Menu
noel and mama

Dobre misli petkom: Pravo na…

Ponekad se stvarno jako čudim  događanjima kojima smo okruženi i kojima smo izloženi, imajući na umu da ne živimo u starom vijeku i imajući na umu slobodu govora i jasno viđenja na situacije oko nas.

Zgrozi me stoga još više da smo kao društvo svjesni svega, glas puštamo u bespuća Facebooka s jedne strane i na beskrajnim kavama s druge, ne događa se apsolutno ništa. Iskreno, upravo me ta činjenica i šokira, kako taj i plahi glas javnosti ne opali nekoga kao udarac po duši, kako možeš tamo negdje sjediti i znati da činiš na štetu nekome, prozivaju te, a ti šutiš. Bez obzira je li to putem Facebooka ili ne, glas javnosti je svejedno ponekad jak i neugodan.

Ja to ne mogu zamisliti.

Vjerujem da imamo pravo reagirati i imamo pravo mijenjati stvari. Vjerujem da imamo pravo reći što mislimo i utjecati na bolje sutra nas i generacija koje dolaze. Vjerujem da imamo pravo boriti se za sebe glasom i vjerujem da imamo pravo misliti i znati da ono što jesmo i mislimo vrijedi. Vjerujem da imamo pravo biti kolegijalni, uviđajni, humani i dobri jedni prema drugima. Vjerujem da imamo pravo vjerovati da će svima biti bolje i lakše.

Jučer sam dodana u grupu I ja sam majka koja je pokrenuta iz podrške Severini, a pokrenuta je  lavina  energije majki u nezavidnim situacijama koje opisuju svoju svakodnevicu. Izbjegavam čitati i gledati vijesti teških tema jer prikupim na sebe pročitano no jedna slika majke s djetetom i priča me zaintrigirala. Pročitala sam, a zatim sam pročitala i komentare podrške majci. Žene su se poistovjetile, a osobne priče koje su iznijele izmamile su mi suze.

Niti jedna žena ne smije biti žrtvom phičkom i fizičkog nasilja. Niti jedno dijete ne smije biti žrtvom istoga niti svjedokom! Mala smo državica pa je li moguće da ne možemo zaštiti nejake i učiniti život majkama i djeci dostojanstvenim. Ispravit ću samu sebe, svakoj osobi pružiti dostojanstven život.

Ja to ne mogu zamisliti.

Mislim da je jako bitno da  u okrutnom svijetu budemo meki jastuk  jedni drugima. Ne znamo koju priču ima naša susjeda, prijateljica, poznanica, ona baka iz ulice, teta iz omiljene voćarne… surovost i sirovost ostavimo onima kojima to bolje leži, a mi budimo ono što jesmo. Rođeni kao ljudi, bez da postanemo biljke koje  su lijepe i šute ili životinje opasne i krvoločne. Budimo baš ljudi. Rekli bi Floydi Together we stand Divided we fall. Nemojmo pasti na testu ljudskosti.

I da, #ijasammajka puna želja da svako dijete ostvari  pravo na sretno i bezbrižno djetinjstvo. Sve rečeno. Na tom pravu počiva i počinje sve bitno. Sve najbitnije.

Pripremila: Marija Mažar

Foto: Ivor Mažar

Vaše mišljenje nam je bitno!