MENU
IMG_3056

Dobre misli petkom – za dobre ljude koji nas prate životom

Prije no krenem pisati,  moram otkriti svoje današnje uvjete. Jučer sam konačno bila malo vani, to za jednu majku znači od 19:00-23:30h i čini me vrlo sretnom osobom, ovo je za mene jedan  luksuz, sigurna sam da svatko od nas ima svoje neke mini luksuze i nevjerojatno je koliko su oni bitni da odražavanje psihe čistom, mirnom i stabilnom.

No, neću o svom izlasku, to nije poanta, ali sigurna sam da ima utjecaja na razvoj misli danas. Inače, normalnim danima zaspem ranije najčešće uspavljujući sina i svaki put imam sto razloga koji mi se vrte glavom i tjeraju da se dignem i još radim,  no jednostavno ne ide… Utonem u san s njim i probudim se čila i vesela za novi radni dan.

Danas se nisam probudila čila i vesela, ali neka jako dobra varijanta – usporena i vesela, jednom petku to i priliči. Gospodin Noel majku je probudio u 6:00h i baš mi je pasalo naše ranojutarnje druženje, sada je zato na stolu druga, a mooožda i treća kava, bijela čokolada i osmijeh na licu jer pisat ću o susretima.

Ima ih svakakvih, neobičnih, tužnih, nostalgičnih, mirisnih, zastrašujućih, naivnih, dogovorenih, slučajnih, lijepih, manje lijepih i… očaravajućih! 

Bavit ću se, naravno, ovim zadnjim navedenima, vjerujem da je i vama tako, danas živim neku posebnu sreću i probudila sam osjećaje na trenutke u kojima sam upoznala nove ljude i otkrila u njima dubine, širine, dobrote i ljepote.

Mislim da je to neka magija, netko hoda istim ovim svijetom, živi sasvim drugim životom i onda paf, eto vas zajedno i više ništa nije isto. Možda je ta osoba u nekom drugom gradu, državi, čak i kontinentu, ali više ništa nije isto, vi ste bogatiji za jedan novi život.

Odnosi se grade, rastu, nailaze na prepreke i različitosti i ponekad treba malo otpustiti no i ne i skroz pustiti i prepustiti. Imam sreću što me na mom životnom putu prate dobri ljudi i radujem se kad mi netko novi ušeće na stazu života isto kao i trenucima kad mogu iskočiti sa svoje roditeljske trake i uskočiti u slatke trenutke druženja s onima kojima sam na stazi života već odradila korake i korake…

I dok pišem, razmišljam kako sam inicijalno htjela pisati o sreći kad osjetim da postajem bogatija za novu osobu, no misli su me prekinule i izazvale neku tihu sjetu za svima koje ne vidim koliko bih htjela. Neću se odupirati i ovo su dobre misli jer imati dobre ljude najbolja je stvar na svijetu. 

Danas mi ne pišu prsti, osjećam to, danas piše moje srce.

Osjećam da je sretno jer je bogato i tužno je su neka druga srca daleko. Danas pišem Tei, Kati, Ivani, Marini, Ani, Zlati, Mariji, Mileni… Danas pišem Splitu, Ražancu, Zagrebu, Omanu, Fužinama…

Znate li da sam krenula pisati o magičnoj moći susreta koji nas čine boljim ljudima i čine da pronalazimo i sami dobro u ljudima, a eto me sada sa suzom u očima i sjetom na usnama, no neka bude tako ako tako mora biti.

Dobre misli petkom za dobre ljude koji nas prate životom.

Hvala svima koji su dio mog puta, petkovima i svim drugim danima.

Idući put kad stavim cipele na petu i povedu me u onih nekoliko luksuznih sati nazdravit ću za magične iznenadne susrete, fantastične osobe i češća druženja…

Drage moje čitateljice i čitatelji, nemojte zamjeriti ovaj današnji tok misli, ovo nije klasična kolumna, bez koncepta i vodilje, ovo su moje misli danas, ovo sam ja danas. Ovoga proljetnog petka.

Želim vam puno dobrih ljudi, misli, dana i osjećaja.

Želim i vama i sebi da spoznamo u svakom  trenu kako je život lijep ako imamo nekoga svog. A svim mojima šaljem pozdrave i poljupce, svatko od vas utkao je u mene komadiće sebe i zato sam danas ovo što jesam.

Ne bih to mijenjala za sto čuda svijeta.

Pripremila: Marija Mažar             Foto: Ivor Mažar

Vaši komentari