skip to Main Content
MENU
Dobre misli petkom: U redu je bojati se, no nije u redu radi toga odustati.

Dobre misli petkom: U redu je bojati se, no nije u redu radi toga odustati.

Strahovi. Najveće prepreke na životnom putu. Tko zna za koliko smo fantastičnih priča ostali uskraćeni jer su se pojedinci bojali. Bojali voljeli, bojali probati, bojali živjeti, bojali progovoriti, bojali stvarati, bojali slušati svoje srce, bojali prkositi razumu, bojali okrenuti leđa okolini, bojali ispružiti ruke nekom bolje sutra, nekom svojem novom sutra, a možda i našem.

Ja sam sa strahovima vrlo na Vi. Prepoznam ih, pozdravim, kažem sama sebi – To je normalno, svi ih imaju u nekim novim okolnostima, prije novih uzleta i onda… stanem. Blokiram. A ponavljam, svjesna sam njihova značenja i svejedno me zabetoniraju baš u trenutku kad bih trebala raširiti krila i poletjeti.

Gospodin strah i gospođa Mažar poznaju se godinama, a najgori od svih pojavio se kad i moja najveća uloga. Majčinstvo. Danima nisam mogla spavati od uzbuđenja i strahova, što ako ovo, što ako ono… Najveći osobni rast morala sam odraditi po ovom izazovu jer pretvorila bih se u najveću paničarku na svijetu i svojoj djeci postala bih strašno naporna, priznajem, znam biti naporna i sada, ali pod kontrolom je. Strah sada dolazi s novim izazovima majčinstva no pokušavam ga obuzdati, ja bih rekla da mi relativno ide, no o tome ćemo znati više kad djeca odrastu i saznamo koje smo im traume iz djetinjstva ostavili u naslijeđe. Vjerujem, nije strašno 🙂

Drugi strahovi su oni životni. Dio njih znam eliminirati. Kako? Jednostavno! Ne gledam dnevnike i vijesti, ne čitam crnu kroniku, informiram se dovoljno da znam, no nedovoljno da me uvuku crne misli jer čovjek od toliko negativizma ne može biti slobodan. Slobodan od strahova. Dakle, dio sam tu riješila. 

A sad, onaj dio koji nisam… Pojavi se neka nova prilika  u životu, znate što se meni dogodi! Preplavi me sreća, emocija i onda dođe on, tiho, zapakiran u tisuće pitanja uvuče mi se u sreću  i zamuti ju. Sad ga već prepoznajem i znate što napravim? Bilo što, napravim bilo što! Prvi korak kojim se navučem na svaki daljnji, pomalo se upletem u akciju samo da ne odustanem i krenem.

I tada se događa čudo, paučina straha pomalo nestaje sa moje sreće, krećem dalje. Nekad uspijem potpuno, nekad djelomično, nekad dobijem lekciju ;), no više se ne bojim akcije.

Jer život čini svaka naša akcija, velika i mala, jedan odlazak na kavu može promijeniti sve, jedna osoba može dati cijeli novi pogled, jedna odluka može napraviti čuda.

Jedan strah može nas ostaviti na mjestu, jedna hrabrost može nam dati novu priliku.

Vi birate, vi živite. Jedan od najboljih  citata koji pokušavam  živjeti ide nekako ovako: Ako vas pitaju možete li to napraviti, a ne znate, prvo recite da, a onda učite putem. Normalno da nisam znala biti majka, niti sam mogla znati, uz sve pripreme, do trena dok nisam primila dijete u ruke. O poduzetničkom svijetu da ni ne govorim. Prva emisija na TV Istri, trema do neba, stotine pitanja, stotine strahova.  Prvi tekst na ovoj Stilueti pa ljudi moji U M I R A L A sam od neizvjesnosti. I tako ljudi moji mogu zaključiti za danas:  U redu je bojati se, no nije u redu radi toga odustati. To, molim vas, nemojte.  Obećajem, neću ni ja.

Pripremila: Marija Mažar

Vaši komentari
Back To Top