MENU
IM photography

Dobre misli petkom: Opojni miris rujanskih početaka

Kolumnu za ovaj petak napisala sam prije nekoliko dana i nadahnuta je prijateljstvima, pravim, kratkim, dugim, šašavim, iskrenim, posebnim, nasmijanim.. prijateljstvima!

No, današnji dan okrenuo mi je misli u smjeru gdje očito danas pripadaju. Danas je mom malom muškarcu prvi dan jaslica i kao takav uključivao je prilagodbu i naš zajednički boravak u trajanju sat vremena. Nervozno-nesretna sam od jučer, a danas se samo nastavilo. Nije radi sustava, njega, teta, ničega. To je samo u mojoj glavi. I to sam sve već prošla i mislila da će biti lakše. Nije lakše, isto je. Kako bih riješila problem u glavi morala sam ga definirati i shvatiti što mi stvara tjeskobu, ono što se događa i kroz što prolazim vrlo je u biti jednostavno.  I normalno.

Osjećam kao da svojeg malog čovjeka puštam samog u veliki svijet.

I toliko puta sam već čula da je nama roditeljima gore nego njima i da smo mi ti koji si stavljamo krive scenarije u glavi i griješimo i svjesna sam da je tako jer taj veliki svijet koji čeka mog malog čovjeka bit će obojan igrom, novim pjesmama i novim prijateljstvima, sretnim trenucima…

Dakle, problem je u otpuštanju s majčine strane, a  ne u avanturi s djetetove. Svjesna svega nadam se da će ponedjeljak donijeti olakšanje i predivnu stepenicu u životu mog djeteta. I sve djece koja kreću u neke svoje pustolovine. Jedan od najljepših citata o obitelji i domu kaže “”Dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila – korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu Šta su ih naučili.”

Korijen imaju, vrijeme je da im nesebično damo i krila i otpustimo ih.

Poletjet će oni, ne brinite, a na nama je da uživamo u letu tih našim malih ptičica… jer i one su baš poput nas majki, za let stvoreni (kako bi rekao omiljeni Ujević….)

Kad razmislim, sve ovo što danas osjećam odraz je sebičnosti, a emociju prati još jedna koja se rodila zajedno s majčinstvom. Naziva se grižnja savjesti i to je nešto što nas majke prati poput mračne sjene sve dok i to ne osvijestimo i same sa sobom riješimo.  Je li u redu prestati dojiti (nakon godinu i mjesec dana prvo dijete, da vam ne pišem tek za drugo?!!), jesam li u redu ako želim vrijeme za sebe, kako sam mogla uopće pomisliti na izlazak samo sa mužem, jesam li ja dobra majka ako i onda sto pitanja…

I vidim brojne žene koje cijenim kao majke koje se bore sa svojim demonićima pitanjima u glavi no sve smo mi dobre… No, da bi bile dobre svojoj djeci i obitelji, prvo moramo biti dobre same sebi. To nije sebično. Riješit ću svoju labirint misli do ponedjeljka i svojoj djeci slati ispravnu poruku i energiju, vrijeme je za promjene, no one nisu loše i iz njih ćemo izvući maksimum.

Top: Andy’s by Andrea Anić Dokmanović

Nova stepenica, naša nova povezanost, sve je to život i da je drugačije ne bi valjalo.

Sretni vam rujanski počeci drage moje čitateljice, drage moje Stiluetice….

PRIPREMILA: Marija Mažar

Foto: Ivor Mažar

Vaši komentari