Menu
IMG_6061

Dobre misli petkom: Majke su pravi heroji svakoga dana!

Majčinstvo je najzanimljivije putovanje i najljepše iskustvo. No, poput svih putovanja nije uvijek onako kako plasiramo na naše mile Facebookove i Instagrame gdje posjećujemo fine destinacije, lijepi, osunčani, nasmijani. A ne, nije… 

Majčinstvo je vrlo često blagi kaos, u jednom trenu napuštam dnevni boravak i gledam ta dva mila lišca kako sjede jedan do drugog zagrljeni doslovce dok Starija draga Mlađega na što on uzvraća “Vala sestla”. Srce mi kao kuća, oči se pune suzama, odlazim na minutu no nakon nepunih deset sekundi  scene za pamćenje, oni su u meču godine, viču, vrište, bore se i dozivaju mene da ih spasim.

A tko će mene spasiti, pitam se.

Dolazim kako to inače biva u našoj kući da dežurni psiholog, trudim se odavati dojam mirne i stabilne osobe, stišavam glas dok su mi vjerojatno otkucaji srca poput bubnja  i govorim da se smire, da su oni brat i sestra te da se moraju voljeti i čuvati jedno drugo uvijek. No, u meni erupcija! Kako je moguće da deset sekundi imamo romantičnu obiteljsku komediju, a zatim pravu pravcatu dramu i kako je moguće ostati normalan uz toliki tijek energije koja se mijenja?!

No, naučila sam da je moguće. Isto kao što sam naučila da je moguće buditi se u 6h i funkcionirati danima tako, naučila sam da je moguće imati isprekidan san i danima živjeti na pol koplja, ali moguće je. Naučila sam da je moguće voljeti ta mala kompaktna bića sa svim njihovim osobinama iz dana u dan sve više i da je nemoguće nemati snage, volje, energije, nježnosti, ljubavi kad im treba.

Svjesna sam da sve promatraju te da im se u glavice ne urezuju moje riječi koliko moja djela, a to je velika odgovornost. Svjesna da na taj način percipiraju cijeli svijet i tu je velika odgovornost jer biti istovremeno filter i učitelj nije uvijek lako.

Nije uvijek lako, ali je uvijek lijepo.

Napisali su oni u mom krilu brojne članke, pošarali mi laptop,   mislim da ih većina mojih poslovnih suradnika zna osobno, pohodili su oni i sastanaka i evenata, vrištali za vrijeme brojnih telefonskih razgovora, zaprljali me čokoladnim rukicama netom prije važnih susreta, ali uvijek me dočekali trčeći i vrišteći od sreće  makar izbivala i samo pola sata.

Da  mi nije njih ne bih ni znala da mogu raditi u takvim uvjetima i stvoriti toliko puno, ne bih bila svjesna sve svoje snage u nekim trenucima i ljubavi u svakom trenutku.

Oni su sve. I moja sijeda na kosi i moj otkucaj srca. Svaki otkucaj srca, svaka sijeda ipak nisu 😀 Oni su moje bore smijalice i moji prsti kojima ih milujem. Oni su moja leđa i moja krila i moje stopalo; za njih učim letjeti i prizemljivati se. Oni su moj sjaj u oku i moja bolna leđa. Oni su moje sve…

Majke su herojska bića, svaka na svoj način i svaka za svoje gnijezdo. Drage mamice, budite svakog trena svjesne koliko ste velike i važne u svojim ulogama jer dok su neke male, vama najljepše okice svijeta uprte u vas, a vi činite sve do sebe da budete najbolja verzija sebe na koju se mogu ugledati, VI ČINITE SVIJET BOLJIM MJESTOM.

Tribute to all mothers, volite sebe drage moje i ponekad ovaj naš kaos zamijenite trenucima za sebe, smijte se više, brinite manje i zapamtite svakog trena koliko ste posebne, lijepe, drugačije, sposobne, domišljate, kreativne stoga danas kažem bravo za sve nas i za naša mala stvorenja koja su nas učinila Majkama. 

Pripremila: Marija Mažar    Foto: Ivor Mažar

 

Vaše mišljenje nam je bitno!