti sladoled. Ljeto je, znojimo se, tijelo traži nešto ukusno i osvježavajuće za predah od vrućine; potrebniji nam je sladoled, nego fiktivni lajk ili osoba koja će postati naš plaćeni pratitelj. Ili što god da jesi- čovjek, robot, sustav. Kakvo zanimanje! Lajkaš nekome slike jer si plaćen za to. Kapa do poda, amigo… Popij nešto. Udahni svjež zrak. Nešto ti se pobrkalo u glavi. Nešto se mnogima pomiješalo u glavama.

Upravo nalazim oblak iz stripa poviše svoje glave u kojem piše: “Ok, mogu razumjeti da nije svatko od tih “mojih” +8000 ljudi svaki dan na Instagramu, ali zar je moguće da 7000 (plus) ljudi nije nikad na Instagramu?”

Nije moguće.

Činjenica je sljedeća: Gomila je to voajera i kojekakvih faca koje se svakodnevno “prešetavaju” po fotografijama bez mišljenja ili pak s takvim mišljenjem da poslije pročitanog možeš samo slegnuti ramenima i reći: Hejter. Neki, znači, šute i gledaju. Neki laju i verbalno izražavaju veliku nuždu na krivi otvor ili bolje rečeno kroz krivi tjelesni sustav/dio tijela; kroz svoje prste na tipkovnici mobitela.

Kakva prljavština se sve nalazi na površinama takvih mobitela, uz ionako veliku bakterijsku ekipu koja se nalazi nakalemljena na ekranu mobitela zbog svakodnevnog tipkanja…. Ne želim ni zamisliti. Ipak, ova prljavština se ne čisti krpom. Ne čisti je, nažalost, ništa.

Ovi što laju… To su traume, ljudi moji. To su osakaćenosti, kojekakve nerealizacije, kompleksi, ljutnje i traume uzrokovana zlostavljanjem- psihičkim, verbalnim, emocionalnim i fizičkim. Ti ljudi su odgojili sami sebe. Ti ljudi su imali loše roditeljske modele. Ti ljudi su uvjereni da ne mogu bolje od onoga što su postigli. Nisu oni krivi što su takvi. Uvijek se pitam kakva su lica takvih pojedinaca jer na svojim profilima uglavnom drže fotografije koje nisu njihove. Tko će staviti svoju sliku dok nekome skidaš Isusa s križa ili mu pišeš da mu želiš svako zlo ovog svijeta?

Treba imati muda za to, a muda ne rastu na grani odnosno pišući u svojoj sobi, skriven i ljut na cijeli svijet. Nitko ti nije kriv što nisi uspješan, što nisi borac, što nisi ustao zadnji put kad si pao. Trebaš pomoć, ali je ne tražiš. Nastavi se onda koprcati po tlu i zato nemoj one koji idu prema ostvarenju svojih zvijezda potezati za sobom i tražiti od njih da se prelijevaju kao ustajala, smrdljiva voda koja ide nizvodno prema kanalizacijskom otvoru. Na tlu. Gledaj ih. Tako možeš i ti. Tvoje zvijezde čekaju na tebe. Zašto si ih ostavio neostvarene?

ljubav1

Ne vjeruješ u sebe- nitko ne vjeruje u tebe. Jednostavno je.

Oprosti, ali ni ja ne vjerujem u tebe jer te još uvijek vidim na tlu. Nisi se pomaknuo. Tipkaš i dalje siješ zlo. Sad mrziš i mene. Super. Bravo za tebe.

Čovječe, jadan li je tvoj život… Dao Bog da nikad ne pomirišem dan ustajalosti i usmrđenosti bijedne kolotečine u kojoj živiš. Pa daj si nogu u guzicu, nekako! Traži nekoga da ti da šamar i da te probudi. Da razbije taj smrad, taj jad…

E sad, ovi instagramski ljudi koji vrte i šute. Ne bih znala što o njima reći. Ljuti voajerizam ispotenciran s ljubomorom i zavišću, a uz sve to, pomiješan s patološkom željom upućenosti u sve- kako bi u nedostatku vlastitog, mogao/mogla prepričati tuđe- uglavnom zapakirano u negativnom tonu.

Kokuzna su vremena. Sve se vrti oko brojeva, muti i prelijeva. Sve se želi znati, a tako malo ljudi je spremno reći nešto lijepo. Malo ljudi misli nešto lijepo. Koliko god da je riječ o manjini, oni su i dalje važniji od većine. Oni su brojniji jer način na koji oni boje svijet, kako svoj stvarni, pa tako i ovaj virtualni, je oduševljavajući. Ostavljaju srce na svakom svom koraku, a iz tog srca izrasta novo srce, a iz tog izrasta sljedeće i tako unedogled. Ljubav se multiplicira, usprkos mržnji, ljubomori, zavisti, zlom jeziku i lošim pričama.

Rekla bih da je ljubav zaista inatljiva i kao takva, trebala bi nositi zamjenicu ženskog roda. Naime, što je češće razuvjeravaš i obeshrabruješ, ona je moćnija i snažnija! Ljubav je ipak kombinacija i muškog, i ženskog jer ima prethodno spomenuta i definirana muda. Da, ljubav da bi to bila u pravom smislu riječi, treba imati muda. Shvatite to kako želite. Zakolutajte očima jer nisam napisala testisi. Ja mislim na muda, a vi na što hoćete.

Ljubav je sila koju ništa ne može ubiti. Može pokušati, ali ne može uspjeti.

Ljubav je kad nekome date svoje vrijeme i srce jer to zaslužuje. Ne bojte se voljeti i isto pokazati. Plašite se ako vas nitko ne voli i ako vi ne volite nikoga. Takvi, vjerujte mi, ne volite ni sami sebe- što god mislili, što god vjerovali. Blokira vas strah.

Ipak, takav život možete promijeniti. Pokušajte, budite uporni i uspjet ćete.

Ljubav za ljubav, ljudi. Ljubav za ljubav.

ANA FATIĆ – Zaljubljenica u sve što hrani žensku dušu: ljude, prirodu, životinje, knjige, filmove, serije, modu, dobru hranu, putovanja i shopping. Sretno udana doktorica dentalne medicine. Diše sitne radosti i njen životni poziv je tražiti sreću u svemu i uvijek.

ANA WITH INSTALOVE

ANIN SVIJET SITNIH RADOSTI

Ilustracije: Tina Vukasović

Vaši komentari