Menu
Ivor Mažar photgraphy

DOBRE MISLI PETKOM: ŽELIŠ LI BITI UKROĆENA RUŽA ILI NESPUTANI MAK

Dok su se izmjenjivali vidici na bajkovit istarski krajolik, dok su djeca gromoglasno pjevala, pljeskala, smijala se, osjetila sam u jednom trenu potpuni mir.

Zen u tom našem šarmantnom kaosu. Tišinu u toj bučnoj sreći.

Djelovalo mi je sve tako nestvarno. Mi doista živimo u rajskom kutku ove planetice gdje je čaroban prst kreirao najljepše prizore, a samo čovjek malen u svom postojanju, a velik u svom djelovanju, kadar je narušiti raj.

Nisu me smetale povremene kolone, nije me smetalo opojno proljetno sunce koje je pomalo izazovno razbacalo zrake po autu gledajući naš prag tolerancije, ništa tog prijepodneva nije smetalo nikome.

Sve dok u jednom trenu nisam ugledala plesnu rapsodiju na zelenom prostranstvu. Na svojim su tankim nožicama, u savršeno nježnim i moćnim crvenim opravama plesali makovi, na lagane udare mjesta zanjihao bi se cijeli taj ansambl i učinio stanemo. Iako nas je čekala velebna i poznata destinacija, znala sam da ovaj ples makova moram doživjeti i upiti da traje. Traje i potraje.

Stali smo, suprug je fotografirao, mi smo uživali, a potom krenuli dalje. No, nešto me u tim makovima toga trena očaralo. Mislila sam o njima toga dana, pa narednoga. Pa dan kasnije.. Pa sve do danas kad sam odlučila složiti misli u jednu cjelinu.

Makovi. Ma tko ikad priča o njima, tko ih spominje dok cvijeće očarava domove, a Instagram kadrovi hrane se lajkovima na račun cvijeća. No ne i makova.

Tulipani, hortenzije, suncokreti, oh pa ima li kraja ovom plemićima cvjetnog svijeta. Nisam spomenula ružu?

A što reći o ruži koja je i moja princeza miljenica, a ne mogu ne citirati bar jednom Malog princa koji je njezinim trnovitim granama dao sjaju krunu…

„Vrijeme koje si uložio oko svoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.“

No, gdje se tu sakrio pučanin Mak, mislim da je on mudriji od svoga roda, mogu se svi oni kititi, očaravati, skupljati poglede i lajkove no nakon tih skupocjenih vaza ne ostaje ništa…

Mudro taj mak šuti, ne traži da ga gledate, ne želi da ga uberete da vam eto par dana krasi dom, mudro on u svom skromnom haljetku uživa u igri sunca i vjetra, uživajući u svom skromnom postojanju i mudroj sreći.

Tko želi biti predivna ukroćena ruža u savršeno uređenom vrtu, a tko želi biti skroman i samozatajan mak u prostranstvu života?

Biramo sami. Rekao je Mali princ. Bitno je očima nevidljivo. Samo srcem čovjek dobro vidi.

Moje su oči i srce dobro vidjeli, ponekad je bolje biti dijelom plesa razigranih makova nego statist u savrešnom vrtnom muzeju ruža.

Moje su oči i srce dobro vidjeli.

Nesputana sloboda naspram veličanstvene režije.

Život radi života, a ne život radi lažnih divota.

Skrivali ste se vi meni makovi svih ovih godina, a onda dopustili da jednim trenom shvatim svu mudrost vašeg bitka, Živi i pusti druge da žive, znali ste vi makovi da ćete ako budete nametljivo lijepi zapeti tom čovjeku biću za oko i da će vas htjeti prisvojiti.

Mudro ste to odigrali priznajem i sad vas poštujem i više, no u ovom jednom trenu ste mi se skroz razotkrili. Nemojte mi se ljutiti, posvetila sam vam kolumnu,  ali neće vas ljudi dirati, pustite vi njih, mislim da većina njih i dalje bira biti princeza ruža u lijepoj vazi, a ne jedan pomalo neuredan mak na livadi života.

Psssst. Moram i ja nekad biti ta princeza ruža u lijepim scenarijima, ali duboko u sebi uvijek sam rasplesani mak okupan suncem i vjetrom i neopisivom lakoćom postojanja.

Pripremila: Marija Mažar (haljina: Marburi)

Foto: Ivor Mažar

 

Vaše mišljenje nam je bitno!